Branje voća, zidanje, rad u hotelima, kafićima i prodavnicama na primorju samo su neki od poslova koje mogu da rade sezonski radnici. Sezoncima najviše naruku ide manjak radne snage u susjednim turističkim zemljama kao što su Crna Gora, Hrvatska ili Grčka.
Sezonci u Srbiji najčešće rade u poljoprivredi, ako žele na more, tada će vjerovatno biti konobari, a ako odu u Mađarsku, posao mogu naći kao moleri, keramičari i zidari. Maline, borovnice, breskve, jagode, jabuke i druge voćke za koje je potreban veliki broj berača otvaraju mogućnost zaposlenja, a vlasnici plantaža nude dnevnicu od 17 eura (35 maraka). Tako za mjesec rada mogu da zarade blizu 700 KM. Na branju borovnica, koje je teže i delikatnije nego branje drugog voća, može da se zaradi i do 30 eura dnevno (60 KM), piše Blic.rs.
– Na plantaži ima posla oko 10 sati svaki dan. Dnevnica za branje voća je od 15 do 20 eura, toliko malinari plaćaju i za vezivanje ili branje malina. Ko hoće da radi nedjeljom, kod mene ima dvostruku dnevnicu. Najviše se zaradi na branju borovnica, dnevnica je do 30 eura, a isto toliko je i dnevnica za orezivanje voća. Svake godine sve nam je teže da nađemo sezonce kada nam kreće berba jabuka, kajsija i breskvi, jednostavno ljudi odlaze – kaže Petar Leskovac, voćar iz Inđije.
Na primorje kreću najčešće konobari i kuhari, a, pored već uobičajenih Grčke i Crne Gore, ove sezone popularna je i Hrvatska. Više od 70.000 praznih radnih mjesta i prosječna plaća od 500 do 2.000 eura.
– Početna plaća u restoranima ili hotelima za konobare je od 600 do 800 eura, smještaj je gotovo uvijek osiguran, kao i hrana, a od bakšiša može da se zaradi još jedna plaća mjesečno. Često su dvokratne smjene, radi se 12, a nekad i 14 sati. Kuhari zarađuju i dvostruko više, oko 2.000 eura, a čuvari na plažama i spasioci oko 500 do 600 eura – kaže Đula Siler, radnik jedne novosadske agencije za zapošljavanje.
Južnije, na crnogorskom dijelu Jadrana, plaće su malo manje, od 400 do 600 eura za konobare, ali bakšiš na mnogim mjestima zna da bude i bolji nego u Hrvatskoj. Najmanje zarade sobarice, oko 400 eura mjesečno.
Sa druge strane, odlazak u Grčku je ipak malo kompliciraniji, radne dozvole se ne dobivaju tako lako, a, ako se i nađe poslodavac koji želi osigurati radnu dozvolu, ona može da se čeka i po nekoliko mjeseci. Druga opcija za traženje posla je preko specijaliziranih agencija u našoj zemlji, ali njih nema puno jer grčki poslodavci većinom traže radnike s EU pasošem.
– Radna dozvola na kraju može da vas izađe i nekoliko stotina eura, od plaćanja agencijama do taksa. Zbog toga sam radio kao konobar na crno prošlog ljeta na Santoriniju i zarađivao oko 1.200 eura zajedno s bakšišem.