Frank-Walter Steinmeier je novi predsjednik Njemačke. Skoro 20 godina je ovaj socijaldemokrat na političkim funkcijama. Prije nekoliko godina se kandidirao za kancelarsku funkciju, ali je izgubio protiv Angele Merkel, prenosi DW.
Frank-Walter Steinmeier je kao zajednički kandidat stranaka iz demokršćanskog tabora CDU-a i CSU-u i socijaldemokratskog SPD-a izabran za saveznog predsjednika. Steinmeier je već dugi niz godina ime koje je konstantno prisutno u njemačkoj politici. Donedavno je bio ministar vanjskih poslova u tzv. velikoj koaliciji CDU/CSU-a i SPD-a. Za većinu građana Njemačke, kako su pokazale ankete, Steinmeier je lice koje predstavlja njemačku diplomaciju. Pritom je njegov posao šefa diplomacije bio tek posljednji u nizu pozicija koje je ovaj 61-godišnji socijaldemokrat obavljao tijekom svoje skoro 20-godišnje političke karijere. Ministar u kancelarskom uredu, predsjednik kluba zastupnika, ministar vanjskih poslova u prvom mandatu i kandidat za kancelara. Poslije Joachima Gaucka, dakle, u predsjedničku fotelju sjeda čovjek koji nije nepoznanica u Njemačkoj.
Najomiljeniji političar Njemačke
Steinmeier u prtljazi donosi puno toga što će mu dobro doći na funkciji predsjednika Njemačke. On je kao ministar vanjskih poslova uživao visoki ugled i izvan vlastite stranke (SPD), ima diplomatsko iskustvo, cijenjen je i na međunarodnoj razini i prošao je kroz mnoge krize. I rezultati anketa odražavaju taj visoki ugled. Steinmeier se već godinama nalazi u samom vrhu kad je u pitanju omiljenost političara u Njemačkoj. Ta omiljenost je na koncu vjerojatno bila važan argument za njegov izbor za predsjedničkog kandidata, nakon što se tjednima vodila igra “povuci – potegni” oko odgovarajućeg kandidata.
Mnogi promatrači su već duže govorili kako je taj sin jednog stolara iz Sjeverne Rajne Vestfalije zainteresiran za najvišu funkciju u državi. Najzad se Steinmeier kao ministar vanjskih poslova tijekom svojih brojnih putovanja s blizu 400.000 kilometara godišnje prijeđenih zrakoplovom uvijek predstavljao gotovo predsjednički. I uvijek mu je važno bilo stvaranje ravnoteže. Posebno u konfliktu u Ukrajini je stekao visoki ugled zbog svojih diplomatskih poteza između Kijeva i Moskve. Steinmeier je tada pomogao u tome da se ublaži taj konflikt – što je obrazloženo i njegovim promišljenim izborom riječi. Utoliko je snažnije ono zbog čega je u medije dospio svojim izjavama o novom predsjedniku SAD-a. Donalda Trumpa je Steinmeier nazvao “propovjednikom mržnje”. Kasnije je govorio o tome da Trumpovo predsjedništvo označava “kraj starog svjetskog poretka”. To nikako nije odgovaralo slici koja je kreirana u javnosti o tom diplomatu o kojemu poneki promatrač govori kako ima naklonost prema dosadnom birokratskom životu.
Uspon u timu kancelara Schröder
Njegova karijera je započela u timu bivšeg kancelara Gerharda Schrödera (SPD). Steinmeier je bio šef njegovog ureda dok je Schröder još bio premijer Donje Saske. Nakon što je SPD 1998. došao na vlast u Berlinu i Schröder postao kancelar, Steinmeier je preuzeo funkciju državnog tajnika, a poslije i ministra u kancelarskom uredu. 2005. je za vrijeme prve velike koalicije demokršćana i socijaldemokrata postavljen na funkciju ministra vanjskih poslova, a obavljao je i funkciju vicekancelara. 2009. ga je njegova stranka (SPD) postavila za kandidata za kancelara. SPD je, međutim, izgubio izbore, a mnogi su kao razlog navodili Steinmeierovu nedovoljnu blizinu biračima. Steinmeier ne važi i nije ni važio kao neotesan lik, ali je na kompliciranom diplomatskom parketu kroz svoju upornost i preglednost situacije ostavljao dobar dojam.
2013. se Steinmeier nakon ponovnog formiranja velike koalicije vratio na čelo ministarstva vanjskih poslova. Pored Hans-Dietricha Genschera (FDP), on se time ubraja među vodeće ličnosti njemačke vanjske politike proteklih desetljeća. Steinmeier je rođen 5. siječnja 1956. u Detmoldu i oženjen je sutkinjom Elke Büdenbender. Imaju jednu odraslu kćerku, studenticu. Humana strana Steinmeiera je prvi put u središte pozornosti javnosti dospjela 2010. godine. Kao predsjednik kluba zastupnika socijaldemokrata u Bundestagu je Steinmeier tada uzeo stanku kako bi svojoj tada teško oboljeloj supruzi donirao bubreg. Pored velikih privatnih motiva za taj čin, to mu je donijelo dosta respekta i priznanja stanovništva u Njemačkoj.
Merkel: “Odluka razuma”
Čak i iz redova bavarske Kršćansko-socijalne unije (CSU) stižu riječi pohvale za novog njemačkog predsjednika. Zamjenica bavarskog premijera Ilse Aigner je tog socijaldemokrata nazvala “dobrim kandidatom”. CSU-ov zastupnik u Europskom parlamentu Manfred Weber od Steinmeiera očekuje kontinuitet: “Njemačkoj je potrebno jako vodstvo, upravo u aktualnoj situaciji.”
Steinmeier bi, tako se doima poruka njegovog izbora, trebao djelovati kao sidro stabilnosti protiv nereda i nestabilnosti. To je i kancelarkina poruka. Merkel je odluku za izbor Steinmeiera za novog njemačkog predsjednika nazvala “odlukom razuma”. Većina Nijemaca se zasigurno slaže s tom razumnom odlukom.