Neke od najkorisnijih stvari su besplatne. Fejsbuk je besplatan, Wikipedia je besplatna. Google mape, Gmail i Google Search se takođe ne plaćaju. Ako ne zamjerimo oglašivačima besplatni su i Spotify i YouTube. Ipak, svaki od servisa vrijedi nešto. Vjerovatno bi većina korisnika pristala da plaća određeni iznos za servise koje najviše koristi, ali pitanje je koliko?
Grupa ekonomista sa MIT-a i Unvierziteta u Groningenu pokušala je da odredi prosječan iznos koji bi ljudi pristali da plati ukoliko bi se tako nešto tražilo od njih.
Kako bi odredili prosječnu vrijednost istraživači su sproveli eksperiment u kojem su pitali ljude da li bi radije imali pristup određenim servisima ili primali novac ako bi bili spremni da ih se odreknu. Na primjer, u slučaju Fejsbuka, upitali su ljude da li bi radije uzeli 10 dolara i uzdržali se od korišćenja Fejsbuka mjesec dana. Suma koja im je ponuđena varirala je od 1 do 1.000 dolara. Kako bi ispitanici odgovorili što iskrenije, istraživači su im rekli da bi jedan od 200 njih zaista dobio novac.
Još 2016. godine sproveli su studiju nad 1.500 ljudi i došli do rezultata da bi polovina ispitanika uzela 50 dolara mjesečno u zamjenu da ne koristi Facebook.
I sami su priznali da ovo nije dovoljan uzorak za studiju ovakve vrste. Ali, tada su došli do zaključka da bi se korisnici odrekli društvene mreže za 30 do 70 dolara mjesečno. Isti eksperiment sproveli su 2017. godine, a tada je prosječna cifra za tako nešto bila 40 dolara. Moguće je da su tada ispitanici manje cijenili Fejsbuk.
Koristeći sličnu metodologiju, istraživači su shvatili da su očekivanja porasla i da bi prosječan korisnik mejla tražio 8.400 dolara da ga ne koristi godinu dana, za digitalne mape 3.600 dolara, a za Amazon 840 dolara.
Glavna poenta njihovog istraživanja nije bila da identifikuju vrijednost besplatnih proizvoda. Cilj je bio da pokažu da je takve procjene moguće dobiti brzo i jeftino, a nadaju se da će u budućnosti istraživači učiniti slično istraživanje na većem broju ljudi kako bi dobili pouzdanije brojke.
Nepriznavanje vreijdnosti ovakvih proizvoda, tvrde, čini ekonomski progres nemogućim.