“Sve mora ići laganini po uzoru na preduzeća iz socijalističke Jugoslavije te da su tri, četiri sata rada dnevno sasvim dovoljno”, kaže Radoš.
Sarajlija Zoran Radoš u Njemačkoj je otvorio hotel-restoran koji je istovremeno i njegov atelje. Okružen šumom, ova restoran-galerija je oaza mira, gastronomije i slikarstva.
Slikar i gastronom Zoran Radoš rođen je u Sarajevu, a odrastao u Kaknju. Nakon što je 1991. godine prekinuo studij strojarstva u Zenici na drugoj godini, preselio se kod strica u Bochum.
U Njemačkoj se prvo bavio slikarstvom i nekretninama, a onda je sa suprugom Nermom otkrio ljubav prema talijanskoj kuhinji. Prije desetak godina njih dvoje su u gradiću Hattingenu u Rurskoj oblasti otvorili mali hotel-restoran u zgradi koja je nekada bila rudnik.
Na ulazu se, umjesto recepcije, nalazi Radošev atelje u kojem svakodnevno slika – ponekad i sa gostima. Restoran je istovremeno i galerija kojom dominiraju Radoševi veliki formati. Restoran radi samo navečer i to pet puta sedmično.
“Sve mora ići laganini po uzoru na preduzeća iz socijalističke Jugoslavije te da su tri, četiri sata rada dnevno sasvim dovoljno”, kaže Radoš.
Slobodno vrijeme provodi u svojoj garaži. Popravlja stare automobile bez suvišne elektronike i čipova. Kad ih sredi, malo se provoza, pa ih proda. U Kaknju, gdje mu još uvijek žive obitelj i prijatelji, ima starog sređenog “fiću” koji ga čeka za izlaske u grad, piše Deutsche Welle.
Zoran Radoš ne zna gdje će živjeti kad bude u mirovini, ali zna kako. Radit će, kaže, sve ono što voli, a što se može i u starosti – pecati, slikati, družiti se i spremati balkanske i talijanske specijalitete.