Hadžo Arslani (47) je beskućnik skoro tri godine,nema nikakvih primanja. Prvoborac Armije RBiH, bivši pripadnik 2. viteške brigade, u svojoj ispovijesti kazao je da spava pod zvijezdama te da živi od milostinje dobrih ljudi, piše sarajevski Avaz.
Nikada nisam imao stalno zaposlenje. Poslije rata sam se oženio i sa suprugom živio kao podstanar. Preživljavali smo od socijalne pomoći – priča nam Arslani.
Nakon nekoliko godina braka u kojem, prema riječima Arslanija, nije bilo nikakvih problema, morao se razvesti od supruge da bi i dalje mogli primati socijalnu pomoć koja im je bila jedini izvor primanja.
Petnaest dana poslije čuo sam da se preudala. Ostao sam bez krova nad glavom, sam i bez ikakvih primanja. Otad su prošle skoro tri godine, a ja i dalje lutam ulicama i tražim utočište gdje bih mogao zaspati, a da me neko ne ubije ili da ne umrem od hladnoće. Često znam prespavati na pumpi, u parku… Uđem u prvi tramvaj i nekada cijeli dan provedem kružeći po gradu. Šta ću, nemam gdje – jada se Arslani.
Ovaj nesretni čovjek kaže da je u više navrata tražio pomoć od države. Nema ni zaposlenje, ali kaže: “Kako ću raditi kada nemam gdje zaspati?” Boračko ministarstvo mi je prošle godine osiguralo smještaj na 6 mjeseci, ali to nije riješilo njegov problem.
Zdrav sam i radio bih sve fizičke poslove. Kopao bih kanale, bilo šta samo da ne gledam hoće li mi neko dati marku da kupim hljeb. Tražim samo krov nad glavom, a novac mogu zaraditi. Imam i rodbinu u Sarajevu, ali niko neće da čuje za mene. Oni svi imaju porodice i, kada im tražim nešto, obično kažu da mi ne mogu pomoći – kaže nesretni Arslani.
Hadžin prijatelj Besim Smajić, na čiji je nagovor i došao u “Avaz” tražiti pomoć, ističe da je Arslani zbog situacije u kojoj se nalazi iz dana u dan sve lošijeg zdravlja.
Bojim se za njega i njegovo zdravlje. Normalna osoba ne može živjeti na taj način, a da to ne ostavi posljedice na nju. Pomognem mu kad god mogu, ali ne pomažu mu oni koji bi trebali – kaže Smajić.
(Dnevni avaz)