Glumica Iva Ilinčić (24) još je jedna od žrtava nastavnika glume Miroslava Mike Aleksića. Kako je otkrila za Blic, prvi put ju je seksualno uznemiravao sa 17 godina. Uslijedio je period pauze do njene 18. godine, a onda se sve nastavilo.
– Nisam silovana, srećom nemam takvo iskustvo, ali jesam kontinuirano seksualno uznemiravana. Šest godina sam ćutala, negirala, nikom nisam govorila, bukvalno nikom. Bilo mi je jasno da je loše. Kada se dogodilo prvi put, rekla sam sebi: ”Mika mi je kao otac, nemoguće da se ovo dešava i ne dešava se. A ako se dešava, onda on mene čeliči, hoće da me spremi za surovi svijet reditelja, producenata”. Pravdala sam to, odbijala da prihvatim. Ignorisala sam. A onda sam priznala sebi, što je bio ogroman korak – kaže mlada glumica Iva Ilinčić za Blic.
Nakon što je Milena Radulović izašla u javnost optužujući Aleksića za silovanje, isto je učinilo još pet djevojaka koje su odlučile da ostanu anonimne. Iva kaže da ih potpuno razumije jer sada, sa 24 godine misli da je to što je bila dio njegove grupe, bilo isto kao i da je bila u sekti.
– Sa 10 godina sam upisala Mikinu školu i išla sam do upisa na fakultet. Mi smo tu grupu mnogo voljeli. Mika nas je formirao po sopstvenoj mjeri, pravio je od nas ličnosti kakve je želio. Ja sam bila poslušno dijete, nisam pravila probleme, ali čak i oni neposlušni su slušali Miku, bili su vezani za njega. On je poništavao autoritet roditelja, jako inteligentno, postavljao sebe kao apsolutno dominantnog. To nije izazivalo samo strah i poštovanje, već ogromnu ljubav. Kada je tolika ljubav, osjećaš da mu pripadaš, da mu stalno nešto duguješ, pa kad se i dese tako loše stvari, ti razmišljaš kako on tebi želi dobro i kako sve radi za tvoje dobro – priča Iva i navodi da je Aleksić “od malih nogu učio polaznike da se roditeljima ne priča o časovima, čak ni najboljoj drugarici, jer to je naša stvar”.
Iva šest godina nikom nije ni riječ rekla o tome šta je sve doživljavala. Kaže, od sramote i stida.
– Ne znam kako to da objasnim. Stidjela sam se, preuzela sam njegovu sramotu, osjećala sam se kao saučesnik. Bila sam mala, nisam shvatala da nisam saučesnik, već žrtva jednog izrazito inteligentnog čovjeka koji je stalno govorio da me zna u dušu. I stvarno me je znao. On je imao isti sistem sa svakom žrtvom, znao je kako da se približi i koliko god ti kod kuće smišljaš šta ćeš mu reći, sljedeći put kada te napadne, plašiš se i vraćaš se, jer ne želiš da izađeš iz svoje grupe… Dokle to ide? Ne želiš da on misli loše o tebi. Ne želiš da on misli da nisi spremna da uradiš sve za njega. Konstantno postavlja stvari da ti je dao cijeli svijet na dlanu, ponavlja “ja sam vama potreban, ne vi meni”, a mi kao mantru to slušamo 10 godina.
Kaže kako je ubijeđena da je Aleksić meltretirao i zlostavljao djevojke puno prije onih u njenoj generaciji, a koje su danas istupile sa optužbama.
– Njegova moć je bila u tome što je vjerovao da nijedna od nas neće govoriti. I nije do sada. Dok Milena koja je najhrabrija nije povukla sve nas i dala nam krila da se oslobodimo. Kada su ga uhapsili, ja sam takvo oslobođenje osjetila, kao nikada ranije u životu, nisam ni bila svjesna tereta. Možda će zvučati glupo, ali to je bila kao neka hipnoza. Ja sam godinama nakon grupe, sa njim bila u dobrom odnosu. Bio je prisutan na Akademiji, gledao je neke moje ispite, ja i dalje sebi nisam mogla da objasnim da je to nešto loše. Kada sam upisala FDU, govorila sam da je možda moralo tako. Četiri godine su mi bile potrebne da shvatim da sam zlostavljana. Kada sam krenula da raščlanjujem to na psihoterapiji, shvatila sam da je to težak oblik zlostavljanja, psihičkog, seksualnog, emotivnog, svakog – navodi glumica Beogradskog dramskog pozorišta i zvezda serije “Žigosani u reketu”.
