Nakon masakra i predsjednica Sindikata doktora medicine Crne Gore Milena Popović Samardžić na Fejsbuku je ukazala da je u malim sredinama stigma zbog mentalnih oboljenja vrlo izražena pa se pomoć često ne traži ili se traži kasno.
Crna Gora je u šoku nakon najvećeg masovnog zločina u istoriji male balkanske zemlje u kojem je u petak na Cetinju 34-godišnji Vuk Borilović ubio 10 svojih sugrađana prije nego ga je u krvavom piru, kako vjeruju nadležni, konačno zaustavio jedan sugrađanin, poslije razmjene vatre sa policijom.
Još šest ljudi je ranjeno, među kojima i jedan policajac. Jedna povrijeđena osoba životno je ugrožena, piše Deutsche Welle.
Tokom drame koja se dešavala u naselju blizu Vladinog doma na Cetinju, Borilović je prvo ubio dvoje maloljetne djece i njihovu majku koji su kod njega živjeli kao podstanari. Zatim je u narednih skoro sat vremena iz lovačke puške ciljao komšije i ubio njih još sedmoro među kojima tri člana jedne porodice, zatim još dvije sestre, još jednog komšiju kao i svog ujaka koji je pokušavao da ga urazumi.
Borilović je pucao i na ekipu Hitne pomoći koja je došla na lice mjesta kao i na pripadnike policije, prije nego je ubijen. Detaljna istraga tek treba da utvrdi kako i zašto se desio nezapamćeni zločin pred kojim je Crna Gora zanijemila, kao i okolnosti smrti ubice.
”Za sada nije jasno što je potaklo Borilovića na ovako gnusan čin. Naglašavam da se okolnosti cjelokupnog događaja, uključujući i lišenje života Borilovića i dalje utvrđuju. Nadam se da više nikad nećemo svjedočiti ovakvoj tragediji u Crnoj Gori”, rekao je direktor crnogorske policije Zoran Brđanin.
Šta je dovelo do pomračenja uma?
I dalje se spekuliše zašto je Borilović počinio krvavi masakr. Crnogorski mediji prenose svjedočenja mještana naselja u kojem je živio da je u posljednje vrijeme bio upadljivo povučen i podozriv prema komšijama i da je navodno sumnjao da ga potkradaju kao i nepotvrđene informacije da je imao psihičkih problema i da je zbog toga trebalo da baš juče ide na pregled u psihijatrijsku bolnicu u Kotoru.
“Nažalost, koliko god psihijatrija i psihologija poznaju određene grupe duševnih oboljenja i poremećaja iz najrazličitijih oblasti, individualne razlike su uvijek nešto što nas sprečava da pravimo predikcije bilo kakve vrste”, kaže za DW psihološkinja Marija Babić. Ona objašnjava da postoje razni faktori koji mogu uticati na nečije ponašanje.
“To su trajna unutrašnja stanja, trenutna emocionalna stanja, zatim fiziološka stanja organizma ali i neki spoljašnji faktori koji su najčešće okidači da se ovakve stvari dogode. Ipak, odgovornost za način reagovanja na te okidače je uvijek samo naša, jer smo svi različitih struktura. Ne postoje jaki i slabi ljudi. Postoje samo sposobnosti da se neka emocionalna stanja prepoznaju i rješavaju na vrijeme”, kaže Babić.
Ona dodaje da u Crnoj Gori i dalje postoji jako velika stigma u pogledu mentalnog zdravlja i posjete stručnjacima iz te oblasti, ali smatra da se situacija u posljednje vrijeme značajno popravila.
“Ljudi sve više prepoznaju važnost mentalne higijene. Međutim, sve dok se ovakve stvari dešavaju, to je znak da još uvijek ima puno mjesta za napredak”, kaže Babić.
Nakon masakra i predsjednica Sindikata doktora medicine Crne Gore Milena Popović Samardžić na Fejsbuku je ukazala da je u malim sredinama stigma zbog mentalnih oboljenja vrlo izražena pa se pomoć često ne traži ili se traži kasno.
“Institucije u ovoj državi gotovo da ne postoje pa se nagomilanim problemima nema ko baviti”, napisala je Popović-Samardžić.
Babić zbog svega kaže da i ovaj slučaj pokazuje koliko je važno mentalno zdravlje.
“Adekvatno reagovanje na svako emocionalno ili duševno stanje koje nam nije prijatno i onemogućava nas da normalno funkcionišemo – najbolja je zaštita. Promocija mentalne higijene kao nečega što je podjednako bitno kao i ostalo zdravlje, svakako je nešto na čemu bi trebalo raditi”, kaže Babić koja dodaje da, međutim, građani često nisu u mogućnosti da finansijski priušte seanse kod psihoterapeuta pa je i na to potrebno obratiti pažnju.
Proglašena trodnevna žalost
Zbog zločina kakav Crna Gora ne pamti proglašena je trodnevna žalost u cijeloj državi. Otkazani su brojni kulturni, muzički, vjerski i sportski događaji, a saučešća stižu sa svih strana. Do sada najmasovnije ubistvo u Crnoj Gori desilo se prije 30 godina, 1992., u jednom selu kod Pljevalja kada je 22-godišnji mladić ubio 9 i ranio još nekoliko mještana prije nego ga je jedan od komšija zaustavio i ubio.
“Crna Gora je izgubila mnogo, biće teško vratiti se u društvenu normalu nakon svega, ali vjerujem da ćemo uz neku solidarnost morati ovo nekako da pobijedimo”, kazao je premijer Dritan Abazović koji je posjetio povrijeđene u bolnici na Cetinju dok je predsjednik države Milo Đukanović kazao da “svi kao društvo moramo biti solidarni sa unesrećenim porodicama u ovim teškim trenucima”.
Na Cetinju će u nedjelju biti održana komemorativna sjednica, a sahrana žrtava nezapamćenog masakra održaće se narednih dana.