Damir Dado Čobo je još jedan u nizu kakanjskih dragulja i jedan od onih za koje će cijeli svijet možda jednog dana čuti. Iako ima tek devetnaest godina, ovaj tinejdžer će biti jedini bosanac koji je primljen na Benington koledž u Americi, na odjseku „Gluma i teatar“. Dado je budući američki glumac, rođen u Kaknju 19.7.1994.godine. Osnovnu školu je završio u Kaknju. Nakon dvije godine pohađanja kakanjske gimnazije, upisuje se na “Ujedinjeni koledž svijet” (United world college) u Mostaru. Svoje prve glumačke korake je započeo u kakanjskom “Dramskom studiju” a njegovi mentori su bili glumci Mugdim Avdagić i Miroljub Mijatović. S Dadom smo razgovarali o njegovom životu aludirajući na njegov životni cilj- a to je da postane glumac. Dado je već na dobrom putu da jednog dana postane slavna ličnnost.
Razgovarao: Emerin AHMETAŠEVIĆ/kakanj-x.com
Za početak nam reci kada si se počeo baviti glumom?
Pa glumom sam se počeo baviti, hajmo reći još u vrtiću. Bilo mi je to sve nekako zanimljivo. To se u meni razvijalo još za vrijeme školovanja u osnovnoj školi kada smo pripremali predstave. To se poslije prenijelo u srednju školu i kakanjski „Dramski studio“.
Gdje si najviše razvijao tu svoju ljubav prema glumi?
Prava ljubav za glumom je počela upravo u Dramskom studiju u kojem sam odrastao i provodio svoje vrijeme što današnja omladina ne radi, a trebali bi.Tu sam se upoznao sa Mugdimom Avdagićem i počeli smo pripremati predstavu „Insekt šou“ u kojoj sam igrao glavnu ulogu. Mogu reći da je to bio početak moje „profesionalne glumačke karijere“. Svaki naredni poziv za rad u „Dramskom studiju“ sam jedva iščekivao. Nakon gospodina Avdagića sam jednu predstavu radio sa kakanjskom amaterskom glumicom Merimom Ibranović. Ona je režirala predstavu „Šarena lopta“ gdje sam također igrao glavnu ulogu. Saradnja sa Miroljubom Mijatovićem , direktorom dječije-omladinske pozorišne scene pri BNP Zenica je uslijedila u predstavi „Sretni dani“ i „Ožalošćeni“ za koju mogu reći da mi je najdraža predstava u kojoj sam igrao. Iskreno govoreći, najviše tog glumačkog iskustva sam do sad imao u „Dramskom studiju“. Sa Miroljubom sam jako mnogo naučio pogotovo jer smo radili i teoriju iz materijala kojima se služe i profesionalci.
Nakon dvije godine pohađanja gimnazije u Kaknju, upisao si United World College u Mostaru. Zašto baš Mostar?
Igrom slučaja sam odlučio da se prijavim na prijemni ispit na „Ujedinjeni koledž svijeta“ u Mostaru u kojem se u nastavnom planu nalazi i predmet „Teatar“ koji je ravan predmetu na akademijama scenskih/dramskih umjetnosti u Sarajevu odnosno Tuzli. Nisam imao velika očekivanja po pitanju prijema, međutim zahvaljujući upravo glumi i odigranom komadu iz predstave „Ožalošćena porodica“ Branislava Nušića koju sam sa Dramskim studiom igrao u Kaknju, primljen sam. U mojoj generaciji studenata koji su upisali UWC, ja sam bio jedini koji je imao , hajmo reći nekog predznanja o glumi. Imao sam sreću da je te godine na predmetu „Teatar“ počela predavati i nekadašnja jugoslovenska glumica Snježana Martinović. Jedna koincidencija se desila jer je profesorica Martinović predavala i Miroljubu Mijatoviću, tako da smo i tu imali nešto zajedničko.
Da li si se pored obaveza na UWC-u imao vremana baviti glumom?
U Mostaru sam se nastavio baviti teatram te se vrlo brzo priključujem Mostarskom teatru mladih s kojima sam pripremao predstave. Neke predstave smo radili u kooperaciji sa Omladinskim centrom Abrašević iz Mostara i slovenskom grupom mladih pod nazivom „Pozitiv“
Kako si saznao za Benington koledž u Americi i šta te na njemu najviše privuklo?
