Neizvjesnost se nastavlja i potpuno je nejasno kada će Federacija dobiti prijeko potreban novi zakon o šumama. Vlada je ponudila prednacrt i sudeći po reakcijama morat će na popravni.
Načelnici općina koje raspolažu s najviše šume već su poručili Vladi da ono što stoji u prednacrtu ni u kom slučaju ne može biti osnova za nacrt i prijedlog zakona. Što se zapravo događa?
Ustavni sud Federacije još 14. aprila 2009. godine stavio je Zakon o šumama u “stanje ništavnosti” s obrazloženjem da krši pravo općina na lokalnu samoupravu. Od tog dana Federacija nema zakona koji regulira cijelu tu oblast i od tada su šume “na izvolite” pa se uništavaju i ilegalno sijeku, a štete se mjere stotinama miliona maraka, piše Dnevni list.
Prošli saziv Vlade najavljivao je nove propise, ali nikada nisu doneseni, a i ovaj čini isto s tim što je izradio prednacrt Zakona o šumama. Prema novim rješenjima, korisnici šuma su šumsko-privredna poduzeća u 100 postotnom državnom vlasništvu, zabranjuje se njihovo neovlašteno zauzimanje i promet šumama i šumskim zemljištem, Federaciji se daje pravo prvenstva u kupovini privatnih šuma, a pored ostalog, stranci ne mogu stjecati pravo vlasništva “osim ako to međudržavnim ugovorom nije drugačije uređeno”.
Predviđeno je i da lugari, čuvari šume, budu u sistemu šumsko-privrednih poduzeća, a ne kao sada u sistemu kantonalnih uprava za šumarstvo.
Neke od ovih formulacija izazvale su i politička pitanja, prije svega kako je moguće da državne šume budu vlasništvo entiteta? Iz toga se izvlači i pitanje da li međuentitetska linija postaje zemljišno-knjižna granica i da li entiteti dobivaju kapacitete država? Pri tome se podsjeća da je Republika Srpska svojevremeno donijela zakon po kojem je sva državna imovina koja se nalazi na njenoj teritoriji vlasništvo RS.
Ustavni sud BiH poništio je taj zakon i prema njegovoj odluci država je jedini vlasnik javnih dobara u zemlji. Zakon na razini BiH o državnoj imovini BiH nikada nije donesen, pa se postavlja i pitanje ide li Federacija putem RS i pokušava li i taj entitet preuzeti ulogu države?
S druge strane, Samostalni sindikat šumarstva, prerade drveta i papira insistira kod Vlade da novi zakon bude svima u interesu. Razlog: ako bude prihvaćeno ono što stoji u prednacrtu Zakona o šumama, bez posla će ostati oko 2.000 šumskih radnika! Takva računica izvedena je iz onoga što se nudi kao rješenje – za tri godine jedan šumski radnik bit će zadužen za 800 kubika “sječivog etata”, a za pet za 1.000 kubika.
Šumska poduzeća sa svoje strane zahtijevaju da se novim zakonom regulira zaštita i održavanje sadašnjeg gospodarenja šumama, a drvoprerađivači insistiraju na propisima kojima će se smanjiti cijena drvnih sortimenata i dati prioritet domaćim korisnicima u odnosu na izvoz drveta.
Primjedbe stižu i od federalnog Udruženja inženjera i tehničara šumarstva – prednacrtom Zakona šume se ne promatraju kao resurs sa stanovišta održivog gospodarenja nego kao plijen. Iz Grupacije šumarstva i drvne industrije Gospodarske komore Federacije poručuju da nema nikakvog osnova da se Federacija proglasi vlasnikom šuma i šumskog zemljišta i kao vlasnik upiše u zemljišne knjige.