Redakciji portala Crna-Hronika obratila se bivša radnica jedne sportske kladionice, ogorčena tretmanom kojem su ona i njene kolegice bile izložene. Kako navodi, radila je mjesecima jer nije imala drugog izbora, a sada želi podijeliti svoje iskustvo i otkriti kroz šta prolaze radnice u kladionicama.
“Svima je dobro poznato da su radnice kladionica prve na udaru kriminalaca i lopova, a uz to smo i slabo plaćene. Plata iznosi oko 1.000 KM, a radni uslovi su grozni,” započinje svoju priču bivša radnica.
Rad bez slobodnih dana i sloboda
Radnice sportske kladionice, prema njenim riječima, rade bez slobodnog dana. Godišnji odmor postoji, ali ga kolegica mora pokriti. Nemaju pravo na slobodan dan za vrijeme praznika, a radno vrijeme ostaje nepromijenjeno, bez obzira na blagdane.
“Svaki Božić sam provela radeći od 9 do 23 sata. Radila sam u smjenama dan za danom, bez slobodnog dana, jer bi inače svaki dan bila na poslu,” objašnjava ona.
Loši radni uslovi
Ona ističe da, na prvi pogled, sve izgleda uredu, ali situacija se mijenja čim počnete raditi. Radnice su bile primorane nositi radne uniforme lošeg kvaliteta, čak i ako su imale alergiju na određene materijale.
“Ako košulju ne obučeš, odmah te kontaktira glavni sektor koji stalno prati nadzor. To psihičko maltretiranje postalo je svakodnevno – zašto nisi obukla košulju, zašto si zapalila cigaretu u pultu, iako je u ostatku kladionice pušenje dozvoljeno,” kaže ona.
Također, bila je ograničena u pauzama. Hrana se nije smjela unositi u pult dok su igrači prisutni, a ako bi trebala izaći iz poslovnice, nije smjela ni na minut, čak ni da kupi doručak u obližnjoj pekari. Korištenje mobitela bilo je zabranjeno, pogotovo u prisustvu igrača.
Neprestani pritisci i kontrole
Ona dodaje da su radnice često podvrgavane testiranjima znanja, kao da su u školi. Prije početka svakog radnog dana morale su polagati test. Također, glavni sektor ih je stalno nadzirao i pozivao ako bi napravile bilo kakvu grešku.
“Stalno su nas zvali, nikada nisi smio nešto pogrešno uraditi. Nakon nekog vremena dala sam otkaz, jer sam shvatila da se situacija neće popraviti, a maltretiranje je postalo nepodnošljivo,” objašnjava ona.
Menadžeri i radna atmosfera
Posebno je naglasila loš odnos menadžera prema radnicama, gdje su često bili pod pritiskom glavnog sektora u Sarajevu.
“Menadžeri su se trudili prikazati se ljubaznima prema nama, ali su zapravo i sami bili pod stresom i strahom od svojih nadređenih,” dodaje.
Nakon što je napustila posao u kladionici, prešla je u drugu firmu, gdje je zadovoljna radnim uslovima i nema sličnih problema.
Poruka igračima
Na kraju, bivša radnica šalje poruku igračima: “Ne trošite novac u kladionicama gdje radnice nisu poštovane. Mi nemamo procenat od vaših listića, i bilo vi tamo ili ne, njima je svejedno. Samo će radnice na kraju snositi posljedice.”
Svoja iskustva završava riječima zahvalnosti za objavu, ističući da je važno govoriti o ovim problemima i boriti se za bolje uslove rada.