Goran Đermanović, sedamnaestogodišnjak iz Čelinca, biciklizmom se počeo baviti prije četiri godine, a u protekle dvije godine osvojio je 24 priznanja za svoje uspjehe, od čega 21 medalju.
Ove godine, ovaj član bh. juniorske reprezentacije, pobijedio je na državnom prevenstvu u brdskom biciklizmu, viceprvak je u drumskom biciklizmu, pobjednik Premijer lige BiH u brdskom biciklizmu, dok je u drumskom biciklizmu po bodovanju u Premijer ligi BiH drugi u ukupnom plasmanu. Kao posebno značajnu izdvaja pobjedu na međunarodnoj trci u Crnoj Gori “Putevima kralja Nikole”.
– Bez ulaganja u sport –
Za biciklizam kaže da je jako skup sport i da mu je jako važno da ima podršku roditelja, kluba “Summit” i Biciklističkog saveza BiH.
“Međutim, nije tako sjajno stanje u državi. Ova država ne ulaže ni u jedan sport, pa ni u biciklizam. BiH nije zemlja biciklizma, definitivno, po inostranstvu vozači imaju sve, sve dobijaju na korištenje od timova, samo je bitno da kažu hoću da vozim i dobiju i bicikl i opremu i profesionalne trenere, hranu, sve što im je potrebno, dok ovdje sami se moramo izboriti i za bicikl i za održavanje bicikla, moramo biti i majstori i sve ostalo što je potrebno da bi se bavili time”, izjavio je Đermanović za Anadolu Agency (AA).
Objasnio je da trenutno ima dva bicikla, brdski koji vrijedi 4.000 KM, te drumski koji je prošle godine dobio od Biciklističkog saveza BiH na korištenje, koji ima sličnu vrijednost. Naglasio je da je s obzirom da ih vozi svakodnevo teško održavati jer se troše i kočnice i gume i sve ostalo, a pored bicikla tu je i ostala oprema, koja je takođe jako skupa.
“Sve je počelo 2012. godine kada se osnovalo udruženje MTB Čelinac u Čelincu gdje i živim. Oduvijek sam volio ekstremne sportove, biciklizam sam počeo trenirati igrom slučaja, kada je tata prvi put kupi bolji bicikl, malo skuplji počeo sam voziti u tom udruženju u Čelincu i jednostavno sam zavolio taj sport”, kaže ovaj mladić.
Smatra da je ključan za njegove uspjehe bio prelazak u banjalučki klub “Summit”, jer u Čelincu nije imao zadovoljavajuće uslove, kao ni trenera koji bi ga uputio u pravom smjeru. Veoma je zahvalan svom prvom tereneru Nikoli Sokoviću, jer ga je uspio motivisati u pravom smislu te riječi i uputiti ga kako da vozi i kako da napreduje. Na početku, 2012. godine učestvovao je u mnogo trka na području BiH, ali je to kaže bilo upoznavanje, dok je ove godine osim brdskog počeo voziti i drumski biciklizam, pa je sa reprezentacijom BiH išao na mnogo jakih trka po Evropi, Slovačkoj, Hrvatskoj, Srbiji, Mađarskoj, Crnoj Gori…
“Učestvovao sam i na Balkanskom i Evropskom prvenstvu, ali nisam imao sreće, nisam uspio završiti te trke zbog tehničkih problema. Ostaje iza mene jedno preveliko iskustvo koje će mi poslužiti jako dobro u budućnosti na ostalim trkama, jer sam dosta iskusniji”, kaže Đermanović.
– Otkad vozi bicikl zrelije razmišlja –
Kada je počeo trenirati biciklizam radio je to po šumskim predjelima, pa je zavolio prirodu, ali i taj način zdravog života, putovanja, druženja
“U toku sezone svaki vikend smo negdje na trkama u drugom gradu, putovanja sa reprezentacijom, nova iskustva, puno zrelije razmišljam od kada sam počeo trenirati i mislim da sam se pronašao u svemu tome”, ispričao je Đermanović zašto voli ovaj sport.
Na pitanje da li više voli brdski ili drumski biciklizam, objasnio je da ima više iskustva u brdskom biciklizmu, ali kada je počeo trenirati na drumskom biciklu shvatio je da su ti treninzi puno kvalitetniji, duži i mnogo se razlikuju od brdskog biciklizma.
“Na prvi pogled izgledaju slično, ali su veoma različiti kao sportovi. Brdski biciklizam je individualan sport, a drumski je timski sport gdje u timu ima sedam, osam vozača koji rade zajedno i zajedno dolaze do cilja. Drumski biciklizam je puno složeniji i puno igra ulogu glava, razmišljanje, bitno je da li ćete nadmudriti ostale vozače, da li ćete u pravom trenutku odreagovati u trci, nije bitna samo fizička jačina jer time nećete ništa postići ako nemate dobro iskustvo i taktiku”, rekao je Đermanović.
Objasnio je da slijedi godišnje doba u kojem je teško trenirati, uskladiti treninge jer se ne može trenirati napolju, tako da ide na dugotrajne šetnje, trčanje, u teretanu, a kod kuće koristi trenažer.
“Evo recimo danas je lijep dan i može se voziti napolju i to moram iskoristiti. Kad se ovakvi dani pojave u zimskom periodu odmah idem napolje i odradim neki duži trening od četiri, pet sati”, kaže ovaj bh. reprezentativac.
– Sve se može organizovati ako postoji ljubav –
Tokom ljeta, kada je sezona trka, trenira gotovo svakodnevno od dva i po do pet sati.
“Teško je uskladiti trening i obaveze u školi, ali ako postoji motivacija i ljubav kao što ja imam sve se može organizovati i sve se može uspjeti”, rekao je on i dodao da u školi ne izostaje često, jedino kada tokom vikenda ima trku u inostranstvu.
Naglasio je da je lijep osjećaj biti član reprezentacije BiH, te da su juniori su “najjači vozači” u državi i dominiraju na svakoj trci.
“Jako mi je bitno da napredujem, a to se vidi u odnosu na prethodne rezultate, kada pogledam, sumiram sve, veoma dobro napredujem i nadam se da ću tako nastaviti i ubuduće”, kaže on.
Ispričao je i da mu je sljedeća godina, poslednja u kategoriji juniora, najvažnija u karijeri, jer je to godina dokazivanja.
“Ako te godine napravite važan rezultat, veoma ćete lako kasnije da uđete u neki tim da potpišete ugovor. Jako je teško uspjeti, ali nije nemoguće, treba imati motivaciju, trenirati poslušno. Ja samo razmišljam o treninzima da što bolje odradim svoj dio, a o nastupima na trkama, imaju ljudi koji se bave time u mom klubu”, rekao je Goran Đermanović.
Njegova majka Mara Đermanović ispričala nam je da je odmalena Goran volio brzinu. Prilikom automobilskih vožnji s ocem stalno mu je govorio da požuri i da prestiže. Iako je strahuje zbog mogućih povreda ona se trudi da mu bude podrška na svakom koraku, što kaže da nije lako, jer ima još dvoje starije djece, studenata.
“Muž i ja trudimo se da ga podržimo što više možemo, zato što on to voli. Goran je dobro dijete”, rekla je Goranova majka.