Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito”, pisalo je u proglasu koji je pročitan na državnim televizijama Jugoslavije nešto prije 17 sati. Na TV Zagreb vijest da Tito više nije među živima pročitao je Miroslav Lilić, a na TV Beograd istu stvar je napravio spiker Jugoslavenske radio televizije Miodrag Zdravković.
U tom trenutku prekinuta su sva događnja u zemlji, život je naprosto stao. Iako je već duže vrijeme “najveći sin naroda i narodnosti Jugoslavije” bio bolestan i njegova se smrt očekivala milioni građana Jugoslavije neutješno su plakali. Kao da nisu vjerovali da se to zaista i može dogoditi. Zavladala je duboka tuga i žalost.
Snimke uplakanih građana i građanki Jugoslavije obišle su svijet, a Titova smrt opisivana je kao najtužniji dan u historiji Jugoslavije.
Legendarna je i snimka velikog derbija Hajduka i Crvene Zvezde na Poljudu. Nogometaši plaču, a na tribinama 50 hiljada ljudi u glas pjeva “Druže Tito, mi ti se kunemo”.
Umro je samo 3 dana prije svog 88. rođendana u ljubljanskoj bolnici u kojoj je boravio duže vrijeme zbog problema s cirkulacijom u nogama. Amputirana mu je lijeva noga, a u međuvremenu je dobio gangrenu od koje je i umro nakon 35 godina vladanja Jugoslavijom.
Postoje navodi da se Tito pred smrt ispovijedio jednom mladom katoličkom svećeniku. Također neki navode da je Tito pred smrt čitao Kur’an i da je umro kao musliman. A kao dokaz da je Josip Broz bio mason često se navodi činjenica da na njegovoj nadgrobnoj ploči u “Kući cvijeća” u Beogradu nema zvijezde petokrake.
Josip Broz Tito sahranjen je 8. maja 1980. godine u Beogradu u Kući cvijeća, a na njegovoj sahrani bilo je prisutno 209 delegacija iz 127 država svijeta.