Povodom obilježavanja Dana sjećanja na ubijenu djecu Sarajeva, na Trgu djece Sarajeva, kod Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva, na manifestaciji pod nazivom „Djeci Sarajeva“ okupili su se roditelji djece ubijene u minulom ratu i tokom opsade Sarajeva, predstavnici njihovih udruženja te brojni građani Sarajeva.
Prisjećajući se oko 1.600 djece ubijene tokom 44-mjesečne opsade Sarajeva, u periodu 1992.-1995., okupljeni nisu mogli sakriti tugu, bol i suze.
Cvijeće i ručno izrađene ukrase na Spomenik su položila djeca iz sarajevskih vrtića. Članovi hora “Fatih Sultan Mehmet” obilježili su ovaj događaj pjevanjem zajedno sa djecom iz sarajevskih vrtića i osnovnih škola.
„Osjećanja su pomiješana, od beskrajne tuge što nema više naše djece i naših najdražih, do jednog zadovoljstva i ponosa da ipak na jedan dostojanstven način obilježavamo sjećanje na njih i čuvamo uspomenu“, rekao je predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica.
Manifestacijom je još jednom oživljeno sjećanje na djecu čiji životi su brutalno prekinuti, na one kojih više nema. Njome je odaslana poruka mira današnjoj mladosti i budućim generacijama.
Fikret Grabovica je podsjetio prisutne kako su sjećanja ljudi skromna i da većina ne može razumjeti bol nakon gubitka djeteta.
„Mogu samo kazati da u našem narodu postoji izreka da vrijeme liječi sve. Međutim, ne postoji ništa na ovom svijetu što bi moglo izliječiti naše rane. Ali postoje stvari koje ih mogu ublažiti i jedna od njih je ova manifestacija. Najznačajnija bi ipak bila pravda, koja zaista teško i sporo dolazi“, kazao je Grabovica.
On je potom svoj djeci poželio ljepšu budućnost i ostvarenje njihovih snova.
-Snajperisti nisu štedjeli ni djecu-
Bahra Hodžić izgubila je 14-godišnjeg sina Adnana u ratu, kada je na Stup otišao po drva.
„On je na godinu dana prije nego što je poginuo izgubio oca. Snajperista je ciljao da ga ubije. Da je poginuo od granate, lakše bi mi bilo, ali je snajper ciljao nevinog dječaka. Onaj mi je pogled ostao u očima, kada je krenuo iz kuće. Nekad ga sanjam, dođu mi njegove plave oči, krivo mi što se budim, što ne gledam stalno svoje dijete“, kazala je Bahra kroz suze.
Ona je dodala da ubijena djeca nisu znala za puške i metak, već samo za igračke i klikere.
„Moja kćerka Sanela poginula je u Buća Potoku od granate. Meni u krilu. A majka je živa. Za nju se borim i dalje, da se istina priča, da se nikome ne sakriva šta se desilo. Moje dijete imalo je devet godina i nikome ništa nije bilo krivo. Granata sa Trebevića uzela mi je ćerku iz naručja“, kazala je Sajma Hasković.
Ova majka je pozvala omladinu da čuva sjećanje i spomenike ubijenoj djeci Sarajeva i onda kada njihovih roditelja više ne bude.
Nakon manifestacije, delegacije Grada Sarajeva i predstavnici brojnih udruženja iz Sarajeva i drugih bosanskohercegovačkih gradova položile su cvijeće na Spomenik ubijenoj djeci Sarajeva.
(Anadolija)