– Bio sam ljut što moram čekati sljedeći voz, a na razglasu netko nešto govori, veze nemam što kaže jer ne razumijem jezik – dio je pomalo komične ispovijesti Almira Kovačevića, koji je trbuhom za kruhom otišao u Švedsku
Neki od pokušaja bh. državljana da se uklope u inostranstvu bili su i komični, prvenstveno zbog nepoznavanja jezika. Svoje iskustvo je ispričao i Almir Kovačević.
– Kada sam radio u kamenorezačkoj firmi, željeznička stanica bila je negdje oko 500 metara od firme. Da ne zakasnim na taj voz jer bi sljedeći morao čekati pola sata, trčim na njega, on treba da krene, prilazim vratima na tri do četiri metra, na stanici gdje je od 500 do 1000 ljudi, ne razumijem jezik, tek sam došao i vrata se zatvoriše. Bio sam ljut što moram čekati sljedeći voz, a na razglasu neko nešto govori, veze nemam šta kaže – kazao je Almir pa kroz smijeh nastavio ispovijest za MojaBiH:
– Devedeset posto ljudi gleda u mene, nije mi bilo jasno zašto. Došao sam kući i razmišljao što su oni gledali, bio sam u redu. Nakon dva do tri mjeseca, kada sam malo naučio jezik, sjedim na klupi i čekam voz i trči dečko isto tako. Zatvoriše se vrata, a na razglasu govori spiker na švedskom jeziku: “Pritisnite dugme pored vrata” – objasnio je Almir.