Mobilni telefoni, šporeti, frižideri, mašine za veš i sitni kućni aparati nikada nisu bili pristupačniji, ali imaju sve kraći vijek trajanja.
Traju, po pravilu, koliko i garancija, a popravka košta skoro koliko i novi uređaj, prenosi Blic.
Sve je manje aparata koji mogu da rade po deceniju, ili dvije, kao nekada.
Evropski potrošački centar istraživao je fenomen brzog kvarenja tehnike i došao do zaključka da je rok trajanja tehničkih uređaja sve kraći zato što proizvođači namjerno prave lošije proizvode koji su programirani da se brže kvare.
Tako se danas mašina za veš kvari poslije 2.500 pranja, mobilni telefon jedva traje dvije godine, a televizor prestaje sa radom nakon 20.000 pogledanih sati.
U izvještaju ovog centra navodi se da se mehanički proizvodi namještaju da rade onoliko sati koliko traje garantni rok, a u elektronske uređaje često se softverski ubacuje greška, ili se u proizvode namjerno ugrađuju dijelovi lošijeg kvaliteta. Poslije dvije, tri godine garancija ističe, a sa njom i odgovornost proizvođača. Uređaj koji se tada pokvari je zastario, a novi model već je u prodavnicama. Proizvođači na ovaj automatski stvaraju potražnju.
– To znači da je proizvod napravljen tako da kada samo jedan njegov dio otkaže, cijela naprava prestaje da radi – upozoravaju u izvještaju.
Ali to nije sve. Dijelovi za pokvaren uređaj ili se teško pronalaze, jer se više ne proizvode, ili su preskupi, pa se popravka ne isplati i potrošač je prisiljen da kupi novi proizvod.
Proizvođači i serviseri objašnjavaju da se ne može očekivati od mašine za veš koja košta 200 evra da radi 30 godina.
– Uređaji su sve jeftiniji i sve manje kvalitetni. Potreba za niskom cenom spustila je standarde u proizvodnji. Bubanj veš-mašine se sve češće pravi od plastike, bojleri su od tankog lima… Primetno je da se građani sve ređe odlučuju na popravku uređaja po isteku garancije, što zbog niske cene novog uređaja, što zbog brzog napretka tehnologije – kaže serviser Nikola Joksimović.