Kako smo pisali, kompanija Mon Ami koja pripada ovog grupaciji u srijedu je otvorila svoj prvi supermarket sa robom široke potrošnje, i to u Zenici.
Riječ je o novoosnovanoj kompaniji koja ima ambiciozne planove, a vizija im je širenje po cijeloj Bosni i Hercegovini. Mon Ami je registrovan u Vogošći, kao i sama Hifa Petrol.
Podsjetimo da je Hifa Petrol jedna od najvećih naftnih kompanija u BiH koja posljednjih godina posluje i u nekim drugim sektorima. Trenutno upravlja mrežom od 59 benzinskih pumpi, piše BiznisInfo.ba.
HP je prošle godine imala ukupne prihode od 736 miliona KM, slično kao i godinu ranije. No, zarada je lani prepolovljena na 7,4 miliona maraka sa 15,6 miliona godinu ranije.
S obzirom da je ovo prvenstveno naftna kompanija, dobit uveliko zavisi od cijena nafte odnosno marže na prodaju goriva. Sve promjene u tom pravcu odražavaju se na dobit. U tekućoj godini cijene goriva su dodatno snižene.
HP, kao i neke druge kompanije koje se bave naftnim derivatima, posljednjih godina nastoji proširiti svoje poslovanje i na druge oblasti, između ostalog i kako bi umanjili rizik koji nosi posao sa naftom u budućnosti. Iako naftni derivati i dalje dominiraju kao gorivo, u budućnosti će se ići ka smanjenju njihove upotrebe.
Između ostalog, Hifa Petrol je ušla u sektor proizvodnje namještaja preuzimanjem firme Interprocess Tešanj i kompanije Mobello u Sloveniji te najavom gradnje velike fabrike namještaja u Maglaju.
Interprocess je lani imao prihode od 12,1 milion KM, oko 4,5 milion KM manje nego godinu ranije, i poslovao je s gubitkom od 947 hiljada KM.
Dakle, Hifa Petrol ima dovoljno kapitala za širenje biznisa i u drugim oblastima, ali je pitanje da li je maloprodaja preveliki zalogaj. Maloprodaja je jedan od sektora koji posljednjih godina bilježi veliki i konstantan rast, pa je možda zbog toga privukao i ovog investitora.
No, ovo je mnogo složeniji posao od prodaje naftnih derivata pa ovim sektorom dominiraju veliki i uigrani igrači. Da bi novi igrač preuzeo ozbiljniji dio kolača na tržištu potrebne su velike investicije u širenje maloprodajne ali i distributivne mreže, te ogromna ulaganja u marketing.
Osim toga, za sve to vrijeme kompanija bi morala imati bolju ponudu a niže cijene od konkurencije što znači da bi morala poslovati s veoma niskom maržom, odnosno malim profitom, ili čak bez njega.
Sve to govori da bi novi igrač morao ući na tržište sa ogromnim finansijskim potencijalom.
Primjer za to je njemačka kompanija Lidl koja već godinama ulaže stotine miliona eura u BiH, već ima veliki broj uposlenih i gradi niz objekata, a da pritom još nije otvorila nijedan market. Samo distributivni centar koji Nijemci grade pored Sarajeva je investicija vrijedna čak sto miliona eura.
Dakle, Lidl će uložiti stotine miliona eura u BiH prije nego što uopšte počne ostvarivati ikakvu zaradu. Pritom treba imati na umu snagu brenda Lidl.
Tržištem trenutno dominiraju dobro uigrani domaći igrači koji konstantno ulažu ne samo u širenje, već i u modernizaciju svoje maloprodajne mreže i što efikasniji i brži sistem distribucije.
Osim Binga koji je lider sektora, tu su i brzorastući lanci kao što su Belamionix, Mega diskont, Kort itd.
Kada se sve uzme u obzir, pitanje je šta je cilj ulaska na tržište maloprodaje. Ako je namjera da se iskoriste potencijali uspješne grupacije kako bi se ostvarila neka dodatna zarada i izvršila diversifikacija poslovanja i time umanjila opasnost od pada zarade od nafte, onda se ovaj potez može razumjeti i ima smisla.
Ako je cilj da se uhvati u koštac s velikim igračima i pokuša ostvariti značajnija uloga na tržištu – onda je to teško očekivati.