U Mostaru se redovno održava „College fairy“ odnosno „Sajam univerziteta“ na kojem prezentuju koledži iz SAD-a, italije, Holandije te njihove mogućnosti. Na jednom od štandova sam uočio predstavnika Benington koledža s kojim sam razgovarao i bio sam zadivljen. Mogu reći da sam imao sreće, jer je ovaj koledž tek od 2012. godine počeo davati stipendije za talentovane mlade glumce iz svijeta. U daljem razgovoru sa predstavnikom koledža sam dobio uputu da se prijavim na „early decision“ odnosno aplikacija koju šaljemo za koledž u kojem želimo studirati, a onda taj koledž donosi odluku da li smo mi njihov „top chice“ odnosno njihov pravi izbor. Sa prijavljivanjem na „early decision“ daješ do znanje Univerzitetu da si spreman po svaku cijenu slijediti svoj „dream choice“ (životni san/cilj) i imaš mogućnost dobiti stipendiju. Studenti na UWC (United World College) imaju tu privilegiju da na osnovu svojih talenata dobiju godišnju stipendiju od 10.000 dolara koju daje Shelbey Davis koji inače finansira UWC učenike.
Opiši nam taj period kada si predao sve apliakacije i onaj trenutak kada si saznao da si primljen.
Nakon što sam saznao sve informacije o Benington koledžu, odlučio sam da apliciram na odjesku „Teatar i drama“. Saznao sam da su pored mene, još par mojih prijatelja sa UWC poslali aplikaciju za prijem na ovaj američki koledž. Činjenicom da ovaj američki koledž prima ukupno četiri studenta sa UWC koji broji dvanaest koledža u čitavom svijetu, nisam imao nadu da ću biti upravo ja primljen. Ostavio sam to sve po strani, čak sam i zaboravio na sve to. Sreo sam prijatelja koji je također poslao aplikaciju i vidio ga snuždenog. Mail odluke o prijemu je stigao čak deset dana ranije i vidio sam na licu prijatelja da nije primljen. Odmah sam otišao do računara, i po baksuzluku, računar je zakočio…Nakon nekoliko minuta sam otvorio mail i vidio poruku u kojoj stoji „Čestitamo, primljeni ste u našu zajednicu…“. Bio sam presretan zbog sebe i zužan zbog prijatelja koji nisu primljeni. Roditelji su imali podjeljeno osjećanje. I bili su sretni i nisu bili jer idem jako daleko od kuće i samo ću jednom godišnje dolaziti. U Ameriku ću najvjerovatnije u augustu.
Koliko si svjestan da ti se sudbina mjenja iz temelja?
Ne gledam mnogo unaprijed u životu. Uzimam i iskorištavam šanse koje mi se pruže u datom trenutku. Nisam vjerovao da ću biti primljen na UWC a pogotovo na ovaj američki koledž… Jednostavno iskoristim prilike koje mi se pruže.
Šta znaš o koledžu u kojem češ nastaviti svoje školovanje?
Znam da je prvobitno sagrađen kao koledž u kojem su studirale samo djevojke. U 19.stoljeću je postao mješoviti. Ono što me sam saznao o njemu je da je to , hajmo reći, ima ugled na kojem studiraju studenti iz elitnih porodica. Upravo iz tog razloga sam bio i pesimističan jer na njemu studiraju „tatini sinovi“ koji imaju dosta novca. Ovaj koledž najviše pažnje pridaje umjetnosti. Recimo, na ovom koledžu je studirao poznati Hollywoodski glumac Peter Dinklage koji je zabilježio zapažene uloge u serijama Game of thrones, Nip Tuck te ulogu u filmu Chronicle of Narnia,
Šta bi za kraj poručio mladima u Bosni i Hercegovini kako bi ostvarili svoj san?
Moja generacija je skeptična po pitanju brojnih stvari u ovoj državi. Jedan od problema je i taj što nemaju ideala u životu i jedino što im mogu predložii je da pronađu taj svoj idealn, da se bore i da žive za taj svoj ideal. To je najvažniji faktor koji je meni pomogao u životu.
(Kakanj-x)