U centru savremene krize muškosti nalazi se želja mnogih da na bilo koji način produže svoje dječačke dana, pa se dešava da muškarci širom svijeta žive sa roditeljima u svojim tridesetim, pa čak i četrdesetim godinama.
I dok se nekad vjerovalo da se muškarac postaje sa 20 godina, danas je ta granica blago pomjerena i neki proživljavaju pubertet i deceniju duže. Ipak, u većini slučajeva, to nije njihova greška, već kulture kojoj pripadaju i načina života. I pored ovoga, i danas u svijetu postoje zajednice gdje se mladići ritualno uvode u zrelo doba, a ti rituali predstavljaju najveće svetinje ovih zajednica.
VANUATU
Zaranjanje u zemlju
Bandži je za kukavice… Bar ako se uporedi za ritualom muškaraca koji žive na Vanuatuu, maloj ostrvskoj zajednici, negdje u sredini Južnog Pacifika. Ovdašnji muškarci već vijekovima praktikuju ritual poznat kao “zaranjanje u zemlju”.
Negdje krajem aprila i početkom maja sela na Vanuatuu počinju sa gradnjom drvenih tornjeva, visine i do 50 metara. Nakon što toranj završe, nekolicina muškaraca se penje na njegovu gornju platformu. Zatim vezuju lijane oko zglobova, a potom, kad prikupe svu snagu i hrabrost koju posjeduju, bacaju se sa platforme. Pravilo skoka jeste da se bacaju glavom nadolje, a uspješan skok je onda kada tačno izmjere lijanu, taman toliko da ramenima dotaknu zemlju i pritom se ne povrijede.
Zapravo, najbitniji dio u svemu jeste odrediti tačnu dužinu lijane, jer greška od svega nekoliko centimetara može imati fatalne posljedice. Svaki toranj ima nekoliko platformi i što mladić skoči sa više platforme, to je veći muškarac i postaje veoma cijenjen u svom plemenu.
Ovaj ritual datira još iz 15. vijeka i njegov značaj je dvostruk – kao prvo, izvodi se u smislu prinošenja žrtve njihovim bogovima kako bi se osigurao dobar prinos žetve, dok je njegova druga namjena uvođenje dječaka u muškost.
Inače, dječaci počinju da vježbaju skakanje još u petoj godini, ali tada skaču sa niskih platformi. Ipak, sve to predstavlja dobru praksu za ono što ih čeka jednog dana.
HAMAR
Zamislite situaciju kada mladić želi da zaprosi djevojku, dolazi kod njenog oca da zatraži njenu ruku, sav nervozan se okreće, preznojava i kad konačno smogne snage da postavi pitanje, otac odgovara: “Naravno, ali prije toga moraš preskočiti preko krave.”
Upravo ovo je običaj u plemenu Hamar, koje živi u Etiopiji, gdje, da bi postao muškarac, mladić mora preskočiti preko cijelog krda krava.
Ceremonija počinje tako što djevojke iz plemena počinju da izvode ritualni ples. Uglavnom, to su rođake ili dobre prijateljice dječaka koji treba da postane muškarac. Zatim se oko krda stoke okupe članovi porodice i prijatelji, koji ih okruže, pritom pjevajući ritualne pjesme.
Četiri najveća bika poredaju jedan pored drugog. Mladić bikove mora preskočiti ukupno tri puta, svaki put vraćajući se na početnu tačku.
Nakon što to učini, dječak dobija naziv “maza”, što na njihovom jeziku znači muškarac.
SATERE MAVE
Rukavica sa metak-mravima
Da bi postali kvalitetni muškarci i pravi ratnici, mladići iz amazonskog plemena Satere Mave moraju proći nevjerovatno bolan ritual inicijacije.
Na ruke im navlače rukavice u koje je prethodno unesena velika količina tzv. metak-mrava (bullet ants).
Iako su veliki 2,5 cm, bol koju nanosi ubod tih “divovskih” mrava, kako i samo ime kaže, poistovjećuje se s prostrelnom ranom od metka.
Mladići moraju nositi rukavice na rukama deset minuta, trpeći nesnosnu bol prouzrokovanu ubodima. Otrov metak-mrava napada živce, paralizira udove i širi se tijelom te je, nakon što skinu rukavice, bol još nepodnošljivija.
