Najava mobilizacije vojno sposobnih u Rusiji nagnala je hiljade osoba da spas od fronta u Ukrajini potraže u izbjeglištvu.
Zbog straha od mobilizacije za rat u Ukrajini, stotine stanovnika dvije ruske republike danas čine najveću migracionu skupinu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, javlja birn.ba.
U rano jutro, niz krivudavi put u koloni se iz Velike Kladuše prema Graničnom prijelazu Maljevac, između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, spušta grupa od dvadesetak izbjeglica iz dvije pretežno muslimanske ruske republike – Čečenije i Ingušetije. Muškarci, žene i djeca ubrzanim korakom i u tišini se kreću prema posljednjoj prepreci nakon koje će se naći na prostoru Evropske unije, gdje će zvanično zatražiti azil.
Najava mobilizacije vojno sposobnih u Rusiji nagnala je hiljade osoba da spas od fronta u Ukrajini potraže u izbjeglištvu.
“Ne želim da završim u Ukrajini”, kaže jedan od rijetkih koji je pristao govoriti za medije, anonimno i bez fotografisanja. “To nije moj rat i Rusiju ne smatram svojom domovinom. Zašto bih pomagao Rusima? Zašto da idem u Ukrajinu?”, pita se i objašnjava razloge zašto je napustio Ingušetiju, jednu od republika Ruske Federacije koja je također zahvaćena valom mobilizacije. Na desetine hiljada ruskih vojnika već je izgubilo živote u godini dana od kada je počela ruska invazija na Ukrajinu.
Velika Kladuša, zbog svog geografskog položaja uz samu granicu s Hrvatskom, ponovo je mjesto okupljanja za grupe izbjeglica i migranata. Ovaj put su to osobe iz Rusije, dok su u proteklih pet godina ovuda prošle desetine hiljada osoba iz Afganistana, Pakistana, Irana, Maroka, Sirije…
Mještani govore kako postoje određene razlike između njih i da su primijetili kako izbjeglice iz Rusije imaju dokumente i idu na zvanične prijelaze. Čini im se kako izbjeglice iz Rusije imaju više novca jer su spremne platiti taksi iz Sarajeva do Velike Kladuše, za udaljenost veću od 360 kilometara. Za smještaj nisu izbirljivi i spremni su platiti koliko je god potrebno samo da što prije završe putovanje i stupe na prostor Evropske unije.
Granični prijelaz s Hrvatskom i EU nalazi se na samoj ivici grada u kojem izbjeglice mogu iznajmiti smještaj, kupiti hranu i druge potrepštine za put.
Njih gotovo 40 iskazalo je namjeru da ostane u BiH.
Sagovornik iz Ingušetije na Kavkazu pojašnjava da postoje spiskovi za mobilizaciju.
“Znam da je moje ime na njima. Zato sam i napustio zemlju i iskoristio sam šansu koja mi se pružila. Nakon izrade spiskova, službe idu od vrata do vrata po ljude, i tada je već kasno. Kada dođu na vrata, od tog momenta više se od fronta ne možeš izvući”, govori dok pokazuje videoprilog na svom mobitelu na kojem se vide uniformisane osobe kako kucaju na vrata stanovnika njegove zemlje u namjeri da im uruče poziv za mobilizaciju.
“Dan prije polaska sam kupio avionsku kartu za Istanbul. Povratnu, kako ne bi bilo sumnjivo. Iste večeri me nazvala služba sigurnosti da me pita gdje ja to idem. Lagao sam kako moram na liječenje u Tursku i da ću se vratiti. Glas s druge strane mi je kazao kako znaju da ja nisam bolestan. Bio sam veoma uplašen hoću li se uspjeti izvući. Stalno sam se molio Bogu. Ipak, uspio sam”, kaže dvadesettrogodišnjak i dodaje kako je njegov rođak dan poslije njega pokušao avionom krenuti za Istanbul, ali njega su vratili.
Kaže da će za dan ili dva s grupom izbjeglica iz motela krenuti u Hrvatsku i zatražiti azil. Želja mu je da ode u Njemačku, u kojoj je proveo nekoliko godina, ali se prije tri godine vratio u Ingušetiju. Sada je vrijeme da opet ide.
Smješten je u motelu u gradu čiji vlasnik novinarima govori kako u proteklih mjesec dana ima sve više izbjeglica iz Čečenije koji iznajmljuju smještaj kod njega. “Ne zadržavaju se previše, najčešće samo prenoće. Mnogi su uplašeni i ne žele puno da pričaju zašto su tu. Samo žele da što prije odu”, kaže vlasnik motela.
Strah od medija i povratka u Rusiju
Većina Čečena, Inguša i drugih koje srećemo izbjegava da govori, posebno za medije. Objašnjavaju da se plaše jer su zabrinuti ukoliko ne uspiju doći do Evropske unije ili ih iz nekog razloga vrate kući, onda bi se te izjave mogle koristiti protiv njih, a i to što bježe od mobilizacije već je dovoljno da završe u zatvoru.
