„Imam dobru platu, dovoljno slobodnog vremena i imam sve što nisam mogao da imam u Srbiji. Zato se uopšte ne kajem što sam otišao, jer kako vreme prolazi, osećam se sve bolje. Nekako sam se navikao na život ovde, mada se on mnogo razlikuje od našeg”, kazao je ovaj gastarbajter iz Srbije.
Za razliku od prije nekoliko decenija život u Njemačkoj je sada potpuno drugačiji. Oni koji su nekada primali platu u markama kažu da sada uslovi nisu ni približno ružičasti kao tada, ali za razliku od ranije, kada se i kod nas lijepo živjeli, sada oni koji odlaze uopšte ne planiraju da se vraćaju.
U Njemačkoj, npr. plate medicinskih tehničara kreću se oko 2.000 eura, od čega samo za stan mjesečno morate da izdvojite od 350 do 1000 eura. To zavisi od toga da li ste u manjem mjestu ili u velikom gradu, a cijene hrane, odjeće, pića u kafićima, ulaznica za kulturne događaje su gotovo iste ili nešto više od onih na Balkanu..
Razgovarali smo sa našim prijateljem, koji je želio da ostane anoniman, i evo šta on kaže o životu preko granice, piše portal srbija24.com.
„Naknadno sam završio srednju medicinsku školu u našoj zemlji, iako sam već imao diplomu Pedagoškog fakulteta. Imam trideset godina i dugo sam radio kao konobar u kafiću. Dok sam završavao medincisku školu, upisao sam i kurs njemačkog jezika i to mi je bilo najteže. Ali nakon dvije godine intenzivnog učenja jezika, jer sam bio odlučan da odem i nakon završetka medicinske škole, konačno je došao dan kada sam mogao da odem u Njemačku.“
„Prvih nekoliko mjeseci bio sam kod mojih rođaka. Prihvatili su me odlično i pomogli mi da nađem posao u restoranu. Prao sam suđe i poslije šest mjeseci mogao sam da se zaposlim kao medicinski tehničar. Radim u bolnici i sada mi je plata oko 2.000 eura“, rekao nam je.
Sada živi u stanu od oko 60 kvadrata i plaća kiriju u iznosu od 350 eura. Živi sa dhevojkom koja je Makedonka i sa kojom se upoznao u bolnici u kojoj radi. Pored ovih 350 eura, još oko 300 eura mu odlazi na ostale troškove – struju, grujanje, internet, mobilni telefon, osiguranje…
Što se tiče odheće i obuće, cuhene su približno iste kao kod nas, s tom razlikom što tamo postoje mnogo veći popusti i akcije, kojih u gradu u kojem je ranije živuo gotovo i da nije bilo. Takođe, često se dešava da odeću kupuje u „second hand“ prodavnicama u kojima možete pronaći stvari po vrlo povoljnim cijenama, koje su u odličnom stanju.
„Pruije manje od mjesec dana u jednoj takvoj prodavnici sam kupio skijašku opremu za sebe i djevojku. Dao sam smiješan novac za to“, rekao nam je, dodajući da je prošle zime prvi put u životu bio na zimovanju.
„Imam dobru platu, dovoljno slobodnog vremena i imam sve što nisam mogao da imam u Srbiji. Zato se uopšte ne kajem što sam otišao, jer kako vreme prolazi, osjećam se sve bolje. Nekako sam se navikao na život ovdje, mada se on mnogo razlikuje od našeg”.
Jedino što mi nedostaje su moji prijatelji, ali vjerujte mi, većina njih je otišla iz zemlje baš kao i ja. Ko se gdje snašao. Neki od njih su otišli u Australiju, neki u Kanadu, a neki u Kinu, a ja sam od svih njih završio najbliže. Malo me muči to što znam da su moji roditelji zabrinuti, iako je meni dobro i lijepo.