Dejton je međutim de facto od Bosne i Hercegovine napravio državu kojom je nemoguće upravljati – piše Schwarz-Schilling u svojoj kolumni
Zar BiH ne smije mijenjati svoj Ustav bez da pita svoje susjede Srbiju i Hrvatsku, koje joj nisu baš prijateljski naklonjene? Naravno da smije, piše u svojoj kolumni za Deutsche Welle Christian Schwarz-Schilling koju prenosimo u cijelosti.
Začuđujuće je kako vodeći političari u BiH ali i u članici EU Hrvatskoj, uprkos raznih izbornih poraza, ne primjećuju da narod odbacuje njihovu politiku, nacionalistička Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je na izborima u BiH 2018. pretrpjela veliki poraz. U tročlano Predsjedništvo nije izabran njen vođa Dragan Čović, već umjereni političar i demokrata Željko Komšić.
Naredni šamar HDZ je pretrpjela u januaru ove godine u susjednoj Hrvatskoj: Kolinda Grabar Kitarović, dosadašnja predsjednica najmlađe članice EU koja, kao i Čović, zastupa nacionalističko-populistički kurs, izgubila je protiv socijaldemokrate Zorana Milanovića.
Bez obzira na to, HDZ kako u Hrvatskoj tako i u BiH očito ne primjećuje da je njena šovinističko-reakcionarna politika u obje zemlje stvar prošlosti da narod do takve politike više ne drži. Pri tome bi svakome na Balkanu moralo upasti u oči da porazi hrvatskih nacionalista imaju političke posljedice.
Tako je Milanović, neposredno nakon izborne pobjede, razgovarao sa turskim predsjednikom Erdoganom, koji važi kao političar koji jako podržava Bosnu i Hercegovinu. Navodno su pričali o reformi mirovnog sporazuma iz Dejtona, kojim je prije 25 godina zaustavljen rat u BiH.
Dio ovog sporazuma je Ustav BiH, koji je tada nastao pod pritiskom američkog specijalnog izaslanika Richarda Holbrookea u američkom Dejtonu (Dayton). Dejtonski ustav dijeli Bosnu i Hercegovinu na dva entiteta: Republiku Srpsku, u kojoj pretežno žive pravoslavni Srbi i Federaciju BiH u kojoj većinu imaju Bošnjaci-muslimani i Hrvati -katolici.
Ova jako komplikovana državna konstrukcija sa brojnim nivoima vlasti trebala bi osigurati provođenje interesa tri najveće etničke grupe u BiH. Dejton je međutim de facto od Bosne i Hercegovine napravio državu kojom je nemoguće upravljati. Holbrooke je sam uvijek naglašavao da svrha Dejtonskog sporazuma nije bila da lošu situaciju u BiH ostavi nepromijenjenom – već da je on napravljen tako da s vremenom omogući korake koji podrazumijevaju napredak i koji dugoročno Bosnu i Hercegovinu vode u EU.
Legitimnost Dejtonskog ustava danas se dovodi u pitanje iz tri razloga. Nije nastao demokratskim putem i sadrži niz odrednica koje su protivne međunarodnom pravu – tako se na primjer na dužnost predsjednika mogu kandidovati samo članovi tri konstitutivna naroda dok su mnogobrojne manjine, među kojima Jevreji i Romi, isključeni iz kandidature. Ali Dejton mora biti promijenjen prije svega zbog svoje očite disfunkcionalnosti i to je treći razlog zbog kojeg se on dovodi u pitanje.
Do sada se međutim to pokazalo kao “mission impossible” – nemoguća misija. Od 2006. godine nijedan prijedlog promjene Dejtonskog sporazuma nije uspio da dođe pred parlament jer se pripadnici tri etničke grupe o tome nisu mogli dogovoriti. Stoga danas mnoge Bosanke i Bosanci, prije svega u Federaciji BiH, traže međunarodnu pomoć za realizaciju Dejtona 2.
Pomene li se Dejton 2, u Repubublici Srpskoj to odmah izaziva odbijanje. Vođe bosanskih Srba plaše se promjene Dejtonskog sporazuma jer njemu oni mogu zahvaliti priznavanje entiteta Republika Srpska, nastalog u ratu protjerivanjem bosanskih katolika i muslimana. Oni ni u kojem slučaju ne žele riskirati da se egzistencija ovog entiteta dovede u pitanje.
I Aleksandar Vučić, predsjednik susjedne Srbije, naglašava kako “bez prihvatanja Srba neće biti promjene Dejtonskog sporazuma”. Ne interesuje ga što je Ustav susjedne zemlje BiH njeno unutrašnje-političko pitanje. Umjesto toga, Vučić se poziva na to da je Srbija kao zemlja potpisnica, također garant Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Zar Bosna i Hercegovina ne smije mijenjati svoj Ustav bez da pita svoje susjede Srbiju i Hrvatsku, koji joj nisu baš prijateljski naklonjeni? Naravno da ona to smije. A put u tom pravcu konačno mora biti otvoren.
Tu Bosni i Hercegovini treba pomoć i podrška međunarodne zajednice, prije svega Evropske unije. Razvoj situacije u ovoj zemlji pomno se prati u Briselu. U decembru 2019. je ugledni njemački pravnik Reinhard Priebe po nalogu EU objavio izvještaj o stanju pravne države u ovoj balkanskoj zemlji. U njemu se ističe neophodnost reformisanja pravosudnih institucija u BiH ali i neophodnost jačanja pravne države i implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava.
To može funkcionirati samo ako dođe do reforme Ustava odnosno Dejtonskog sporazuma. A za to je potrebna dobro pripremljena međunarodna konferencija.
Novoizabrani hrvatski predsjednik Zoran Milanović smatra da je to nemoguće, jer bi se po njegovom mišljenju za Dejton 2 morale okupiti i izjasniti sve strane, potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Naravno da je to moguće! Za to je potrebno samo politička volja.