Dok evropske države, ohrabrene apelima NATO saveza, povećavaju budžete za odbranu, Bosna i Hercegovina ostaje izuzetak – jedina zemlja na kontinentu koja ne planira sredstva za nabavku novog oružja.
Prema nacrtu budžeta Vijeća ministara BiH za 2025. godinu, Ministarstvo odbrane ponovo dobija identičan iznos kao i prethodne godine – 0,8 posto BDP-a, što je suprotno preporukama saveznika i NATO standardima.
Iako je Ministarstvo odbrane u svom zahtjevu tražilo čak 695,9 miliona KM, planirani budžet iznosi svega 390,5 miliona KM. Ako se uzme u obzir da je ukupni budžet VM BiH 1,57 milijardi KM, zahtjev Ministarstva predstavlja skoro trećinu ukupnih sredstava – što je, prema vladajućoj strukturi, nerealno.
Realnost je, međutim, još ozbiljnija – praksa iz prethodnih godina pokazuje da će i tih 390 miliona vjerovatno biti umanjeno kroz kasnije rebalanse budžeta. Uz to, najava ministra odbrane Zukana Heleza o povećanju koeficijenata svim zaposlenima dodatno će smanjiti operativnu moć ovog budžeta.
Zahtjev MO BiH za povećanjem budžeta od 80 posto ne dolazi bez razloga. Godinama zanemarivana modernizacija i neispunjeni Plan razvoja Oružanih snaga (2017–2027) sada dolaze na naplatu. Umjesto kontinuiranog ulaganja u savremenu opremu i obuku, BiH sve više zaostaje i po regionalnim standardima. Od 2015. izdvajanja za odbranu su u stalnom padu – sa 1 posto BDP-a na 0,7 posto 2022., da bi se od 2023. zadržala na 0,8 posto, što je daleko ispod prosjeka čak i u jugoistočnoj Evropi.
U tom kontekstu, izostanak strateške vizije i političke volje dodatno zabrinjava. Dok se u ostatku Evrope odbrambeni budžeti povećavaju, u BiH se ne bilježi čak ni pokušaj da se prilagodi sigurnosnim izazovima vremena. Štaviše, dio vladajuće koalicije iz reda probosanskih stranaka ne pruža ni minimum otpora kontinuiranom slabljenju odbrambenog sektora.
Paradoksalno, SNSD-ovi političari – iako se javno pozivaju na podršku politici Donalda Trumpa koji insistira na povećanju ulaganja u vojsku – istovremeno se protive bilo kakvom dodatnom finansiranju Ministarstva odbrane BiH.
No, ni probosanski blok ne pokazuje volju da preuzme politički rizik i uslovi partnere konkretnim zahtjevima. Umjesto toga, pred očima javnosti se odvija tiha kapitulacija – budžet se svodi na minimum, a strateška pitanja ostaju ignorisana.
U praksi, BiH se i dalje oslanja na donacije, bez realnog plana da preuzme odgovornost. I sve dok se to ne promijeni, ostaje činjenica koju je jasno poručio i generalni sekretar NATO-a Mark Rutte – bez ozbiljnih investicija u sigurnost, država ne može očekivati stabilnost niti dugoročnu zaštitu.