Arapi preuzimaju hotele i ulaze na velika vrata na Jadran, pišu danas hrvatski mediji, uz konstataciju da su šeici iskoristili koronavirus za novi investicioni val u susjednoj Hrvatskoj. Tako je usred korona krize i “uoči jedne od najizazovnijih turističkih godina”, Jako Andabak, inače naše gore list, rođen u Čaiću pokraj Livna, prodao je većinu svog turističko hotelskog biznisa arapskom ulagaču.
Riječ je o investitorima koji su hrvatskoj javnosti poznati po želji da izgrade “zagrebački Manhattan”, te po “kontroverznom projektu Beograd na vodi”.
Kompanija Eagle Hills Real Estate kupoprodajnim ugovorom potpisanim 23. marta od Jake Andabaka, Danice Andabak, Ružice Andabak, Ivane Andabak i firme Lucidus d.d. preuzela je 4,1 milion dionica, odnosno 69.7 posto temeljnog kapitala društva, čime je nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje, prenosi Večernji list.
Arapski investitor u ovom paketu kupuje hotele i turističkih naselja u Brelima, Tučepima, Bolu, Starigrad Paklenici, Omišu i Supetru na Braču, kao i udjele u zračnoj luci Brač.
Mediji u Hrvatskoj su o ovoj transakciji spekulirali zadnjih sedmica, nakon što je postalo jasno da neće biti ništa od “deala” s američkim fondom KSL, kojeg smo već bili proglasili novim vlasnikom Sunce hotela.
Hrvatski mediji su tražili od Andabaka odgovor na pitanje zašto prodaje hotele Arapima, to jeste “zašto je prodao hotele upravo u ovom času, zašto se, ipak, odlučio za investitora koji nema dobru reputaciju u hrvatskoj javnosti”.
Andabak je u ekskluzivnom razgovoru za Poslovni dnevnik otkrio zašto je hotele prodao Arapima, a ne, recimo, Amerikancima:
“KSL Capital je bio jedan od potencijalnih kupaca s kojim smo pregovarali, ali na kraju to nije uspjelo. Zašto? Američki fond imao je svoje fondovske procedure i kako se kaže u narodu, pokušavali su cijediti iz suhe drenovine. Tako sam kad je istekao ekskluzivitet prava na kupnju, koji smo produžavali dva puta, odlučio više ne produživati i u igru ubaciti i novog potencijalnog kupca, koji se na kraju pokazao mnogo brži i jasniji. Svidjelo mi se nekoliko stvari koje su na kraju presudile. Predstavnici Eagle Hills Real Estate odmah su otvoreno rekli što žele, bili su vrlo jasni, a najviše mi se sviđalo kako su postavili priču u budućnosti, neovisno o novcu. Postavili su projekt na za mene prihvatljiv način, iako sam svjestan da ja ne mogu određivati nekome što će raditi sa svojom imovinom”, rekao je Andabak.
Velika vizija
Njihov plan razvoja, dodao je Andabak, poklapa se s onim što sam ja zamišljao, ali nisam odradio do kraja, da se digne kvaliteta i kategorizacija svih objekata, znači razvoj luksuznog turizma.
“Plan je dio hotela podići na pet zvjezdica, dio na četiri, i pritom mi je drago da su oni ocijenili da ekipa koja je zaposlena u Sunce hotelima može to sve odraditi, da imamo ljude koji su na razini takvog zadatka. Stoga uopće ne razmišljaju o tome da dijele otkaze, ljudi su im se svidjeli i na to sam jako ponosan jer su zaista zaslužni za sve ono dobro što postoji u kompaniji. Također, njihov cilj nije kupnja da bi prodali, oni žele razvijati proizvod i ostati tu bar 20-30 godina”, kazao je Andabak, dodajući da arapski kupac ima ugovore s nizom vrhunskih hotelskih brendova.
Govoreći o tome je li korona srušila cijenu hotela, Andabak je, također, kazao kako mu je puno ljudi govorilo da je lud što sad prodaje hotele.
“Ali vodio sam se time da cijenjena roba vrijedi i u ovakvim vremenima. Zadovoljan sam cijenom koju smo postigli i mislim da je ona možda za koji promil niža nego da smo pregovarali u vrlo uspješnoj 2019. godini. To pokazuje da investitori vjeruju u turizam i njego oporavak nakon ove krize. Ipak u ovom paketu nije cijeli vaš turistički biznis. Što je preostalo i kakvi su planovi s tim? Da, ostaju nam projekti na kontinentu, Bizovačke toplice i projekt Stubaki, hotel u Splitu, nešto u Filipjakovu…to je kontinuirano na prodaju iako se ne mislim sada time intenzivno baviti, ništa nije hitno”, zaključio je Andabak.
Ko je Jako Andabak?
Jako Andabak, jedan od vodećih hotelijera u Hrvatskoj. Rođen je 19. oktobra 1949. u Čaiću pokraj Livna.
Srednju elektrotehničku školu završio je u Zagrebu, a potom je upisao Elektrotehnički fakultet. I to zahvaljujući stipendiji sarajevskog Energoinvesta.
Tokom studija bio je predsjednik Studentskog saveza na fakultetu i član predsjedništva Saveza studenata Zagreba. Bavio se organizacijom Saveza, a manje ideologijom i politikom zbog čega je došao u sukob s tada moćnim partijskim čovjekom Stipom Šuvarom, pisao je ranije Večernjak.
Tokom studija Andabak se bavio i novinarstvom. U Plavom vjesniku uređivao je rubriku ‘Kompjutor vas savjetuje’. Kao student dobio je rektorsku nagradu, a 1972. je prije vremena završio fakultet. Budući da je bio darovit student, nakon diplome, Andabakovu stipendiju od Energoinvesta otkupilo je poduzeće Rade Končar-Dizala. U Končaru je Andabak radio devet godina i dobio nekoliko nagrada za inovacije, među ostalim i za inovaciju upravljanja dvostrukim dizalima.
U Končaru je dogurao do mjesta direktora kontrole kvalitete, razvoja, planiranja i prodaje. Godine 1983. je, kao direktor, počeo raditi za poduzeće Volta u kojem su se proizvodili specijalni elektronički uređaji. Kao direktor u Volti imao je, službeno, niz godina najveću plaću u Jugoslaviji.
Istodobno, Andabak se zanimao za fundamentalnu fiziku te je proučavao suprovodljivost vodiča na dnevnim temperaturama i energetski ultrazvuk. Radove je bjavljivao u stručnim časopisima.
Godine 1989., kad je propalo poduzeće Volta, Andabak je odlučio baviti se prodajom životnih osiguranja za austrijsku kuću Winner Stedische u kojoj je zaradio svoj prvi milion maraka. Nakon toga je, zajedno s četiri partnera, 1991. osnovao Helios osiguranje koje je brzo postalo drugo osiguranje u Hrvatskoj. No, Andabakovi partneri su se udružiili i izgurali ga iz Heliosa. Smatrali su da je njegov utjecaj puno veći u odnosu na postotak dionica u njegovu vlasništvu.
Andabak im je prodao svoje dionice i krenuo vlastitim poduzetničkim putem. Svojom agencijom za prodaju životnih osiguranja, nastavio je raditi za Zagreb osiguranje i Grawe osiguranje.
Sve ostalo je historija. Svojevremeno je objavljen podatak da je stvorio 20 firmi i uposlio 2.000 radnika, te se smatra jednim od primjera da se i u Hrvatskoj, odnosno regionu može uspjeti.