Bošnjaci iz sela Ribariće uz pomoć nekoliko ljudi iz Čačka riješili su da pomognu monasima ovog manastira da izgrade septičku jamu i urade kanalizaciju kako bi monasima obezbijedili normalne uslove za boravak u manastiru.
Manastir Crna Reka je monaška isposnica usred planina južnog dijela centralne Srbije kod mjesta Ribariće između Novog Pazara i Tutina, smještena u klisuri Crne reke. Manastir se nalazi u samom selu Ribariće i pripada Eparhiji raško-prizrenskoj Srpske Pravoslavne Crkve. Kao cjelina, predstavlja nepokretno kulturno blago kao spomenik kulture od velikog značaja.
Pored sve svoje izuzetne ljepote i znamenitosti, manastir Crna Reka je dugo bio skoro nepoznat van svoje uže okoline. Tek od skora, izgradnjom mosta na jezeru kod Ribarića i popravkom prilaznog puta, manastir Crna Reka, kao redak dragulj srpske srednjovekovne kulture, izlazi iz relativne anonimnosti u kojoj obitava već punih 700 godina. Manastir je aktivan, muški i o njemu brinu monasi.
Do skoro, manastir Crna Reka nije imao osnovne uslove za život u njemu, pa su se monasi snalazili kako bi uspjeli da obezbijede uslove za osnovne prirodne potrebe.
Bošnjaci iz sela Ribariće uz pomoć nekoliko ljudi iz Čačka riješili su da pomognu monasima ovog manastira da izgrade septičku jamu i urade kanalizaciju kako bi monasima obezbijedili normalne uslove za boravak u manastiru.
Iz manastira kažu da su organizovali ručak kako bi se zahvalili svojim komšijama koji su položili 350 metara cijevi i pomogli da se završe radovi na kanalizaciji manastira.
„Juče smo u manastiru organizovali ručak povodom nedavnog završetka radova na kopanju septičke jame i kanalizacije koju manastir do sada nije imao. Pozvali smo komšije koje su pomogle svojim prilozima i radom da se iskopa jama i da se položi 350 metara cijevi. Zahvaljujemo Eminu Beroviću, Harisu Bektoviću, Sinanu Heriću, Rafetu Aličkoviću, Ramizu, Edinu i Dinu Buliću na trudu i pomoći. Nažalost, priložnici bez čije pomoći ne bi bilo moguće završiti radove – Miroslav Simović, Zoran Kovačević i Milan Smolović žive u Čačku, te tom prilikom nisu mogli biti sa nama“.
Iz manastira su se, na kraju, ali kao najvažnije djelo, blagodarili Bogu koji ih je nadahnuo i naučio kako da zajedno rade za dobrobit svih koji ovdje žive.