Otići ili ostati, pitaju se mnogi koji žive u Bosni i Hercegovini. Na hiljade je onih koji su već otišli i još toliko je onih koji to žele.
“Čovjek se prisili i pomiri sa situacijom, jer mu je tako lakše, ali o sreći se u zemljama u koje se odlazi ne može govoriti”. Riječi su ovo bh. akademskog slikara Samira Derviševića, koji već godinama živi, stvara i ima izložbe širom Njemačke, prenosi MojaBiH.
– Posao u Njemačkoj se može naći, ali u svojoj struci teško. Moji prijatelji koji su završili fakultete ne rade u svojoj struci. Uslovi za zapošljavanje postaju sve teži, a Njemačka posljednjih godina dovodi ciljanu stručnu radnu snagu, govori Dervišević napominjući da se poslovi kao što su njega starijih, rad u kuhinji i čišćenje lakše dobiju, mada je konkurencija i tu velika, a obavezno je i poznavanje jezika.
– Odlaskom se život mijenja iz korijena, dolaskom ovdje se i čovjek mijenja. Sjećam se neugodnih trenutaka spočetka, kada ništa ne razumijete, a svi nešto traže od vas, kada se drugi raduju, smiju, a vi ste tužni, jer osjetite da ne pripadate tu, ističe Dervišević, koji je već naučio jezik i upoznao mentalitet Nijemaca.
– Pored toga se i dalje osjećam strancem kojeg dok se ponaša po normi, deklarativno prihvataju, ali čim nije tako, upoznate svu tugu izbjegličkog života. Onda od gorčine koja je često prisutna, zbog osjećaja manje vrijednosti, bježite u iluziju da ćete se jednog dana vratiti kući. Kažem iluziju, jer vratiti se znači ponovo počupati korijenje i ići u neizvjesnost, kaže nam Dervišević.
Anita Petrović mlada je Tuzlanka koja se također odlučila na odlazak. Ona se ne kaje, smatra to najboljom odlukom, jer je život za nju u BiH bio težak. Međutim, kako nam kaže, ni u Njemačkoj ništa nije na gotovo.
– Da je lako naći posao, nije. Da sada dođete i birate šta želite, to ne može. Ali, ukoliko ste osoba koja ima osnovno znanje njemačkog jezika, vrijedni ste i kulturni, može se naći pristojan posao, da radite u pekari, u supermarketu ili butiku. Muškarcima svakako lakše ide, dok za nas žene gledaju da li smo udate i koliko djece imamo, kaže nam Petrović i dodaje da Njemačka pruža mogućnost doškolovanja i razne kurseve za poslove koji su više plaćeni.
Kao problem je navela pronalaženje stana.
– Mnogi ljudi očekuju med i mlijeko. No, veliki je to teret. Prvo, ostavljate rodnu zemlju. Idete u nepoznato da gradite budućnost, s tim da se također brinete da li ćete uspjeti. Mijenjate kulturu, jezik, osnovne navike, nema one slobode kakvu ste imali kod kuće, govori Petrović, koja za sebe smatra da, uprkos svemu, pripada državi u koju je odselila.
– Postala sam nezavisna, osjećam se sigurnije, zaštićenije kao žensko, mnogo više vas ljudi poštuju, pozdravljaju, a niko ne gleda na vjeru i nacionalnost. Ipak, život se mijenja mnogo, stiču se nove navike. Nije baš istina što ljudi govore “na posao, kući, krevet pa opet na posao, nema tamo života”. O da, ima itekako. Bar ovdje gdje sam ja, pokrajina Bayern, većinom su ljudi slobodni za vikend, petkom se radi kraće, dakle nije samo posao i da se lomite od posla. Na kraju krajeva, otišli smo da radimo, zar ne? Poenta je da ste plaćeni za svoj rad, uredno i na vrijeme, ističe Petrović.
Smetaju joj ružni komentari koji se odnose na poslove koje radi većina naših državljana u Njemačkoj.
