”Pa to na Raiffeisen bankomatu sigurno mora biti jeftinije”, radosno sam pomislila kad sam ga dva dana poslije ugledala u centru grada te u njega gurnula karticu.
Klonila sam se neko vrijeme pisati o bankama jer sam vjerovala da je više-manje sve rečeno, no onda se dogodilo da sam nekoliko dana boravila u inozemstvu i doživjela iskustvo koje mi je dokazalo da bankarske teme nikad ne mogu biti do kraja iscrpljene – piše ovo Dora Koretić za hrvatski Jutarnji list.
Naravno, i ova se vrti oko podizanja gotovine na bankomatu i politike naplate naknada koja je doista neprepričljiva.
No evo, da pokušam skratiti – provela sam četiri dana u Albaniji, a kad sam vidjela da i u Tirani postoji Raiffeisen banka u kojoj imam račun, poveselila sam se da ću na njihovim bankomatima novac moći podizati nešto povoljnije.
Da se razumijemo – nisam očekivala da ću to moći besplatno, ali mi je naivnoj zbilja bilo logično da će naknada ipak biti nešto manja nego što sam platila prvog dana posjeta kad sam na bankomatu neke druge banke u zračnoj luci RBA karticom podignula pet tisuća albanskih leka te na to platila naknadu od 500 leka, dakle deset posto.
”Pa to na Raiffeisen bankomatu sigurno mora biti jeftinije”, radosno sam pomislila kad sam ga dva dana poslije ugledala u centru grada te u njega gurnula karticu.
Trebalo mi je malo vode sa šećerom da se oporavim od šoka kad mi je RBA bankomat, nakon što sam upisala da bih podignula tri tisuće leka, napisao da će mi banka na to naplatiti naknadu od 800 leka.
”Ma kakve su to gluposti?” ljutito sam pomislila pa prekinula transakciju te gurnula karticu u bankomat OTP banke koji se nalazio odmah pokraj RBA.
Ta mi je banka, iako nema veze s mojom, napisala da ću na tri tisuće leka platiti naknadu od 500 leka, što mi se i dalje činilo puno, ali ipak znatno manje nego što mi je to željela naplatiti moja banka izdavatelj kartice.
Nije mi sve to imalo smisla, posebno s obzirom na to da znam kako brojne druge banke svojim korisnicima dopuštaju da na bankomatima u sklopu iste grupacije u inozemstvu novac podižu povoljnije ili čak besplatno, no ispostavilo se da Raiffeisen nema takvu politiku.
”Kod podizanja gotovine na bankomatima u inozemstvu karticama RBA naknada iznosi 1,50 posto, odnosno minimalno 25 kuna za debitne te 3,50 plus 30 kuna za kreditne kartice i one će biti naplaćene na svim bankomatima izvan RH, neovisno o banci i zemlji. Razlike u iznosima mogu doći zbog naknade koju naplaćuju i banke vlasnice bankomata, a što nema veze s nama. Naime, iako dijelimo vlasnika i zajedničko Raiffeisen ime, svaka banka je zasebna i smatra se “drugom bankom” u kontekstu podizanja novca”, odgovorili su iz RBA.
Dakle, RBA u Hrvatskoj nema veze s RBA u Austriji, no zašto je grupacija u ovo globalno vrijeme odlučila zadržati takvu konzervativnu politiku, doista nije objašnjivo.
Ipak, usporedbe radi, zanimalo me kakvi su uvjeti u drugim, većim bankama i grupacijama.
Iz PBZ-a tako doznajem da njihovi korisnici kartice tekućeg računa mogu besplatno podizati novac na svim bankomatima banaka članica Intesa Sanpaolo grupe u inozemstvu te da takvo pravilo vrijedi i kod ugovaranja klasičnog, kao i zaštićenog, osnovnog ili osnovnog računa za osjetljivu skupinu.
Stvar pritom vrijedi isključivo za kartice tekućeg, ali ne i ostalog portfelja banke, a istu pogodnost imaju i korisnici Visa debitnih kartica kunskih tekućih i kunskih žiroračuna otvorenih u Zagrebačkoj banci koji bez naknade mogu podizati novac na svim bankomatima UniCredit grupe u inozemstvu.
Isto su svojim klijentima omogućili i u Erste banci.