Bešlagić je govorio o poslovnom i privatnom životu, a također je otkrio da li priprema nešto novo za publiku.
Enis Bešlagić (47) u posljednje vrijeme boravi u Sarajevu, što je mnogima neobično s obzirom na to da on uglavnom radi u Hrvatskoj. Popularni glumac u razgovoru ističe da ipak u tome nema ništa neobično, jer je adresa stanovanja njegove porodice i njega bh. prijestonica.
U intervju za “Avaz”, Bešlagić je govorio o poslovnom i privatnom životu, a također je otkrio da li priprema nešto novo za publiku.
“Iskreno, za sada kod mene mala pauza već nekoliko mjeseci. Pokušavam da napravim tekst za svoju predstavu, pa ću se tome posvetiti malo više.
O kakvoj predstavi je riječ?
“Pokušavam napraviti neku monodramu po svom tekstu. Još uvijek sam u ideji, jer to se tek sad raspisuje, i naravno da ćete biti upoznati kad ja to sve napravim i onda malo da se smijemo.
“U Sarajevu sam ja, samo odem kada trebam snimiti nešto, jer ovdje nema posla za mene. Inače živim ovdje, tu mi je porodica i nikada mi nismo otišli iz Sarajeva.
Kako to da ovdje nema posla za Vas?
“Pa, ne znam što nema, nije do mene. Možda sam ja za njihove uslove skup. Jednostavno nekome ne pašeš, svako ima pravo da podjelu napravi po glumcima s kojima želi da igra. Nekada je bilo posla, a sada nema, i to već traje nekoliko godina. Ali ja sam samostalan već 15 godina, možda i više od kada sam bio u Kamernom teatru. Tu sam dao otkaz čim sam dobio prvi projekt van kuće.
Mnogi su rekli: „Što si to uradio, svi rade sa strane, a ti dao otkaz“. Ja sam tu i uživam u slobodi. Kod svakoga ima faza kada malo više radiš pa malo manje.
Možete li napraviti poređenje između života u Zagrebu i Sarajevu?
“S porodicom živim ovdje sve vrijeme, mada ljudi kada me vide na ulici, pitaju: „Kada si se vratio“, a ja kažem da nikada nisam ni otišao. A i da sam otišao kakve veze ima, i Džeko je otišao u Inter pa mu niko ne zamjeri što ne igra u Želji. Snimao sam za RTL, koja je njemačka televizija, i Nijemci gledaju brojeve, oni vjeruju da ja njima gore vrijedim i da ja opravdavam taj svoj angažman. To pokazuju brojevi.
Šta mislite da li Bosna ima budućnost?
“Uvijek će Bosna imati budućnost. Mora imati budućnost ako ti vjeruješ u nju. Da nema budućnosti, ne bi joj svoju djecu dali. Svi moramo raditi na tome, nije budućnost Bosne samo biti tu, nego i kad ti putuješ i doneseš neke vrijednosti. Kad vidiš kako vani ljudi prave kuće, pa kažeš i ja bi ovakvu kuću, ne mora svaka biti na četiri vode, bez fasade i na tri sprata. Možda može biti i prizemnica.
Andrija Milošević je bio u Sarajevu za vikend i družili ste se vas dvojica.
“Da, baš smo se lijepo družili. Andrija je toliko hiperaktivan da je on predstava i poslije predstave. Ne gasi se, ja ne znam gdje mu je dugme, tražio sam cijeli dan gdje da ga „ištekam“ više. Na njega sam navikao, ali ljudi su bili željni da vide nas dvojicu zajedno, pa se nadam da će u perspektivi biti neka zajednička predstava ako Bog da.
Kako je danas biti Bosanac i Hercegovac u Hrvatskoj?
“Prvo idem kao čovjek, jer mi je to najbitnije pa onda iza toga ide ime i prezime.
Gdje je Vama ljepše za živjeti, ovdje ili u Zagrebu?
“Ma, ja živim svugdje. Pravim okolinu oko sebe, i ja mogu svugdje dobro živjeti i mislim da nema veze gdje živiš, već kako. Ne može više ni ova mržnja, ni problem, i ni politika pod kožu. A ja puno radim i humanitarne akcije, pa se i nagledam ljudi koji su jako bolesni i, vjerujte, ne znaju ljudi koji su zdravi i šetaju koliko su sretni zbog toga.
“Svako bira svoj život i put, danas ima mnogo stvari koje nas ne mogu obradovati nego rastužiti. Biram svoj ekosistem, kako se ti okružiš, takav će ti biti i dan. Ako imaš ljude koji će ti svaki dan reći:
„Šta ti je ovo“ ili „Što nisi ovo“, ako te filuju negativnim stvarima, onda i ti jadan legneš s tim. Kažeš im: „Pusti brigu na veselje, dosta je više bilo“.