Više nikad neću biti gladan. Zakleo sam se da neću potrošiti zarađeni novac. I kad budem najveći, bit ću najponizniji, rekao je Mirko.
Legendarni Mirko Filipović prošao je put od trnja do zvijezda, a nije mu oduvijek bilo bajno.
– U Zagrebu je bilo dana kad nisam imao što jesti. Bili su to studentski dani, nije ih bilo previše, ali ih je bilo – prisjeća se Cro Cop.
Nije imao normalnu vreću za udaranje niti klub u kojem bi oštrio svoje borilačke vještine.
– Kupio sam malu vreću koja se nije mogla udarati rukama niti je imala mehanizam vraćanja u početni položaj. Zato sam je zakucao iznad glave i bezbroj puta vježbao ‘high-kick’. Tako sam razvio osjećaj za potez koji mi je obilježio karijeru – nadovezao se Mirko Filipović.
Zbog svega toga danas cijeni ono što ima i što je postigao.
– Ponosan sam. To je škola koju bi svakom poželio u normalnoj količini. Čovjeka to očvrsne.