Iako ubodi ne ostavljaju trajne posljedice, problem je u tome što ih dječaci, da bi postali muškarci, moraju proživjeti ne jednom, već deset puta.
MASAI
Obrezani ratnici
Pleme Masai je jedno od najpoznatijih plemena na svijetu, a oni imaju čitav niz rituala kojim se dječak uvodi u zrelo doba.
Svakih 10-15 godina u plemenu se formira grupa mladih boraca, a novi regruti su dobi od 10 do 20 godina. Noć prije ceremonije, dječaci spavaju vani, u šumi. U zoru se vraćaju u svoj logor, gdje provode dan. Piju mješavinu mlijeka, kravlje krvi i alkohola, te jedu sirovo meso u ogromnim količinama.
Najvažniji dio ceremonije je obrezivanje, i tek nakon što ga obrežu, dječak se smatra muškarcem. Rodbina sve vrijeme govori: “Ako ustukneš, odreći ćemo te se.” Sve dok rana od obrezivanja u potpunost ne zaraste, a to traje najviše tri mjeseca, dječak mora nositi crnu odjeću, i živjeti u šupama koje su izgradile žene iz njegovog sela. Tek nakon što prođe taj test zrelosti, Masai dječak postaje ratnik.
Sljedećih deset godina, on živi u tzv. ratničkim logorima. Tamo uči vještine borbe, ali i da uzgaja stoku. Nakon što prođe ta decenija, opet se posebnom ceremonijom uvodi u red starijih ratnika. Tek tada jedan Masai se može oženiti, nikako prije.
PLEME SAMBIA
Krv i sperma
U Papua Novoj Gvineji postoji najmanje 1.000 plemena i svi oni imaju svoje običaje. Ipak, najbizarniji običaj ima pleme Sambia.
Naime, uvođenje dječaka u svijet muškaraca u ovom plemenu počinje još u sedmoj godini života, kada ga prvi put odvajaju od majke. Narednih nekoliko godina on provodi isključivo u prisustvu muškaraca u tzv. muškoj kolibi. Ovdje je segregacija među polovima toliko izražena da se muškarci i žene ne smiju kretati istim putevima po selu.
Nakon što ga odvoje od majke, dječak je podvrgnut brojnim brutalnim ritualima. Prvi od njih je puštanje krvi iz nosa. Nakon što iz nosa potekne krv, dječak biva izložen batinjanju kako bi se pripremio za život ratnika.
Sambia vjeruju da će mladi muškarac postati plodan, što je glavni znak muškosti, samo ako pije tzv. muško mlijeko ili spremu drugih odraslih muškaraca. To ih ujedno čini jačim i otpornijim.
Tek kada napuni 20 godina, ovaj mladić je spreman da oženi i tek onda postaje pravi muškarac.
ANTIČKI SPARTANCI
Mašine za ubijanje
I na kraju, i slavni Spartanci su imali svoje “rituale” kojim je dječak postajao pravi muškarac. Zapravo, kod njih je važilo pravilo da se samo vojnik smatra pravim muškarcem. Dječaci su se vrlo rano odvajali od svojih porodica i provodili bi najmanje deset godina na raznim vojnim obukama, gdje su učili da postanu mašine za ubijanje.
Tek kada jedan Spartanac napuni 18 godina, on završava vojnu obuku. Ipak, završni ispit je ujedno i najteži i tek nakon njega će ga smatrati muškarcem. Naime, ritual se sastoji u tome da ga pošalju samog samo sa nožem i svojim vještinama u divljinu gdje je cilj da ubije što više helota, tadašnjih robova, a da ga pritom niko ne primijeti i da se u jednom komadu vrati kući.
Njegov “lov” na helote podrazumijevao je da se danju krije, a napada i ubija noću. Kako bi uspješno položio završni ispit, mladi Spartanac tokom svoje misije mora da upotrijebi sve znanje i vještine koje je naučio tokom obuke.
Tek nakon što uspješno završi svoju misiju, Spartanac dobija pravo da se oženi, a istovremeno nastavlja ubijati za državu.
(Nezavisne novine)