Sarajlija Ejub Pecar jedan je od onih koji su tokom 1992. godine prošli torture monstruma Veselina Vlahovića Batka, kojem se pred Sudom BiH sudi za ratne zločine u sarajevskim naseljima Grbavica, Kovačići i Vraca.
U potresnoj ispovijesti za sarajevski Dnevni avaz, Pecar govori o tome kako mu je Batko u živom štitu ubio majku Dišu i šestogodišnju bratičnu Azru.
– U svojim porodičnim kućama u Trebevićkoj ulici moja braća Sead, Omer i ja ostali smo s porodicama zbog majke koja nije željela napustiti kućni prag. Ostali smo i preživjeli horor. Jedan od upada četnika u našu kuću, koji je predvodio Miro Ždrale, desio se krajem maja 1992. Tada su nas postrojili uza zid i odnijeli nam sve što smo imali vrijedno – kaže Pecar, dodajući da je Ždrale, koji je uvijek nosio veliku sablju, došao jedan dan i uhvatio njegovog sina Amira te mu rekao da donese ključeve od auta ili će mu odsjeći ruku.
Ejub se prisjeća kobnog 14. juna kada je, u večernjim satima, u kuću njegovog brata u kojoj su u tom momentu boravili svi Pecari s porodicama došao i Batko sa svojom ekipom.
– Bratu je stavio cijev pištolja u usta i rekao da svi izađemo iz kuće. Pitali smo možemo li ponijeti deke jer imamo malu djecu, a on je rekao “neće vam trebati”. Dok smo išli ulicom, neko je upitao “Batko, gdje to vodiš balije”, a on je odgovorio da idemo u zatvor. Kada smo došli nedaleko od naših kuća, rekli su nam da trčimo ulicom u kojoj su uzdužno bile postavljene tenkovske mine. Bili smo živi štit jer je u blizini bila linija razgraničenja. Tada smo čuli pucnje iza leđa, vidjeli smo da na jednoj strani leži moja majka, a na drugoj sestrična Azra. Pucali su i iz kasarne “Bosut”, u kojoj su bile paravojne formacije tvz. šešeljevaca. Moja snaha Sena, majka male Azre, tada je teško ranjena – kaže Ejub.
Prema njegovim riječima, tijela majke i male Azre nisu mogli odmah uzeti, već su ih do njihovih kuća u koje su vraćeni kasnije dovezli komšija Goran Sladoje i Jugović, kojem se nije mogao sjetiti imena.
– Tijela smo zamotali u najlone i ukopali ih u avliji. Bilo je užasno, to ne mogu ni ispričati, kao da ti neko kida dio tebe. Ostali smo bez majke i jednog mladog života koji je tek počeo da živi. Odlazak iz tog pakla omogućio nam je nekoliko mjeseci poslije Radoje Furtula, koji je po činu bio pukovnik u nekadašnjoj JNA – naveo je Pecar.
Monstrum ga nije pogledao u oči
Kako kaže Pecar, već je imao priliku pred Sudom BiH svjedočiti protiv monstruma Batka.
– Htio sam da svjedočim jer je to na neki način moja satisfakcija. Kada sam pričao, monstrum me nije gledao u oči, bio je totalno miran i hladnokrvan. No, nikada neću zaboraviti šta nam je uradio – poručio je Pecar.
(Dnevni avaz)