Svake godine u ovom periodu konstatujemo kako su dva pjevača kvalitetno opjevali meteorološko-geografske pjesme. Iako nisam ljubitelj Josipe, a još manje Merlina, mora se konstatovati da je zimi “pala magla na pola Sarajeva” i “magla svuda, svuda oko nas”…
A zašto je to tako? U modernom dobu Bosne i Hercegovine nauka i naučne spoznaje služe samo za političko-etnička prepucavanja, a nikako da učine život boljim i standard većim. Navikli smo mi da naša politika se bavi svim osim time da “malom” čovjeku pomognu. Ili makar da ga puste na miru. Nas se sjete pred izbore i iste te nedjelje zaborave…
Ali kada se desilo da imaju nemarnost prema prirodnom blagu. Svjedoci smo sječe šume, prodaje planina i izvora pitke vode i sličnih aktivnosti iza kojih stoji inflantorno “naštancani” petro-dolar šeika ili euro frau Merkel. Ipak, trenutno nas najviše brine totalna nezainteresiranost vlastodržaca za zrak koji udišemo ili za dio atmosfere koji se zove troposfera. To je onaj dio u kojem se sve dešava što je bitno za život prirode, a samim tim i čovjeka. U njoj se nalazi 95% mase i kvaliteta atmosfere. Ako zanemarimo ozonski omotač i ione koji su zaduženi za formiranje polarne svjetlosti sve ostalo je u troposferi. Valjda su naši političari nabavili gas maske, a oni zimu ionako provode pržeći svoja lica na insolaciji Davosa, Kortine, Šamonija ili nekog drugog mondenog centra koje posjećuju oni koji nemaju otvoren rez na novčaniku…
Većina Bosanaca, a i Hercegovaca, navedena mjesta mogu vidjeti samo na dokumentarnim emisijama. I to na HRT-u, jer su lokalne televizije pretrpane kvazipolitikom i emisijama tipa farma ( valjda je naziv zbog životinja koje se tamo nalaze i obitavaju ). I dok “mislioci” razmišljaju o referendumu, 9. januaru i sličnim slavama, mi udišemo zrak za koji bi i mali zeleni rekli da je zagađen. Naime, u susjednom entitetu slava više nije porodični, nego politički i ekonomski praznik. Svaka trafika će imati svoju slavu. To nam je veoma bitno, jer kako ćemo zaspati ako se to ne riješi. Kao i Sejdić-Finci, Norvežani i srodni narodi. Od toga se lijepo mogu platiti računi i nahraniti porodica. Prije sahraniti…
A zaspaćemo uskoro svi. Kotlinski prostori su predisponirani za maglu u zimskom periodu godine. Ona nije ništa drugo nego prizeman oblak. Niže temperature izazivaju kondenzaciju u prizemnom sloju te nastaje oblak, kao što postoje i nimbusi i altusi koje razlikujemo po visini. Oblaci se dijele i prema obliku. Ovo je vjerovatno cumulus. Magla se smanjuje i nestaje kada ima prozračnosti tj. vjetra da je raspline i otjera. Ali magla nije problem. Ona je prirodna pojava. Naš problem čini SMOG ( smoke and fog ) koji nastaje kod vještačkog zagađenje zraka. Obzirom na nivo industrije koji je u rangu manufakture u periodu tridesetogodišnjeg rata, nije nam jasan ovaj nivo zagađenosti. Uzroci su vidljivi. Količina H2S i suspendovanih čestica govore da imamo problem sa loženjem čvrstih goriva i njihovom nepotpunom sagorijevanju. Takođe, 135.000 registrovanih automobila, od kojih pola ne bi prošlo tehnički pregled u Somaliji, ne doprinose boljoj kvaliteti zraka. Ili vazduha…
Može se postaviti i pitanje kakve veze ima politika sa nevedenim? Naravno da ima. Oni su ti koji donose zakone i implementiraju iste. U današnje doba zakoni imaju toliko rupa da niko ne kažnjava one koji lože gume od “fapa” ili nemaju adekvatan dimnjak. Cijeli grad je veliki roštilj. A vlast bi mogla stimulisati uvođenje grijnih sistema ili, za divno čudo, da iskoriste podzemne tople vode za grijanje. Treba dodati da je WV kažnjen zbog mogućnosti zagađenja, a naši zakoni dozvoljavaju SUS motore iz perioda koreanskog sukoba. I niko nikoga ne kažnjava. A mi udišemo. I izdišemo…
Ovome treba dodati i modernu urbanu gradnju za čije dozvole se ni inžinjeri statičari ne pitaju, a ne sinoptički meteorolozi. Gradnje tipa “SCC”-a pokazuju sve neznanje onih koji ne shvataju šta u kotlini znači prozračnost. Sve vrijeme nauka upozorava na poplave riječima “ne sijecite šume” te na klizišta molitvama “ne gradite kuće na rasjednim zonama i ne čupajte drveće koje čuva tlo od pokreta”. Vapi nauka ali niko je ne čuje. Ipak je bitniji petrodolar i euro. I trebaće nam. Ali za liječenje…
I dok uživamo u svjetlima grada i moderne infrastrukture polučelične armature, naravno u periodima kad nema smoga, sjetimo se da nestaje osnovni ljudski resurs. ZRAK. Bez navedenog mi ne možemo živjeti ni par minuta. A dobar zrak je predispozicija kvalitetne vode i hrane. U Hamburgu je zabranjena vožnja automobila u centru, jer se pokušava vratiti zelenilo. U velikoj luci misle na zdravlje. A mi? Valjda mislimo da će se ova vještačka evolucija brzo dogoditi te će nam izrasti škrge ili će se pluća akomodirati na CO i H2S. Ili to ili ćemo Arapima u Trnovu plaćati da udahnemo. Dok ne izdahnemo…
Zaključak neće biti nabrajanje bolesti kao posljedice nuspojavnog zraka, nego sugestija koju će možda navedeni poslušati. Pošto politika ne čuje, nek makar Merlin zapjeva “pao smog na pola Sarajeva, ne vidi se…”. Pričaće o tome onaj koji preživi…
(Piše: Vedran Zubić, profesor geografije u Gimnaziji Dobrinja i inženjer geodezije)