Ono što se juče događalo u Banjaluci, preciznije u Skupštini RS-a, ne bi ni pas sa maslom mogao pojesti, a tiče se direktno države Crne Gore i crnogorskog naroda – piše Bursać u kolumni za portal Antena M.
Piše: Dragan Bursać (Antena M)
I zaista jeste, destruktivan je dolazak čovjeka koji je priznao srebrenički genocid, koji se okrenuo evroatlantskim inetegracijama, koji zemlju vodi kao EU, koji je reko NE fašizmu, koji je sagradio sekularnu građansku državu, zaista, zaista je on destruktivan po ovakav srednjevjekovni pašaluk, koja se odaziva na ime Republika Srpska.
Ono što se juče događalo u Banjaluci, preciznije u Skupštini RS-a, ne bi ni pas sa maslom mogao pojesti, a tiče se direktno države Crne Gore i crnogorskog naroda.
Sve naše šizofrenije
Prije toga je Milorad Dodik odbio pozvati Predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića u zvaničnu posjetu Bosni i Herecegvoni, iako ga je baš on protokolarno pozvao u tu istu zvaničnu posjetu (sic!). Onda je Dodik šizofreno nastavio insistirati na negostoprimstvu, pa je natjerao Skupštinu RS-a da uvrsti ovo pitanje na svoju vanrednu sjednicu. Onda je 12 sati mrcvario gledatelje, medije, zdravu logiku, razum i dostojanstvo svojom tiradom suludom, pa je u toj litiji ničega sarajevski portak Klix nazvao neprijateljskim za RS, e da bi na kraju njegovi klimoglavci rekli, Milo nije poželjan u Bosni i Hercegovini.
Na stranu što je Predsjednik Đukanović već najavio da neće dolaziti u ovako “nategnutu” posjetu Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik se i dalje ponaša kao uvrijeđena mlada, pokušavajući da njegova bude zadnja u već završenoj stvari.
U svakom slučaju, sjajna demonstracija višeslojnog ludila:
Ludilo prvo, najstarije u RS-u sadržano je u jednom količniku: Na ovom porostoru (RS-a) u toku je trka, mrtva trka u četništvu između vlasti i opozicije. Samo sa različitih strana, ali je meta uvijek ista, sekularna i nezavisna Crna Gora. Opozicija je primjerice, prošle sedmice tražila da se litijašenje i molebanisanje i zakonski kanonizuje kroz nekakve skupštinske deklaracije, dok je Dodik sa druge strane zahtijevao da se Đukanović proglasi personom non grata u RS-u i BiH. U tom svjetlu, šizofreno i opskurno je djelovalo je 12-osatno nadmetanje vlasti sa Dodikom na čelu i opozicije bezčeone u srbovanju, a sve u cilju bildanja predizbornog nacionalnog mišića uoči oktobarskih lokalnih izbora u BiH.
Neki bi rekli, to je sve…
I nije baš tako.
Zabraniti Đukanoviću dolazak u Srebrenicu
“Ako želite da ova tačka bude skinuta sa dnevnog reda, onda želite da Đukanović dođe na obilježavanje 25 godina od stradanja u Srebrenici”, kazuje Dodik sa skupštinske govornice.
E to je sukus svega!
To je ishodišna tačka Dodikovog razmišljanja koje gravitira uvijek i stalno ka onim koji negiraju genocid i revidiraju prošlost. Jer, treba to znati 11. jula ove godine, biće obilježeno četvrt vijeka od srebreničkog genocida. Biće to vrijeme, čas i mjesto kada će se civilizovani dio svijeta pokloniti sjenima mrtvih, kada će pred objektivima svjetskim i srcima ljudskim sve što valja u političkom narativu kleknuti u Potočarima. I da, zajedno sa Đukanovićem. I da, naravno da tamo Dodik ne želi biti.
Iz dva razloga – bildanje gore navedenog nacionalnog mišića i da se oduži savezniku Vučiću koji se sigurno u Potočarima pojaviti neće.
Pa onda treba svim sredstvima djelovati, “preventivno” se iskaliti i još preventivnije u futuru trećem onemogućiti Mila Đukanovića da dođe u Srebrenicu, tamo na ljeto. Ne zaboravite, Dodikova rezolucija u Banjaluci nije samo i jedino rezolucija u vezi sa nekakvom skorijom nakanom dolaska jednog predsjednika suverene države u BiH, ne ona ima produženo dejstvo.
Njen ciilj je unijeti nemir uoči obilježavanja 25 godišnjice genocida, a preko leđa direktno Đukanovićevih i indirektno naroda Crne Gore.
Nije zato zgorega pomenuti da baražnu pripremu za realizaciju ovog nauma, osim ideološke koju svakominutno radi SPC u Banjaluci, rade i indkotrinirani studenti, koji su u nedjelju organizovali u Domu kulture nekakvu nacionalističku tribinu sve sa tvrdokronim desničarima na kojoj se vatrilo, pabirčilo i bludilo o Velikoj Srbiji, maloj Crnoj Gori, litijama i ostalom velikosrpskom asortimanskom narativu.
Srpski pas sa maslom
U takvoj klimi, a klima je takva, čini se posve logičnim zabraniti dolazak Mila Đukanovića u RS i BiH. Čini se posve logičnim da se u pet izjutra donese odluka po kojoj je Skupština RS podržala potez člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, a koji je, iskoristivši ustavom predviđeno pravo, proglasio destruktivnom po vitalni entitetski interes (Republike Srpske) dolazak Mila Đukanovića.
I zasita jeste, destruktivan je dolazak čovjeka koji je priznao srebrenički genocid, koji se okrenuo evroatlanskim inetgracijama, koji zemlju vodi kao EU, koji je reko NE fašizmu, koji je sagradio sekularnu građansku državu, zaista, zaista je on destruktivan po ovakav srednjevjekovni pašaluk, koja se odaziva na ime Republika Srpska.
Jer, vitalni nacionalni interes ovakve Republike Srpske je srednjevjekovlje, koncept života od prije najmanje 500 godina, koncept zasnovan na pukoj fizičkoj i materijalnoj sili feudalca i poslušnosti kmetova, koncept baziran na ideologiji krvi i tla, konecpt nipodaštavanja drugog i drugačijeg…mogu do sutra nabrajati, ali shvatili ste poentu. Sa ovakvim “vitalnim nacionalnim interesom” svako zdrave pameti. nepoželjen je u Republici Srpskoj!
To što tlpanje Dodikove ni najsrpskiji pas sa maslom ne bi pojeo, ne sprječava ga da potire onih manje od milon u svojoj gruntovnoj prćiji Republici Srpskoj i da drži u zarobljeništvu cijelu državu Bosnu i Hercegovinu.
Do kad, možda je najbolje pitanje?