Kanađanka Dona Pener (Donna Penner) proživjela je jednu od najgorih stvari koje možete zamisliti – probudila se iz anestezije tokom operacije, ali bila je potpuno paralizirana.
Trebala je proći rutinsku operaciju abdomena u kojoj su joj pod općom anestezijom trebali napraviti nekoliko manjih rezova i kroz njih ugurati instrumente da bi provjerili zašto Dona obilno krvari tokom menstruacije.
Na početku je sve prošlo po planu, piše BBC. Dobila je anesteziju i mirno zaspala, međutim, u jednom trenu je čula ljekare kako razgovaraju. Pomislila je da je sve gotovo, ali onda je začula da ljekar traži skalpel i shvatila da sve tek počinje.
– Smrznula sam se. Nisam ništa mogla učiniti jer sam dobila paralitik koji se koristi pri operacijama abdomena kako slučajnim pomicanjem trbušnih mišića ne bi došlo do povrede. Uhvatila me panika. Nisam mogla vjerovati da se to događa. Nakon nekoliko sekundi osjetila sam prvi rez. Nemam riječi kojima bih opisala tu užasnu bol. Nisam se mogla pomaknuti, čak nisam mogla ni plakati – ispričala je ona.
Da stvar bude gora, srce joj je od straha počelo ubrzano lupati, a aparat za disanje bio je podešen na sedam udisaja u minuti.
– Gušila sam se. Pluća su mi gorjela. Osjetila sam kako mi guraju instrumente u abdomen. Operacija je trajala sat i po. Shvatila sam da mi paralitik popušta i počela jezikom gurati cijev za disanje iz usta. Na to mi je anesteziolog jednostavno izvukao aparat iz usta misleći da mogu samostalno disati. Osjetila sam kako napuštam svoje tijelo, ali u jednom trenutku sam čula glas koji mi govori: ‘Što god bilo, bit ćeš uredu” – opisuje Dona.
Ubrzo nakon toga ljekari su shvatili da nešto nije uredu i stavili joj masku za disanje. Kad je operacija završila, ispričala je hirurgu šta joj se dogodilo.
– Počeo je plakati i govoriti da mu je žao. Nakon ovog iskustva sam dugo posjećivala terapeuta jer sam proživjela tešku traumu. Na našem prvom sastanku nisam znala koji je dan u sedmici, toliko me to potreslo. Međutim, s vremenom sam bila u stanju govoriti o tome. Ne želim upirati prstom i tražiti krivca. Želim da ljudi znaju da se takve stvari događaju – zaključila je ona.