Kada se dvoje ljudi vole, ne postoje nikakve razlike koje ih mogu razdvojiti. Dokaz je ljubav između Bosanke Adise i Škotlanđanina Jima, koja ni nakon 13 godina nije izgubila prvobitni žar.
Povodom, 14. februara, Dana zaljubljenih ili Valentinova, ekipa novinske agencije Anadolija tražila je priču o ljubavi koja je proživjela i teške i lijepe trenutke, a još uvijek traje.
Upravo takva je ljubav između Jima i Adise Marshall. Rodila se u najtežem vremenu, u ratu. I danas, nakon 13 godina veze i deset godina braka, Marshallovi vjeruju u svoju ljubav koja se desila na prvi pogled.
Jim Marshall došao je iz Škotske u Mostar, u jesen 1994. godine. Planirao je ostati tri sedmice, a danas mu je Bosna i Hercegovina dom.
Kad je stigao, u BiH je bio rat, a Jim je tada, kao 24-godišnjak, radio za humanitarnu organizaciju u Edinburghu. Ukazala mu se prilika da dođe u Mostar i pomogne mladima, što je on prihvatio. U februaru 1995. godine doselio je u Sarajevo.
„U martu 1995. upoznao sam Adisu. I, to je to. U braku smo već deset godina, a ona je najveći razlog što sam ostao ovdje“, kaže Jim i dodaje kako je sedmogodišnji Dante Alan, njegov i Adisin sin, još jedan razlog što je njihova ljubav svakim danom sve jača.
Upoznali su se u jednom klubu, a Adisa, koja je tada imala 19 godina, kaže da su se zaljubili na prvi pogled.
„To je bio sudbinski susret. Vidjeli smo se, i oboje smo odmah imali ista osjećanja. Zaljubili smo se na prvi pogled, i tada smo vjerovali, kao što i sada vjerujemo u našu ljubav na prvi pogled“, kazala je Adisa.
Svako vrijeme ima svoja obilježja. Mnogi kažu da u ratne godine mnogima u BiH donijele neka specifična poznanstva i jačinu u vezama. Kaže to i Adisa i dodaje još da je “ljubav u ratu bila lijepa, mladalačka”.
„Bježali smo i od snajpera koji su tukli po ulicama Sarajeva. Viđali smo se između snajperskih paljbi i granata. Sve iz potrebe ljudi da budu zajedno uprkos svemu, to je upravo ta ljubav“, rekla je Adisa.
Nakon što je upoznala Jima i neko vrijeme provela s njim, Adisa kaže da se prepala svojih emocija.
„Prepala sam se te nagle ljubavi i emocija, poprilično jake, koju smo osjetili oboje. Potom se četiri godine nismo viđali. Od tog svog nekog straha, pobjegla sam u sebe, i nismo se viđali. Nakon četiri godine, kada sam postala i malo zrelija, sreli smo se ponovo, i tada mi je postalo jasno da trebamo biti zajedno. Nazovite kako hoćete, ja nekada to nazovem i sudbinom, ali je, definitivno, nešto veoma jako spojilo dva čovjeka“, priča nam Adisa.
Nije uvijek sve bilo med i mlijeko. Svaka veza, ističe ovaj bračni par, satkana je od kompromisa, i na svakoj vezi treba raditi koliko god je moguće, razvijati je, njegovati, učiniti da uvijek bude svježa i zanimljiva. Adisa i Jim, iako su ljudi koji dolaze iz potpuno različitih kultura i nacija, uspjeli su prevazići sve razlike, učiniti ih svojim prednostima, tačkama spajanja, a ne razlozima za razilaženja, i ostati zajedno.
„Mislim da, kada se dvoje ljudi vole i kada su strastveni u tome, ne postoje nikakve razlike koje ih mogu razdvojiti. Mislim da ljubav prevazilazi sve to. Kod nas to nikada nije problem, baš kao da smo iz istog mjesta“, ispričao je Jim u razgovoru s ekipom agencije Anadolija. A Adisa na to dodaje: „Ne pričinjava nikakav problem to što smo iz različitih zemalja, mada postoje različiti izazovi koje takva vrsta veze nosi. Jedan od takvih izazova trenutno je naš sin kojeg odgajamo kao nekoga ko nosi sa sobom škotsku kulturu i nekoga ko je iz Bosne.”
Najljepša uspomena s početka veze
Adisa je s ekipom agencije Anadolija podijelila i jednu od svojih najljepših uspomena.
„To je mapa, koju još uvijek imamo, a koju je Jimi dobio od moje najbolje drugarice Dajane kada je pokušao da dođe do mene u ratnom periodu. Nije imao adresu i nije znao Sarajevo dovoljno dobro, jer je tu tek došao. Onda mu je ona nacrtala jednu mapu, koju on čuva i dan-danas, sa mojim brojem telefona“, prisjetila se Adisa, te dodala kako postoji još puno lijepih i simpatičnih sjećanja.
Srodne duše se uvijek pronđu, gdje god bile i kolika god ih daljina dijelila. Škotlanđanin Jim i Bosanka Adisa upravo su dokaz te tvrdnje. Ljubav koja se rodila u ratu, različitoste sredine u kojima su odrastali, još više su ojačali njihove emocije i vezu. I danas, nakon toliko godina, može se vidjeti zaljubljenost u njihovim pogledima.
(Anadolija)