Svestrana sportistkinja Bibija Kerla, koja se istovremeno aktivno bavila sa četiri različita sporta, imala je zadovoljstvo da prije 32 godine predstavlja tadašnju SFR Jugoslaviju na Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu. Kerla je nastupila u četiri discipline u brzom klizanju i imala je zadovoljstvo da osjeti šta znači nastupiti na najvećem sportskom događaju pred svojim navijačima.
Tog 8. februara 1984. godine kada su na Olimpijskom stadionu „Koševo“ svečano otvorene 14. zimske olimpijske igre, kaže Kerla, sjeća se kao da je danas.
„Kako koja godina prolazi, mogu da kažem da sjećanja ostaju faktički onakva kakva su bila te 1984. godine. Svaki put kada se spomene Olimpijada, meni srce zaigra kao Bjelašnica, a u jednom trenutku dođe mi da plačem. Srce mi skače zato što sam bila jedan od učesnika tih igara 1984. godine, a plače mi se zato što sve ono što je tada izgrađeno, nažalost, uništeno je. Danas se koristi samo jedan dio Bjelašnice, a sve ostalo je zapušteno i mislim da bi bilo vrijeme da se konačno krene u rekonstrukciju svih tih olimpijskih objekata“, priča Kerla za Anadolu Agency (AA) i nastavlja:
„Jedna sam od žena koje rijetko nose suknju, a na ceremoniji otvaranja sam upravo u njoj trebala da prodefilujem. Tajno sam sebi sašila hlače i pojavila se u njima na postrojavanju za defile za svečano otvorenje igara. Tada je moj trener rekao da definitivno odustaje od svega, jer me ni tada nije mogao ubijediti da obučem suknju. Ceremonija je bila fenomenalna. Nismo imali snijega, pa je bio dogovor da idemo u cipelama. Međutim, snijeg je počeo da pada i svi smo bili oduševljeni. Tokom ceremonije je počeo padati, a ujutru je Sarajevo osvanulo potpuno pokriveno snijegom, kojeg je mislim bilo metar.“
Kerla je sasvim slučajno došla među kandidate za nastup na Olimpijskim igrama u Sarajevu. Prvi sport kojim se bavila bio je atletika, ali je sticajem okolnosti odlučila se da se okuša i u brzom klizanju.
„Pri Atletkom klubu Sarajevu, u kojem sam trenirala atletiku i bila već tri godine reprezentativac Jugoslavije u bacanju diska, formirana je sekcija za brzo klizanje. Jedino sam sa ja iz mog kluba priključila Klizačkom klubu Bosna na pripremama u Holandiji. Tada sam prvi put dobila i vidjela klizaljke za brzo klizanje. Kada sam stala na njih prvi put bio je to nevjerovatan osjećaj. Bilo me je stid stati na nešto što do tada nisam ni vidjela. Međutim, bila sam uporna. Imali smo dva treninga dnevno, kondicioni i klizački. Mimo toga sam zamolila domaćina koji je bio zadužen za pistu za klizanje da ostanem još dva sata uvečer da treniram. Nakon 15 dana treninga organizovana je kontrolna trka u kojoj sam na iznenađenje svih pomela konkurenciju iz Bosne. Nikome nije bilo jasno kako sam to uspjela“, kaže Kerla.
Jedina Sarajka u reprezentaciji Jugoslavije na ZOI ’84 nastupila je u četiri discipline u brzom klizanju. Nije ostvarila veliki rezultat, ali kaže da je bila zadovoljna. Svoje sportske ambicije vezane za brzo klizanje ostvarila je četiri godine kasnije, na Olimpijadi u kanadskom Calgaryju.
„S obzirom na to da sam samo godinu i po dana prije sarajevskih igara počela da kližem, a aktivno svega tri mjeseca u nogama, mislim da mogu biti zadovoljna onim što sam postigla. Istina, pala sam u prvoj i drugoj trci, u trećoj sam na kraju to uradila namjerno, da razveselim raju. Moj najveći uspjeh je četiri godine kasnije u Calgaryju, gdje sam otišla zahvaljujući ostvarenoj normi, a ne zato što predstavljam domaćina. Tamo sam isklizala sve jugoslovenske rekorde koji su i dan-danas u mom vlasništvu, a to je u disciplinama 500, 1.000 i 1.500 metara“, zbori Kerla.
Osim svog nastupa i ceremonije otvaranja, za Kerlu je u posebnom sjećanju ostalo Olimpijsko selo u Mojmilo i druženja sa sportistima iz svih zemalja učesnica.
„Na svim igrama smještaj sportista je razbacan u tri ili četiri olimpijska sela u zavisnosti gdje se održavaju takmičenja. No, u Sarajevu su svi sportisti bili na jednom mjestu. Bili smo smješteni u Olimpijskom selu u Mojmilu. Sve reprezentacije su bile tu i teško je opisati atmosferu koja je vladala u njemu. Restoran je radio ujutru od šest do 24 sata uvečer, a za one koji su htjeli, ostajao je otvoren cijelu noć. Bili smo kao jedna porodica. Imala sam čast da upoznam sportiste iz svih disciplina, od boba, preko klizanja, do alpskog skijanja. Zaista sam uživala. Bila sam 20 dana u Olimpijskom selu, a onda kada sam se vratila kući, plakala sam k’o ‘kišna godina’. Mislila sam, završena je Olimpijada i završeno je sve. Trebalo mi je desetak dana da dođem sebi i da si kažem da je to bio samo jedan dio mog života i da se život nastavlja da treba ići dalje, što sam i dokazala nastupom u Calgaryju“, završava Kerla svoju priču o sarajevskoj Olimpijadi.
Osim atletikom i brzim klizanjem, Kerla se paralelno bavila fudbalom i kuglanjem. Zanimljivo, u sva četiri sporta bila je državna reprezentativka. Ističe da joj je veoma žao što se nije ranije počela baviti sportom, jer je krenula tek u 19. godini.
„Da sam počela ranije, vjerovatno bih se bavila sa još četiri sporta“, uz osmjeh kaže Kerla.
Šest mjeseci prije početka rata u BiH za nastup na Olimpijskim igrama u Sarajevu od tadašnje republičke vlasti dobila je stan u naselju Otes.
„Nažalost, tokom rata je stan uništen, a u njemu i sve moje medalje, akreditacije i priznanja koje sam sakupila baveći se sportom. Najviše mi je žao akreditacija, jer su one dokaz o tome gdje sam sve nastupala. Ostale su neke sitnice koje su bile u kancelariji u Zetri, gdje sam radila“, rekla je jedna od najboljih sportistkinja koje je BiH ikada imala.
Zimske olimpijske igre u Sarajevu oborile su mnoge tadašnje rekorde. Na njima je nastupilo rekordnih 1.272 sportista iz 49 zemalja. U šest sportova u deset disciplina od 8. do 19. februara 1984. održano je 39 takmičenja.