Da li su na pomolu nove sankcije srpskim političarima u BiH, ali i institucijama Republike Srpske, pitanje je koje se nameće nakon poslednjeg pisma visokog predstavnika u BiH Valentina Incka upućenog parlamentu Srpske.
Incko, doduše, u pismu nije pominjao nikakve sankcije, ali jeste dao rok od tri mjeseca narodnim poslanicima da ponište povelje koje je NSRS dodijelila osobama osuđenim za ratne zločine, tačnij Radovanu Karadžiću, Momčilu Krajišniku i Biljani Plavšić.
S obzirom na to da su navedene povelje dodijeljene 24. oktobra 2016. godine postavlja se logično pitanje zašto Incko nije ranije reagovao nego tek sad, na kraju svog mandata, odnosno kada je već postalo javno da u BiH dolazi novi visoki predstavnik, piše SrpskaInfo.
Iako Incko u pismu nije naveo šta će biti ukoliko poslanici u roku od tri mjeseca ne ponište povelje, analitičari smatraju da se očito ne piše dobro ni Srpskoj ni njenim političarima.
Ističu da se sve dešava u vrijeme kada se sve glasnije u međunarodnim krugovima, ali i dijelu BiH, govori o potrebi izmjene Ustava BiH, ali i kada Incka treba da zamijeni novi visoki predstavnik.
Kada se tome dodaju sve glasnija „šuškanja“ u diplomatskim krugovima unutar EU da se sve intenzivnije razgovara o mogućem setu sankcija prema pojedincima i institucijama u BiH, onda je vidljivo da Inckov ultimatum ne dolazi ničim izazvan.
Da bi u BiH mogle da se vrate sankcije, koje bi najviše pogodile srpske političare, sve češće se može čuti i od analitičara. Čak je i Incko u više navrata ponovio kako ranije nije imao podršku za eventualno kažnjavanje političara u BiH, ali da sad ima sve veću podršku u EU za to.
Tempirana bomba
Da se BiH u međunarodnim krugovima svi više označava kao nesigurna zemlja, koja bi mogla da ugrozi stabilnost na Balkanu, ovih dana je potvrdila i poslanica u Evropskom parlamentu Tanja Fajon.
– Ja se bojim za BiH, jer je to kao neka tempirana bomba u cijelom regionu Balkana ako ne uložimo više napora – rekla je ona.
Njeno mišljenje dijele i mnoge druge diplomate, pa otud nije ni čudo što se već duže vrijeme unutar Evropske unije zagovaraju sankcije prema pojedincima koji, po njihovom mišljenju, koče napredak BiH.
Prvi korak koji zagovaraju pojedine diplomate, kako tvrde upućeni izvori, bio bi taj da se uvede zabrana putovanja u zemlje EU za pojedine političare i njihove porodice, te zamrzavanje njihove imovine u zemljama Unije.
Tome u prilog ide i činjenica da je EU pred kraj prošle godine usvojila svoj paket zakona po kojima može brže i jednostavnije uvoditi sankcije za sve koji krše ljudska prava. Po tom zakonu kazne je moguće izreći kako pojedincima tako i entitetima.
“Nije slučajno”
Da li su na pomolu novi pritisci, posebno na Srpsku i njene političare, ili je najnoviji Inckov ultimatum tek pucanj u prazno?
Profesor međunarodnih odnosa na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci Miloš Šolaja ističe da se previše stvari događa istovremeno da bi bilo slučajno.
– Evidentno je da postoji neka koncepcija, odnosno neki plan ili ideja u kom bi pravcu trebalo usmjeriti procese u BiH. Incko se tu vrlo precizno odredio prema NSRS. Njegov ultimatum je u principu jedno veliko nazadovanje u cijeloj priči, jer je parlament Srpske najviši izraz demokratske volje naroda. To je upravo ona kritična tačka u kojoj je Incko htio pokazati da mi kao narod neke stvari ne možemo sami već nam treba on ili neko drugi ukazati na to – kaže Šolaja.
Dodaje da je očito da su na sceni neki „novi vjetrovi“, što dokazuje upravo činjenica da Incko nije reagovao na pomenute povelje prije pet godina već tek sada.
– Moguće je da će upravo on uvesti neke sankcije jer odlazi i neće morati da objašnjava svoje poteze, dok će njegova mjera ostati. Mislim da je to jedan ružan završetak njegovog mandata i da pokazuje svu suvišnost kancelarije visokog predstavnika, koja očigledno nema čime da se bavi već tamo nekim razlozima koje čuva u rezervi za neko vrijeme kad treba reagovati – ističe Šolaja.
Priprema terena
On kaže da nije isključeno da iza svega stoji i neki „krupniji“ plan Zapada. Podsjeća da novi visoki predstavnik, koji bi trebao zamijeniti Incka, dolazi iz najjače zemlje EU, koja nije jaka samo finansijski već i politički.
– Lako je moguće da se neke stvari već pripremaju ali još niko ne zna šta tačno. Sve mi liči na neku vrstu pripreme terena za nešto. Incko je ovdje proveo deset godina i nakon tih deset godina BiH je mnogo dalje od EU nego što je to bila na početku njegovog mandata – ocjenjuje Šolaja.
On ističe da je neki materijalni napredak ostvaren, ali da je generalno mnogo toga što bi još trebalo da se uradi.
Šolaja kaže da su za to nazadovanje BiH, kada je u pitanju EU, krivi svi akteri u BiH, uključujući i Incka, koji je dio tog procesa.
– Očito je da su tu bili neki drugi prioritetni politički ciljevi. Incko se, prije svega, jako mnogo bavio nastojanjem da BiH bude što centralizovanija i unitarnija – podsjeća Šolaja.
Nezahvalne prognoze
I direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada, Aleksandar Popov, smatra da bi moglo doći do krupnih promjena u BiH, ali ističe da je još teško prognozirati šta će one tačno podrazumijevati.
– Da će se nešto dešavati u BiH vrlo je vjerovatno, jer su i EU i Amerika poslale jasnu poruku da je trenutno stanje neodrživo. Dakle, ili će se od BiH napraviti funkcionalna država ili neka labava konfederacija, koja dalje vodi ka njenoj disoluciji. U kom pravcu će to ići teško je znati, ali samim tim što budući visoki predstavnik dolazi iz Njemačke i da ima iskustva na Balkanu, govori da EU ima ozbiljne namjere da nešto preduzme u BiH – kaže Popov.
Dodaje da će buduća dešavanja zavisiti od globalnih kretanja, ali da je sasvim izvjesno da će nakon četvrt vijeka BiH i Dejtonski mirovni sporazum doći na preispitivanje.
Popov smatra da će se i Amerika ovaj put više angažovati, jer je Dejton njihovo čedo.
On ističe da sama činjenica da i Amerika i EU najavljuju da će im Balkan biti u fokusu daje mnogo veću težinu cijeloj priči.