Pop diva Jelena Karleuša sigurno je jedna od najintrigantnijih javnih ličnosti na prostoru čitavog Balkana, a njena romansa sa žestokim momkom Zoranom Davidovićem Ćandom jedna su od najintrigantnijih segmenata njenog burnog života.
– Priča u vezi Ćande, odnosno Zorana, mnogo je naduvana. Zoran je iz Rakovice, sa Miljakovca, a pripadao je ekipi okupljenoj oko čuvenog Skoleta. Zoran je bio mangup, nije on bio nikakav kriminalac. Nikada nije bio u zatvoru. Nije bio ni priveden. Godinama slušam priče da su u to vrijeme postojale sage “Arkan i Ceca” i “Karleuša i Ćanda”. Arkan je bio Arkan, a Ćanda je bio ništa! Bio je klinac sa 27 godina kada je poginuo. Nije imao nikakvu kriminalnu karijeru.
– Ja sam sa Zoranom bila sedam mjeseci. On je meni bio dečko, ne muž. Mi bismo sigurno nastavili vezu da ga nisu ubili. Poginuo je u povratku sa sahrane Dugog Lainovića. Izrešetan je u sačekuši. Htjela sam i ja da idem sa njim, ali moja majka nije dozvoljavala da budemo u kolima zajedno. I sam Zoran mi je rekao: “Ne!”. Nije me ni poveo.
– Bio je to 23. mart 2000. godine. Sa njim je bio najbolji drug, pica majstor koji je pravio pice u kiosku. Toliko o opasnim momcima. Zna se i ko ga je ubio. Svjedoci saradnici su rekli da je isti ubica koji je pucao na premijera, Zvezdan Jovanović. Poslije sam saznala iz policijskih saznanja, da je ekipa koja ga je jurila, Zemunski klan, iz nekog čudnog razloga čekala da ja ne budem u kolima. Pucali su na Zorana iz dva kalašnjikova. Posljednji put sam ga vidjela u komadima. Sišla sam u sudsku medicinu da bih donela stvari za sahranu. Jedina sam koja je uradila identifikaciju i jedina koja je od kompletne porodice sišla. Tako su im savetovali. Takva sam da sam morala da ga vidim još jednom. To je slika koja će meni zauvijek ostati u mislima. Meci od kalašnjikova su ogromni, a samo Zorana je pogodilo preko trideset. Ti meci otkidaju komade tijela, a Zoranovo tijelo su patolozi povezali crnim koncem u jednu masu. To je prizor koji sam vidjela na stolu. U tom momentu ja imam 20 godina.
Karleuša se prisjetila i razgovora koji je pokojni Ćanda vodio sa udovicom Željka Ražnatovića, Cecom.
– Ono što je prethodilo tom ubistvu je jedan razgovor. Zoran je pozvao Svetlanu Ražnatović da joj izjavi saučešće zbog ubistva Arkana. Bez obzira što on nije imao nikakve veze sa Arkanovom smrću, ona je toliko glasno dreknula: “Vući će ti se crijeva po betonu!”. Nedugo zatim su ubili Ćandu. Bila sam tužena zbog toga što sam izgovorila i oslobođena sam.
Jelena je otkrila kako je upoznala svog tadašnjeg dečka.
– Ćandu sam upoznala za vrijeme bombardovanja. Prvi lijep dan sam iskoristila da izađem iz stana posle mjesec dana sedenja zatvorena, te sam otišla sa najboljom drugaricom Ivanom (Kukrić) na splav “Monca” da popijemo piće. Obukla sam neku tanku majčicu, potpuno neadekvatnu. Smrzavala sam se. U jednom momentu, neko me je ogrnuo jaknom. Pošto sam uvijek bila ku*čevita, okrenula sam se drsko. Iza mene je bio Zoran. Rekao mi je: “Pozdravi mamu!” Kako mi je rekao, Divna mu je sredila neku reklamu na radiju. Rekla sam: “Hoću”.
– Ubrzo sam krenula i rekla mu da bi trebalo da mu vratim jaknu, našta mi je odgovorio da i on kreće i da bi nas povezao, ako se slažemo. Pristala sam. Mi krećemo, u pozadini čujem njegove drugare kako se smeju, jer nigde ni ne treba da ide, već kreće samo da bi mene povezao. Dolazim do automobila, kada shvatam da on vozi dvosjed. “Porše” kabiolet. On se okreće ka Ivani i kaže: “Za tebe nema mjesta”. Ja sam vidjela “porše”, dvosjed, kabiolet i izvinila se Ivani što ću morati da je ostavim. Pala sam na otvaranje vrata i na brz auto. Ipak ja, novobeogradska dizelašica, nikada nisam doživjela da se prema meni neko tako ophodi. Poslije sam u svakom tražila takvo ophođenje i ni u jednom ga nisam našla.
– Inače, sanjam Zorana često. San izgleda tako što sjedim sa Duškom i djecom i vidim ga za drugim stolom. Živ je i gleda me i teško mu je što me vidi srećnu, ali se pravi da me ne prepoznaje. Dakle, sjedim sa mužem i djecom, a pored nas je čovjek kojeg su ubili usred naše najveće ljubavi – završava Jelena.