“Ne, ne želim pričati. Previše je opasno to za mene”, govori jedan od njih dok s ruksakom na leđima pokušava uhvatiti tempo sa ostatkom grupe koju su novinari pratili.
Mlad je, u ranim dvadesetim godinama. Iako ga novinari pokušavaju uvjeriti da neće snimati fotografije niti video, da može govoriti potpuno anonimno, i dalje odbija. “Ne smijem”, kaže kategorično dok s grupom prelazi mostić na rijeci Glini i stupa na tlo Republike Hrvatske i Evropske unije.
Uglavnom se avionima prebacuju iz Čečenije do Istanbula, nakon toga avionom do Sarajeva pa do Velike Kladuše autobusom ili taksi vozilima koja nemaju nikakve vidljive oznake.
Čini se kako je sve dobro uigrano i povezano. Izbjeglice u Veliku Kladušu stižu u večernjim satima i obično prespavaju samo jednu noć i već ujutro su na putu prema granici, jer ne žele rizikovati moguće zatvaranje granica za izbjeglice ili gubiti vrijeme.
“Dođu, prespavaju i vrlo rano odu iz smještaja. Nekada ih i ne zateknem jer često u zoru napuste sobe. Iza sebe uvijek ostave čisto. Zategnuta je posteljina na krevetima i vrlo su uredni. Mnogo klanjaju i mole se Bogu”, govori jedan od vlasnika motela u centru grada dok priprema papirologiju da prijavi goste.
Ništa ne želi prepustiti slučaju i rizikovati kazne ili inspekcije. Vlasti Unsko-sanskog kantona su često slale kontrole vlasnicima apartmana i motela u proteklim godinama zbog migranata.
Stanovništvo ovdje je već naviklo na migrante, koji od 2018. godine koriste Veliku Kladušu kao posljednju bazu u kojoj se odmore i pripreme za prelazak granice.
“Ima ih sa svih strana. Ne znam jesu li Čečeni, Turci ili neki treći kada ne znam njihov jezik, niti oni naš. Dođu, kupe duhana i odu dalje”, govori prodavačica u Velikoj Kladuši dok u poslijepodnevnim satima pakuje u cekere domaće proizvode, duhan i sitnice koje je prodavala na improviziranom štandu u centru grada.
Migranata iz Azije i Afrike je znatno manje nego u proteklim godinama, posebno nakon zatvaranja kampa na periferiji grada, ali je sve više izbjeglica iz Rusije.
Tokom protekle godine 36 državljana Ruske Federacije je iskazalo namjeru podnošenja zahtjeva za azil u Bosni i Hercegovini, prema podacima Službe za poslove sa strancima pri Ministarstvu sigurnosti BiH.
Državljani Ruske Federacije izuzimaju se od obaveze pribavljanja viza za ulazak, izlazak, tranzit i boravak na teritoriji BiH, te mogu boraviti po bezviznom pravu do 30 dana u toku dva mjeseca, od datuma prvog ulaska.
Međunarodna organizacija za migracije (IOM) navodi da su u sedmici sredinom januara na području Velike Kladuše bila 23 državljana Ruske Federacije ili Čečenije.
“Uglavnom se zadržavaju jako kratko, koriste privatni smještaj ili hotele. Prema njihovoj izjavi, razlog napuštanja Ruske Federacije i Čečenije jeste regrutacija. IOM nije zaprimio zahtjeve za pružanje pomoći, odnosno asistencije ovim ljudima”, navode iz IOM-a, kao i da u kampovima kojima upravljaju trenutno nema državljana Ruske Federacije i Čečenije.
Veliki broj izbjeglica zatražio azil u Hrvatskoj
Prelazimo i na drugu stranu granice, u Hrvatsku, a na Graničnom prijelazu Maljevac se već stvaraju povelike kolone automobila, uglavnom dijaspore. Granični policajci govore da je ovih danja manji broj izbjeglica iz Čečenije, za razliku od posljednjih dana decembra, kada su veće grupe prelazile i tražile azil.
Lokalni stanovnik s druge strane granice kaže da je u jednom danu bilo nekoliko stotina izbjeglica iz Čečenije koji su se pojavili na granici. Napominje kako je hrvatska policija jedva stizala obraditi svu papirologiju za sve osobe i dodaje kako su postojale najave da bi se granični prijelaz mogao i zatvoriti zbog pristizanja sve većeg broja izbjeglica.
Iz Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske navode da je tokom 2022. godine evidentirano 1.912 državljana Rusije, 1.224 muške i 688 ženskih osoba, koji su izrazili namjeru za međunarodnu zaštitu.
Svima njima omogućen je pristup sistemu azila, zaštita i pomoć u Republici Hrvatskoj, a samo 27. decembra 2022. godine na jednom graničnom prijelazu je omogućen ulazak za 204 državljanina Rusije koji namjeravaju podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu, piše Birn. Opširnije čitajte na ovom linku.