Sramotna scena dogodila se u Parlamentu Federacije BiH: Na sjednici koja je trebala biti posvećena ključnoj temi za stotine hiljada građana – fiskalnoj reformi i minimalnoj plati – od kompletne Vlade FBiH pojavio se samo jedan ministar. Bio je to Ramo Isak.
Premijer Nermin Nikšić i svi ostali članovi Vlade odlučili su ignorisati sjednicu koju su inicirali sami parlamentarci, pokazujući time potpunu nezainteresovanost i prezir prema zakonodavnoj vlasti, ali i problemima građana koje navodno predstavljaju. Zastupnici su ovo ponašanje jasno osudili.
„Sramotan odnos predstavnika većine koji nisu došli i podržali dnevni red i još gori odnos Vlade FBiH“, poručeno je iz opozicije, uz pitanje – ako ovoliku važnu sjednicu bojkotuju, šta možemo očekivati od njih u svakodnevnom radu?
U trenutku kada više od 200.000 radnika u Federaciji preživljava s platom manjom od 1.000 KM, Vlada – na čijem čelu su ministri iz Trojke i HDZ-a – nije našla za shodno ni da pošalje jednog jedinog predstavnika osim ministra unutrašnjih poslova.
Pored premijera Nermina Nikšića (SDP), izostali su i njegovi ministri:
Ministri koji su izostali sa sjednice:
Vedran Škobić – ministar pravde
Toni Kraljević – ministar finansija
Vedran Lakić – ministar energije, rudarstva i industrije
Andrijana Katić – ministrica prometa i komunikacija
Adnan Delić – ministar rada i socijalne politike
Nedžad Lokmić – ministar za boračka pitanja
Nerin Dizdar – ministar za raseljene osobe i izbjeglice
Nediljko Rimac – ministar zdravstva
Jasna Duraković – ministrica obrazovanja i nauke
Sanja Vlaisavljević – ministrica kulture i sporta
Amir Hasičević – ministar trgovine
Željko Nedić – ministar prostornog uređenja
Kemal Hrnjić – ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
Vojin Mijatović – ministar razvoja, poduzetništva i obrta
Nasiha Pozder – ministrica okoliša i turizma
Ako federalna Vlada ne vidi obavezu da se odazove raspravi o pitanjima egzistencije građana, postavlja se pitanje – kome tačno oni služe?
Uloga premijera i ministara u ovakvim sjednicama, iako nije zakonski obavezna, ima značajnu političku težinu, posebno kada se raspravlja o ključnim ekonomskim pitanjima koja direktno utiču na građane Federacije BiH.
Očigledno je da bez pritiska javnosti i opozicije ova Vlada neće ništa mijenjati – ni zakon, ni pristup, ni odnos prema onima koji ih plaćaju.