Čas sušno, čas kišno, čas toplo, čas studeno – ukratko rečeno naglo varijabilno od samog početka ljeta. Za razliku od juna koji je prošao većinom tek malo sušnije od prosjeka ili u samom prosjeku, u kišomjere bosanskoherecgovačkih mjernih stanica se ovog jula, a naročito posljednje sedmice treće dekade mjeseca, nakupila poprilična količina kiše koja će padavinski vinuti ovaj mjesec u iznadprosječno kišan za razliku od prošlogodišnjeg koji mu je bio apsolutna kontrarnost.
Posljedica je to konstantnih oslabljenih frontalnih poremećaja bogatih svježim okeanskim vazduhom od kojih sjeverozapad Hrvatske ne može ovog ljeta nikako da se “oporavi“, piše Nedim Sladić, bh. lovac na oluje i zaljubljenik u meteorologiju.
Šta se dešava ovog ljeta u Evropi i na Balkanu pa nam je konstantno izražen osjećaj sparine?
Ovog ljeta vlada podijeljenost u vremenskim prilikama na Balkanu. Za razliku od 2014. godine kada je Azorska anticikona bila toliko loše pozicionirana i oslabljena da je propustila gotovo svaku moguću sredozemnu ciklonu, ove godine to srećom nije slučaj. To je bio jedan od razloga zašto je ljeto 2014. na velikom dijelu hrvatskog Jadrana bilo kao nikada kišovitije i svježije od prosjeka što je uzrokovalo gotovo katastrofalnu turističku sezonu. Treba spomenuti da je te godine nekoliko puta sami Zadar plivao pri svakom jačem udarom nevremena, a da je u Splitu primjerice gotovo svaki dan u julu padala kiša. Ove godine je ipak nešto drugačije.
Sve je počelo još početkom ljeta dok azorska anticiklona nije bila ojačana. Nestabilne vremenske prilike u prvoj polovini juna vladale su uveliko u Njemačkoj, Austriji i Francuskoj gdje smo preko televizora bili svjedoci velikih plavljenja. Situacija se postepeno i napokon smirivala kada je krajem juna azorski anticiklon ojačao i počeo polahko zahvatati sve veći dio Evrope, ali ne u tolikoj mjeri kao što je to bio slučaj prošle godine kada su valovi vrućine uveliko pogađali veliki dio Evrope – zahvatajući širokopojasni luk od Španije preko Grčke pa sve do juga Njemačke, a ciklone u Atlantiku gotovo da se nisu uspjele ni razviti zbog vrlo postojane i jake anticiklone.
Pozicija strujanja vazduha veći dio ovog ljeta je orijentirana da anticiklonalno polje zahvata veliki dio južne Evrope (naročito Makedoniju, Grčku, Bugarsku i Albaniju) gdje se akumulira sva moguća toplina ovog ljeta, pa sa pravom možemo reći da je tu srce topline, a da su nestabilnosti nešto sjevernije od Slovenije i Hrvatske. Ali, kako azorska anticiklona nije previše stabilna, postoji energija za razvitak slabijih cikloni u Atlantiku koje svoj put proputuju preko Francuske, sjevera Italije gdje često ojača i takve pređu preko sjevera Jadrana (samo jednom sredinom jula preko centralnog Jadrana kada je Jadran vidio malo kiše) a dalje odu istočnije, ali znatno oslabljene. I to je jedan od razloga što sjeverozapadna Hrvatska, Kvarner, Istra, Gorski Kotar i područja do Senja dobiju zahlađenje i pljuskove, a južnije, i, ako ih ima, pojave se tek u fragmentima, a najčešće je Dalmatinci isprate u obliku pojačane bure na dan ili dva.
Prilikom dolaska same promjene vremena u Sloveniju i na jug Austrije iz pravca Italije preko Alpi, akumulirana toplota se poništi sa dotokom svježijeg vazduha u vidu jakog sjevernog i sjeverozapadnog vjetra koji kasnije pređe preko dijelova Srbije i dođe do juga Srbije gdje se svježiji vazduh dodatno ublaži i odbaci jugoistočnije od Makedonije. Pošto je Bosna i Hercegovina posljednja zemlja južne Evrope koja je ovog ljeta zahvaćena tek repom izraženom afričkom toplotom, ona nije dovoljno jaka da ostane imuna na nadjačano polje svježine koje vlada sjevernije od nje jer je toplina nešto slabija nego ona južnije od nas. Stoga, da smo samo laički pogađali i rekli da „pri svakom trzaju malo jače toplote sa juga k nama tog dana temperatura će rasti do 35° i odmah u istom trenutku kažemo ali to neće dugo trajati i već sutra će osvježiti“, bili bismo u 80% slučajeva i upravu.
Činjenica da već gotovo mjesec i pol imamo blok situacije nad jugom Austrije, Slovenijom i Hrvatskom gdje se stvara idealan poligon za zadržavanje postojećih ciklona koje u prosjeku na svaka dva dana donose kišu sjeverozapadnoj Hrvatskoj i temperature ne veće od 30°C, a u Bosni u prosjeku na svakih pet do šest dana potvrđuje i sama činjenica koja objašnjava da je Zagreb ovog jula vidio sedamnaest dana sa pojavom oborina, a Sarajevo svega oko njih desetak. Ali to je upravo i glavni razlog da akumulirana toplota iznad Bosne i Hercegovine se susretne sa svježijim okeanskim vazduhom donese vrlo nagle vremenske neprilike te vertikalni razvoj oblačnosti i vrlo jaka, izražena grmljavinska nevremena kojih smo svjedoci ovih dana, kao i izražene sparine koju imamo već čitavo ljeto jer evaporacija nakon kiše je itekako primjetna. Kako ciklone ne prelaze često preko Jadrana (do sada samo jednom), 80% Dalmacije ove godine nije vidjelo u dosadašnjem toku ljeta niti 20 litara kiše sveukupno, a u pojedinim područjima kišomjeri mjernih stanica su prazni još od kraja maja. Također, to vuče za sobom i posljedicu da je i veći dio Hercegovine suh, ali ove godine lokalno gdje se pojavila kiša više puta pojedina područja su i malo vlažnija, ali ne pretjerano.
U narednom periodu, očekuje se da će azorska anticiklona dobiti na snazi, ciklone će biti sve rijeđe, a ne pretjerano vruć zrak bi se mogao potisnuti i iznad Hrvatske, što bi Bosni i Hercegovini moglo dati i nešto malo jaču vrućinu i konačno stabilnije vrijeme – situaciju kakva vlada već mjesecima u Makedoniji. To bi se moglo i poklopiti sa prognozom ugledne hrvatske meteorologinje Dunje Mazzocco Drvar koja prognozira do kraja avgusta dva do tri toplotna vala.
S činjenicom za kraj da smo ispratili vrlo toplu zimu, što smo mogli drugo i očekivati ovog ljeta nakon onako tople zime?