Nije mala stvar kupiti trešnje od Marka Kraljevića, živjeti u stanu koji je okrečio Branko Ćopić, ili svako jutro u liftu sretati Petra Kočića.
Imenjaci poznatih političara, glumaca, pisaca, partizanskih i mitskih junaka, koji žive u RS, bave se običnim poslovima, ali im je slavno ime ponekad ipak od koristi.
U Srpskoj živi dvadesetak Slobodana Miloševića, među kojima ima poljoprivrednika, majstora, studenata, službenika. Među imenjacima posljednjeg predsjednika SR Jugoslavije je i penzionisani vozač iz Jasenice kod Zvornika.
– Godinama sam vozio autobus u Beogradu i policajci su uvijek zagledali moja dokumenta. Jednom su me kod Batajnice uhvatili da vozim 130 na sat, ali me nisu kaznili, kažu, kako da kazne “svog predsjednika”. A drugi put me, bogami, izgrdiše i ispsovaše, jer sam “upropastio državu” – kaže Slobodan.
Autobus vozi i Mile Dodik, privatni prevoznik iz Međeđe kod Kozarske Dubice. Kad neko u njegovom autobusu zapodjene priču o politici, Mile uvijek sve okrene na šalu, jer mu je tako, kaže, zgodnije.
– Volio bih da predsjednika Dodika jednom povezem u svom autobusu, pa nek se priča o tome – kaže Mile.
Slobodan Milošević (70) iz Zvornika sedamdesetih je radio pri kabinetu predsjednika Tita, gde je vozio mini furgon za dostavu hrane.
– Jednom su na ekonomiji Belje zaklali prase, jer je Tito poželio da jede praseće srce za doručak. Odmah su svinjče rasporili, izvadili srce i spakovali ga u specijalni kofer da ga hitno odvezem u Užičku 15. Kasnije su oficiri iz Maršalata došli da uzmu i prase, ali mesari su već pokupili meso i odnijeli ga kući. Zbog te krađe izbio je veliki skandal – sjeća se Milošević.
U Ribniku se već odavno priča o “Titinoj birtiji”, u kojoj su se, do prije desetak godina, mještani okupljali uz hladno pivo i domaću ljutu. Tito Todorović (60) je sve do penzije držao kafanu u Donjem Ribniku, a danas živi u obližnjem selu Previja.
– Ime je dobio po maršalu Titu, jest malo neobično, ali on ga se nikad nije odrekao – kaže Titova supruga.
Dok je Tito rijetko ime, Sava Kovačevića u RS ima na desetine. Većina njih su ime dobili po legendarnom partizanskom heroju, po kome su pedesetih roditelji krstili ne samo sinove, nego i kćeri.
– Moj pokojni otac je bio partizan i komandant Sutjeske je bio njegov idol, a pošto se prezivamo Kovačević, meni je dao ime Sava – kaže gospođa Sava Kovačević, penzionerka iz Prijedora.
U RS je često i ime Mladen Stojanović. Među tridesetak imenjaka slavnog doktora sa Kozare ima i novinara, agronoma, preduzetnika …
Srpska ima i svog Ljubišu Samardžića i to ne jednog, nego dvojicu. Ljubiša Samardžić (45) iz Zvornika je obućar, a njegov nešto mlađi imenjak iz Karanovca kod Doboja se bavi peradarstvom. Ljubiša peradar kaže da rado gleda filmove slavnog imenjaka, a omiljeni mu je “Bitka na Neretvi”.
Iako nosi ime čuvenog pisca i živi u ulici pjesnika Mladena Oljače u Banjaluci, penzionisani moler Branko Ćopić (62) prizanje da ga književnost ne zanima.
– Nisam u rodu sa piscem, niti sam po njemu dobio ime, sve je to puka slučajnost – kaže skromni Banjalučanin.
Njegov sugrađanin Petar Kočić (55), imenjak kultnog narodnog tribuna sa Zmijanja, radi kao majstor u jednom privatnom preduzeću. Današnje prilike ga, kaže, često podsjete na britke dosetke pisca, po kojem je dobio ime.
U Trebinju žive dvojica Marka Kraljevića. Deda Marko (58), izbjeglica iz Mostara, ime je dobio po junaku iz epskih pjesama, a njegov dvogodišnji unuk po dedi. Dok je bio u snazi stariji Marko je bio hrabar i okretan, mada mu alat nije bio topuz, nego kantar.
– Prodavao je voće i povrće, a zbog upečatljivog imena je imao dosta stalnih mušterija. Često su ga, baš zato što se zove Kraljević Marko, puštali preko reda na granici i dobronamjerno se šalili na njegov račun – priča Markova kćerka Miljana.
Darko Šarić (42), poljoprivrednik iz Miljevine, nije imao problema zato što je imenjak narko bosa sa Interpolove potjernice. Intrigantno ime ima i Miroslav Mišković (35), ronilac iz Banjaluke, koga u posljednje vrijeme prijatelji zadirkuju pitanjima u stilu: “Otkud ti, zar nisi u zatvoru?”
– Interesantno je da moj imenjak, beogradski biznismen, ima vikendicu u mjestu Rosa u Crnoj Gori, gdje mi svake godine ronimo, ali nisam imali prilike da se upoznamo – priča mladi Banjalučanin.
(Blic)