U humusu, slasnom namazu od slanutka, uživaju ljudi diljem svijeta, a dok mi uživamo, negdje se vode “ratovi humusa”.
Kad pomislimo na porijeklo humusa, padaju nam napamet arapske zemlje, ali koja tačno, nije ni važno.
U međuvremenu, Liban i, neočekivano, Izrael, vode bitku o polaganju prava na porijeklo humusa.
Prisvojiti su ga pokušali mnogi, ali s malo dokaza o svojim tvrdnjama. Većina sastojaka u originalnom humusu, slanutak, tahini (pasta od susama), bijeli luk, limun, koriste se već stoljećima u Turskoj i arapskim zemljama.
A “rat”, u kojem je Liban optužio Izrael da su prisvojili i promoviraju njihovu tradicionalnu hranu, počeo je prije 10 godina.
Predsjednik Udruženja libanskih industrijalista otišao je čak tako daleko da je tužio Izrael što na Zapadu promovira humus kao svoje jelo. Ali, bez uspjeha.
“Rat” se nastavio na zanimljiv način, obaranjem rekorda u pravljenju najvećeg humusa na svijetu. Godine 2009. oborili su ga Libanci s 2.000 kilograma namaza i završili u Guinnessovoj knjizi rekorda.
Izraelci su uzvratili udarac i napravili duplo više, a poslužili su ga na satelitskom tanjiru.
No, od 2010. rekord ipak drže Libanci, koji su odlučili napraviti kilograma humusa koliko kvadratnih kilometara ima njihova država – 10.452.
Dok se oni prepucavaju, neki stručnjaci smatraju da im teorije ne drže vodu te da je humus porijeklom iz Sirije. Drugi smatraju da je grijeh kupovni humus zvati humusom te da se treba zabraniti zakonom.
Kako god bilo, mi ćemo i dalje uživati u njemu.