Dok Milorad Dodik predvodi igru „cijepanja“ države, koja, za uvertiru, ima „vraćanje“ nadležnosti sa državnih na entitetske institucije, dok hrvatska politička komponenta blokira rad Federacije Bosne i Hercegovine uslovljavanjem izmjena Izbornog zakona, kojim bi se osiguralo prisustvo HDZ – a u Predsjedništvu države, dok političko Sarajevo kao „brani“ opstojnost, suverenitet i integritet države, prizivajući vojnu pomoć “prijateljskih” država, svi oni nas, jedni i drugi i treći, pljačkaju.
Jedan od najnovijih primjera legalizirane otimačine novca je poskupljenje električne energije, koje se planira povećati privrednim subjektima.
Kao neizostavan dio lanca, ovo će se najviše reflektirati na džep potrošača, kroz povećanje cijena finalnih proizvoda, što će biti neminovnost, obzirom na važnost energetskog resursa u većini proizvodnih djelatnosti.
Paradoksalni epitet ove priče je taj što upravo te nazadne politike svoje stranačke kadrove zbrinjavaju u javnim preduzećima elektroprivrede, odakle, potom, finansiraju svoje stranačke i privatne aktivnosti.
One iste aktivnosti kojim nas zavađaju.
Sve ćemo to mi platiti. I jedni i drugi i treći. Bez otpora. Prešutno. Dok pomno pratimo razvoj situacije, prijenos nadležnosti, zveckanje oružjem i prijetnjom neodržavanja izbora, nakon što prošli nisu ni provedeni.
Kao odgovor, imamo i mi svoju bosansku frazu: „Samo nek’ ne puca“.