– Plemeniti su to poslovi, pomaganje onima koji se sami ne mogu okupati ni kretati. Nemojte biti zlobni, svaki pošten posao je za pohvalu, bitno je biti vrijedan i truditi se. Ja radim za firmu koja se bavi proizvodnjom metalnih predmeta, da ne bude kako pametuje “njegovateljica”. Vjerujte, nebitno je da li je vaša komšinica u Njemačkoj čistačica ili doktorica, obje imaju istu svrhu i jednako su važne. Bitno je da želite raditi, poručila je nedobronamjernima Petrović.
Edin Kanurić važi za vrijednog i uspješnog Bosanca u Njemačkoj, radio je za druge kao elektromajstor, a kada je stekao znanje i praksu, osamostailo se i otvorio firmu.
– Na početku nije bilo lako. Nisam dobro poznavao grad ni ljude i nije bilo mnogo poslovnih prilika. Sada imamo posla. Međutim, mnogi su još uvjereni da se ovdje ostvaruju snovi. Njemačka je nekad bila med i mlijeko, za neke je možda i danas, ali mi koji smo proveli neko vrijeme tu, evo ja sam sedam godina, znamo da i oni koji rade u BiH mogu imati isti standard života kao i mi u Njemačkoj, tvrdi Kanurić i dodaje da, kada bi sad trebalo da donese odluku da ode iz BiH, to ne bi učinio.
– Onim koji sad dolaze iz BiH je na početku dobro, jer je država uređena, od zdravstvenog osiguranja, zaštite radnika, čovjek koji radi, nečemu se i nada. Stoji to da su ovdje veća primanja. Što zaradiš, to i dobiješ, ali ljudi se previše vežu za ta primanja, govori Kanurić, ističući da treba biti uporan i mnogo raditi.
– Nema “malo ću odmoriti”. U Njemačkoj se morate odreći puno toga, ali našim ljudima to ne smeta toliko jer se vode onim “hajde bit će bolje”, pa ostaju godinama. Troškovi su veliki, hrana nije skupa, jeftinija je nego u BiH, ali sve ostalo je vezano za novac, koji ovdje morate imati. Mi koji dođemo, nismo na svom, nemamo stan ni dvorište, prisiljeni smo platiti za sve, ama baš sve, poručio je Kanurić.
Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, podsjetio je na odlazak ogromnog broja radno sposobnih ljudi iz naše zemlje koji se nemaju namjeru vraćati.
– Ljudi su ranije odlazili, radili svoj posao jednu sezonu i vraćali se u BiH. Međutim, posljednje tri godine ljudi odlaze i ne vraćaju se. S njima vrlo često odlaze i cijele porodice. Iako imamo saznanja da neki od radnika koji odu iz naše zemlje ne naiđu na uslove rada u drugoj zemlji kakvim su se nadali, veliki je broj onih koji se uspiju prilagoditi novom načinu života i ostanu živjeti tamo, kaže Šatorović, objašnjavajući to time da sada već veliki broj naših ljudi živi u tim zemljama pa oni koji odlaze lakše nalaze podršku i pomoć od Bosanaca i Hercegovaca ili ljudi iz regiona, a samim tim i lakše prolaze fazu prilagođavanja.
– Ono što zabrinjava, a čime se moraju hitno pozabaviti nadležni, jeste činjenica da ćemo, ukoliko se trend odlaska kvalifikovane radne snage iz BiH poslije pandemije nastavi istim tempom kao i prije nje, vrlo brzo doći u situaciju da na našem tržištu rada poslodavci neće imati kvalifikovanih i kvalitetnih radnika da ih zaposle. Time će se dugoročno ugroziti ne samo poslovanje poslodavaca, položaj radnika u BiH, već i ekonomija u cijelosti, poručio je Šatorović.
Agencija za rad i zapošljavanje BiH trenutno posreduje u zapošljavanju naših građana sa završenom srednjom medicinskom školom u Njemačkoj. Kako kažu iz Agencije, osobe koje se zaposle u Njemačkoj uglavnom tamo i ostaju, svega desetak osoba godišnje se vrati u BiH. Za posljednjih sedam godina je, samo preko ove agencije, otišlo šest hiljada ljudi. Ove godine su ponovo pozvali i studente na ferijalni rad u Njemačkoj, za koji su odabrana 24 bh. studenta.