Maslačak (Taraacum officinale, Asteraceae) je veoma rasprostranjena biljna vrsta, kojoj najviše odgovaraju vlažne livade. O upotrebi maslačka u ljekovite svrhe svjedoče arapski medicinski spisi Razesa i Avicena, u kojima se napominje da se u ljekovite svrhe koriste svi dijelovi biljke kada je u cvatu, a najčešće korijen.
Svjež biljni materijal maslačka je sav pun bijelog mliječnog soka. Kada se osuši biljka izgubi tri četvrtine težine. Osušeni biljni dijelovi su složenog hemijskog sastava.
– Maslačak sadrži obilje gorkih supstanci koje utiču na pojačano lučenje žuči, olakšava varenje i čisti crijeva – kaže profesor dr Zoran Maksimović sa Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. – Prema preporukama njemačke komisije, čiji radovi predstavljaju osnove savremene fitoterapije, primjena preparata na bazi korijena i herbe maslačka opravdana je kod dispepsije, infekcija urinarnog trakta, nekih oboljenja jetre i žučne kese, kao i kod gubitka apetita.
Profesor Maksimović kaže da u narodnoj medicini maslačak ima vrlo sličnu primjenu. Uglavnom se koristio kod poremećaja protoka žuči, upala urinarnog sistema, dispepsije. Takođe i protiv hemoroida, kod neregulisanog protoka krvi kroz vene, gihta, reumatskih oboljenja, ekcema i drugih kožnih oboljenja.
S obzirom na to da čaj od maslačka ima snažan diuretički efekat (podstiče mokrenje), može da se koristi i kao preventiva bubrežnog kamenca. U kineskoj narodnoj medicini biljka maslačka se koristi za liječenje akutnog zapaljenja dojki, urinarnih oboljenja i izostanka lučenja majčinog mlijeka, a u indijskoj još i za liječenje hroničnih čireva, tuberkuloze, nadutosti, žutice i kamena u žučnoj kesi.
Naš sagovornik ističe da je primjena proizvoda na bazi korijena i herbe maslačka kontraindikovana kod opstrukcije žučnih puteva, zapaljenja žučne kese i ileusa.
Od neželjenih dejstava proizvoda na bazi korijena i biljke maslačka, najveći značaj imaju alergijske reakcije koje nisu rijetke. One se mogu ispoljiti kao koprivnjača, kontaktni dermatitis pa čak i kao anafilaksa. Maslačak se ne preporučuje naročito onima koji su alergični na polen ambrozije, zbog mogućnosti ukrštene reakcije. Nekada upotreba preparata i čaja na bazi maslačka može da dovede do stomačnih problema jer stvara kiselost u organizmu zbog stimulatornog djelovanja na sokove za varenje.
Uočeno je takođe da istovremena primjena maslačka sa nekim lijekovima kao što je antibiotik ciprofloksacin smanjuje njegovo ljekovito dejstvo.
– Ukoliko primjena preparata i čaja maslačka nije drugačije propisana, uobičajena dnevna doza korijena maslačka je od 12 do 30 g ili od 3 do 4 g sušenih dijelova cijele biljke- kaže profesor Maksimović.
Maslačak može da se koristi i u ishrani, za šta su preporučljivi samo mladi nadzemni dijelovi biljke, od kojih se prave salata ili varivo. Starije biljke su dosta gorke pa se ne preporučuju za jelo.
Recepti:
Salata od maslačka
Mladi listovi maslačka, dvije rotkvice, šaka jezgra oraha, maslinovo ulje, jabukovo sirće i so. Listove maslačka operite u hladnoj vodi, „iscjepkajte“ i stavite u posudu. Dodajte rotkvice isjeckane na kolutove, isjeckane orahe, so maslinovo ulje, jabukovo sirće i promiješajte.
Protiv kamena u žuči
– 30 g korijena maslačka
– 30 g vodopije
– 20 g nane
Tri kašike ove čajne mješavine popari se sa pola litra ključale vode, poklopi i ostavi da odstoji dva sata. Pije se na dva sata po jedna kašika.
Otežano mokrenje
– 4 g cijele biljke maslačka
– 30 g rastavića
– 30 g sitnice
– 10 g kukuruzne svile
Tri kašike ove čajne mješavine popari se sa pola litra ključale vode, poklopi i ostavi da odstoji dva sata. Pije se na dva sata po jedna kašika.
(Novosti)