Sjećam se svakog detalja tragedije, ali kad me drmala struja, nisam si mogao pomoći. Ručica štapa bila mi je uprta točno u preponu, prepričava mladi ribar. Sad lovim šarane, ali koristim kraći štap, rekao je Marko Čanadi (14) iz Palinovca u Međimurju (Hrvatska)
Njega je u petom mjesecu stresao strujni udar od 20.000 volti na obližnjem ribnjaku dok je učestvovao na ribičkom takmičenju.
– Okrenuo sam se prema obali da zamijenim štap. Kraći sam stavio na zemlju i uzeo grafitni, dug osam metara. Kad sam ga podignuo, dodirnuo sam žicu dalekovoda – prisjeća se.
Sjećam se svakog detalja tragedije, ali kad me drmala struja, nisam si mogao pomoći. Ručica štapa bila mi je uprta točno u preponu.Odjednom sam se počeo drmati. Smiješno je sada reći, ali plesao sam kao John Travolta nekoliko sekundi, a onda sam poletio zrakom, prepričava Marko.
– Napravio sam dvostruki salto unatrag i ljosnuo u vodu. Ništa mi nije bilo, kao da se kupam, nisam osjećao ni bol ni pečenje. Zamahnuo sam nekoliko puta prema obali. Ribič do mene mi je pružio ruku i izvukao me. Znali smo svi da me stresla struja. Dotrčao je i tata Ivan, predsjednik našeg ribičkog društva.
Onda sam vidio na preponi mjehurić i crni krug veličine novčanice od pet kuna, i mjehurić na palcu noge kroz koji je struja otišla u zemlju. Pet sekundi bio sam vodič struje jačine 20.000 volti. Tata me uzeo u auto, pokupio mamu kod kuće i brzo su me odvezli u bolnicu – kaže Marko.
Doktori su, međutim, u bolnici s čuđenjem gledali u aparate koji su pokazivali da nema nikakvih posljedica. Imao je samo male opekotine trećeg stepena na preponama jer je ondje bila naslonjena ručka štapa. Marka je vjerovatno spasila gumena izolacija na ručki na štapu, kao i to što nije dugo ostao na tlu nakon udara. Udar ga je odbacio u zrak, a štap mu je ispao iz ruku pa više nije bilo zatvorenog strujnog kruga.
– Imao sam ludu sreću, to je jedino što su svi govorili – rekao je Marko. Nakon četiri dana Marko je iz bolnice pušten kući. Počeli su školski praznici, a Marku svaki novi dan počinje ribolovom. Kaže kako od tada slavi dva rođendana. Onaj pravi rođendan bio mu je prije 15 dana i za poklon je od roditelja dobio znatno kraći ribički štap.
– Struje se ne bojim, ali sad više pazim gdje lovim. Srećom, svakog dana ulovim nekog šarana – nasmijano će Marko.
Njegov otac rekao nam je kako je proživio velik strah i da savjetuje roditeljima da paze gdje im se djeca igraju.
(24sata.hr)