O zlostavljanju u školi nije se pričalo, čak ni između drugarica.
– Trajale su pripreme za prijemni. Izlazila sam iz Mikine kancelarije… Pogled mi se susreo sa djevojkom koja je ulazila u kancelariju. Znale smo obje, i ona šta sam ja prošla i ja šta nju čeka tamo, ali nismo pričale. Ona ni danas nije spremna – kaže Iva Ilinčić i dodaje da je trpjela jer joj je grupa bila veoma važna. Kako sama kaže, čak i nakon što je počelo zlostavljanje, neobjašnjivo, imala je povjerenje u Aleksića.
Onda se, kaže, pojavila Milena, koja ju je jako motivisala da zajedno istupe i nešto preduzmu.
– Govorila je da ne treba da odustanemo, da treba da se borimo. Ono što me je, ipak, najviše motivisalo jesu dvije djevojke koje su Miku s nama prijavile, koje su predivne. Jedna je djevojčica, dijete, ima 17 godina. Kada sam je vidjela, rekla sam: “Po cijenu čega god, ja moram nešto da uradim!” – svjedoči Iva.
Potisnula traumu
Za razliku od Milene Radulović koja je za “Blic” ispričala kako je prevazišla silovanje i jezivu traumu kroz koju je prošla, i da sve radi kako bi pomogla potencijalno novim žrtvama, Iva Ilinčić kaže da i dalje nije obradila traumu. Objašnjava i zašto do sada nije govorila o svemu.
– Potisnula sam sve, jako sam se plašila. Znate, kad u društvu kažete da ste iz Mikine škole, otvaraju vam se vrata, sigurno ste kulturni, obrazovani, dama, dobro se osjećate. Pored toga, u glavi sam stalno imala da će ljudi da me žale, a to je posljednje što želim. Nisam željela ni da se eksponiram, meni to ne treba, na početku sam karijere, željela sam eksponiranje zbog neke uloge i sigurno ovo nije način zbog kojeg bi bilo ko u 24. godini želio da završi na naslovnoj strani. Kada sve to staviš na jednu stranu, plus moguću osudu javnosti, a na drugu djevojčicu koju sam upoznala, koja ima 17 godina i trpi užas, nisam imala dilemu da li treba da progovorim. Onda sam odlučila da kažem roditeljima i dečku, i dobila sam ogromnu podršku. Mami i tati je bilo teško, nisu ni pomišljali, zamislite da kao roditelj nekom povjerite dijete i onda shvatite kome ste ga dali. I njima je jako teško – kaže glumica u razgovoru za Blic.
Da li mi je prekratka haljina
Kako se otvarala i govorila ljudima o svom iskustvu, raslo joj je samopouzdanje, shvatila je da nije kriva i kaže “mnogo je bitno da sve žene znaju da nisu krive”.
– Imala sam trenutke kada sam pomišljala bože, da li mi je prekratka haljina u kojoj sam danas došla ili da li mi je košulja providna? To je osjećanje koje je najgore, jer ti si sigurna da si i ti pošto učestvuješ u tome, kriva. Značilo mi je što poslije Akademije više nisam morala da ga viđam. Tek kad me je pustio, kad sam ga otresla shvatila sam sve. Kad sam rekla tati, pomogao mi je u cijelom procesu, imala sam podršku najboje prijateljice Mie i bilo je malo lakše. Nije niko morao da me ubjeđuje više, jer sam instinktivno osjetila da je moje, da mi pripada da izađem javno, imenom i prezimenom i ispričam sve – kaže odlučno mlada glumica
Dodaje da je presretna sam zbog pozitivnih reakcija.
– Ogroman je bio strah. I sada ima komentara da sam mu dala povoda. Jeste, dala sam mu sa 17 godina, a on je imao 63. Odvratno. Milena i ja smo mozgale i došle smo do toga da on nikad neće biti kažnjen za svoje zločine. A onda smo dočekale da ga uhapse, priča je odjeknula, stigla je podrška. Zaslužio je ono što mu se dešava – kaže Iva.