Aida je na Kosovo otišla prije 37 godina, udala se iz ljubavi za svog izabranika, a nakon 17 godina braka, daje mu dozvolu da uzme i drugu ženu. Muž joj je priuštio dobar život, na Kosovu je odlično prihvaćena i njegova porodica je dala garanciju za nju i njeno izdržavanje ukoliko bi suprug, nekim slučajem ipak odlučio da ne ispoštuje svoju riječ.
Do toga već 15 godina nije došlo, suprug ima decu sa drugom ženom, a najmlađa kćerkica nosi ime njegove prve supruge, Bosanke Aide.
Aida je majka dvije kćerke i kaže da je lijep život imala za sve te godine, otkad se udala, a tad je imala samo 22 godine. Kaže da joj je daleko od rodne Bosne, ali to je sudbina. Za nju je najveći dar što ima dvije kćerke, a kako kaže, nije uspjela da mu podari sina i to je bio razlog zbog kog je pristala da pored nje dovede i Albanku.
– Ali, znate kako to ide dole. Moj muž je htio, ipak, da ima i muško dijete. Tada se stvorila ideja da se oženi po drugi put i ja sam mu dala dozvoli. Njegova porodica i on su mi obećali da me neće zapostaviti i tako je i bilo. Ukoliko ne želi probleme, objema mora da ugađa. Ali, već 15 godina živimo svi u istoj kući jako lijepo – rekla je Aide, naglašavajući da joj sve što želi obezbijedi.
Do toga već 15 godina nije došlo, suprug ima decu sa drugom ženom, a najmlađa ćerkica njegove druge žene nosi upravo njeno ime, koja je njegova prva supruga. Aida je pred kamerama na Jutjub kanalu “Priče sa Dijanom” ispričala svoju životnu priču, priču Bosanke s Kosova.
Aida kaže da ugađa objema – “i meni i njoj”, da se nijedna ne bi naljutila.
– Teže mi je palo što nisam mogla da naučim “njihove običaje i njihov jezik”, nego to što je doveo drugu, ali sam i to savladala, morala sam jer tako živim.
Muž joj, kaže Aida, sa drugom ženom ima dva sina od po 14 i 8 godina i kćerku od četiri godine koja se zove po njoj, prvoj supruzi, Aida.
Bosanka kaže i da se sa muževljevom drugom suprugom lijepo slaže, da svi zajedno žive, i da njih dvije sve zajedno rade – i tako već 15 godina.
Aida kaže da živi na pola puta između Prištine i Prizrena, te da joj muž ne brani ni da izađe, ni da se obuče, jer, kaže, njihove dimije od 12 metara ne nosi, niti je muž to od nje tražio.
Dodaje i da je u Bosni narod veseliji, da se tu smije i priča, a na Kosovu se više ćuti. Ispričala je i da slabo voli ta njihova jela što kuhaju i da više voli bosansku kuhinju i bosanske pite koje je zavolio i njen muž.
Opisala je i kako je to bilo kad je njen muž nju pitao da dovede i drugu ženu, ona je rekla pa ako si gospodin, dovedi. To je značilo kako on treba da se ponaša prema objema.
Međutim, pošto je ona starija prvo sve njoj kupi, pa onda i mlađoj ženi. Nema svađa, nema problema, a sve im kupuje podjednako: Ugađa i jednoj i drugoj.
Aida je ispričala da je nažalost imala više pobačaja, umrle su joj tri kćerkice i tri sina. A oni dole, kaže, hoće muško, tako žele pa mu je dozvolila da dovede drugu ženu, a lično on i njena familija su joj čvrsto obećali da je muž neće zaboraviti niti da će joj išta faliti.
Aida je rekla da je sreća što u tom trenutku nije imala nikog od bliske familije jer se u Bosni svi tome čude, a nije ni dolazila 14-15 godina. Na Kosovo se udala tako što joj se rođaka dole udala pa joj ponudila da se uda za njenog djevera. Tako su bile i rođake, sestre, i jetrve, jer su se udale za dva brata.