Posljednjih mjeseci na raznim društvenim mrežama, posebice na You Tube korisnici su imali priliku gledati filmove proizvedene u produkciji Brezawood.
O projektu, snimanju niskobudžetnih filmova, novinar Fene je razgovarao s idejnim pokretačem, scenaristom i rediteljem Nusretom Mamelom Mašom.
Razgovarao: Zoran Ilić (Agencija Fena)
Otkud ideja da se u malom mjestu kao što je Breza snimaju filmovi s ljudima koji nisu profesionalci?
Mamela: Od moje rane mladosti, pa moglo bi se reći od djetinjstva, imao sam afinitet za film, ljubav prema glumi. Kako sam jedno od sedmero djece rudarske porodice, nije bilo mogućnosti za ostvarenje moga sna.
Svoju prvu sliku naslikao sam 1972. godine. Bilo je to ulje na platnu, a inače je te godine otvorena Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu. Dar za slikanje je došao prirodno, danas se moje slike nalaze u svim zemljama svijeta. Breza je rasadnik talenata svih profila – sjetimo se Bože Bunjevca, Alije Sirotanovića…
Od 1975, postao sam član amaterskog pozorišta Breza. Poslije rata ostao sam bez posla, postao predsjednikom Ekološkog društva “20. mart 1990” Breza.
Moj životni san se ostvario kad sam jednog dana 2009. godine na pijaci ugledao malu knjižicu na kojoj je pisalo KAKO SNIMITI FILM. Kupio sam je za pola KM. Sjeo sam i na istinitu priču napisao scenarij za fim “Ja sam izbjeglica”. Našao sam glumce među ljudima, većinom mladima. Krenuo sam snimanje s profesionalnim snimateljem i opremom MAGAZINA PLUS Visoko. Dobili smo hranu, ali imali smo toliku želju da snimimo film da nas ništa drugo nije zanimalo. Budžeta nije bilo, sve smo radili volonterski i amaterski. Na premijeri je bilo 625 posjetitelja.
Na koji način je financiran film? Sredstva je između ostalih dala i Općina Breza.
Mamela: Tadašnji načelnik Seid Smailbegović nam je pružio punu podršku. Do danas smo snimili pet cjelovečernjih filmova, ovih dana snimamo i šesti film. Finansiranje je onakvo kakva nam je i država. Oni koji nas podržavaju su naš načelnik općine, Halil Tuzlić, naš rudnik Breza koji nam obezbjeđuje bureke kao ishranu ekipe, imamo pomoć iz inostranstva – Eldin Čosić, a Aida Gavranović nam je donirala kofer s profesionalnom šminkom. Uglavnom, sadašnji načelnik Općine Tuzlić nam najviše pomaže u radu. Sad imamo svoju kameru i ostalu opremu. Tu ne treba zaboraviti TV Vogošću koja podržava domaće ljude. Profesionalni snimatelj je Nermin Piknjać, a svi ostali su volonteri, amateri.
Da li ste kao scenarista i režiser zadovoljni kvalitetom filma?
Mamela: Kao scenarist i reditelj više sam nego zadovoljan svojim filmovima. Mi se zabavljamo i igramo dok snimamo filmove. Ekipa u prosjeku pojede od 150 do 200 bureka. Mi filmove snimamo u prirodnim uvjetima, a računar nam služi samo za montažu. Ne osvrćem se na kritike onih koji ništa u životu nisu uradili u korist kulture, makar to bili i profesionalci. U profesionalnim filmovima ima grešaka ako ih tražiš.
Niskobudžetni filmovi kao Vaši ne odudaraju po kvaliteti od niskobudžetnih filmova američkih režisera. Da li je namjera bila da se na jedan način ironizira i parodira američka filmska produkcija?
Mamela: Filmove koje smo dosad snimili PUT SMRTI, JA SAM IZBJEGLICA, OTETE GODINE, LJUBAV SA OKUSOM BARUTA i DOŠO DEDO IZ NJEMAČKE ni u kom pogledu ne zaostaju za filmovima američkih niskobudžetnih filmova, iako imaju pomoć napredne tehnologije, sjede u studiju i snime film. Naša produkcija nosi naziv BREZAWOOD, zašto ne – tu je BOLIWOOD, HOLLYWOOD…
U tijeku je i snimanje šestog filma. Da li možete reći nešto više o tematici?
Mamela: Upravo ovih dana slijedi nastavak snimanja novog, šestog filma pod radnim nazivom BRUTALNA OSVETA. Radnja filma počinje scenom silovanja i sam se film završava tragično. Mene često kritikuju za to da mi glavne uloge ginu – pa cilj je pokazati realnost. Ekipa koja broji 89 sudionika okuplja se u roku pet sati, a čekali smo da padne snijeg jer je radnja filma vremenski smještena u jesen-zimu-proljeće. Premijera se očekuje u aprilu.
Da li očekujete pomoć od npr. Fonda za kinematografiju ili Federalnog ministarstva kulture?
Mamela: Što se tiče Federalnog ministarstva ništa – imamo dosta odbijenica i kod njih još leže naši zahtjevi. Ni od kantonalnog ministarstva kulture ništa. O Fondu za kinematografiju BiH možemo samo sanjati, taj fond je rezervisan za određenu klijentelu. Ne treba zaboraviti ogromnu pomoć policijske stanice i komesara policije ZDK-a. Materijalna dobit ne postoji. Poruka onima koji iz zavisti i ljubomore stalno kritikuju – na You Tubeu je za dvije sedmice naše filmove posjetilo više od 500.000 ljudi.
(Fena)