Zemlju bombarduju zrake nevidljivog svjetla koje niko ne razumije i ne shvaća.
Poznati kao brzi radijski signali (fast radio bursts – FRB, eng), ovi ultrakratki, ultrasnažni pulsevi drevne energije su najsvjetliji bljesci koje ne možemo vidjeti. Putuju milijarde svjetlosnih godina kroz vrijeme i svemir, svijetle sjajem stotinu sunaca a onda nestanu milisekundu prije nego što dođu do spektra teleskopa na Zemlji. Kako se radio o radijskim talasima, sve ovo čine dok su potpuno nevidljivi ljudskom oku.
Da li su ovi misteriozni pulsevi daleki bljesci supermasivnih supernova? Divlji okret najbržih neutronskih zvijezda u svemiru? Vanzemaljci? To niko ne zna.
Od 2007. – kada smo uočili prvi – do danas, otkriveno je tek trideset FRB-a, a astronomi smatraju da mogu biti stalni fenomen koji današnja tehnologija još uvijek nije u stanju registrirati na pravi način. Jučer je objavljena nova studija u žurnalu Nature, koja daje nove dokaze toj tvrdnji, a sve zahvaljujući ogromnim teleskopima u Australiji.
“Otkrili smo 20 brzih radijskih signala, te smo uduplali broj otkrivenih FRB-a”, izjavio je voditelj studije Ryan Shannon, astronom sa Swinburne Univerziteta tehnologije i Međunarodnog centra za istraživanje radioastronomije. “Dokazali smo da dolaze s druge strane svemira, a ne iz nama susjednih galaksija.”
Tokom ove studije, Shannon i njegove kolege koristili su tehnologiju “Australian Square Kilometre Array Pathfinder (ASKAP)” – što je niz od 36 identičnih antena koje su povezane u jedan, izrazito moćan radijski teleskop – te su posmatrali nebo tragajući za FRB-ima. Svaka ASKAP antenta promatra nebo pod različitim uglom, a njihv broj omogućio je astronomima da posmatraju ogromni dio svemira. Šta se desi kad uhvatite FRB? Za početak, zapitate se odakle je došao.
Nakon što su uočili rekordnih 20 novih FRB-a u prošloj godini, naučnici ASKAP-a uspjeli su izračunati koliko dugo je svaki taj puls putovao kroz svemir. Kako prolaze kroz svemir, ovi bljesci prolaze kroz oblake intergalaktičke prašine i to usporava i rasteže oblik ovog svjetla.
“Bljesak zatim dođe do Zemlje a radiotalasi dolaze do teleskopa u različito vrijeme, kao plivači kad dolaze do cilja”, kazao je jedan od koautora studije Jean-Pierre Macquart. “Računajući te podatke dolazimo do brojke – koliko je bljesak dugo putovao.”
Što je širi raspon dolaska ovih radiotalasa, to je znak da je FRB duže putovao do Zemlje – možda i nekoliko milijardi svjetlosnih godina. Macquart je rekao da proučavanje FRB-a može pomoći astronomima da otkriju kakvi tipovi materije postoje između galaksija. Također, dalja studija ovih nevidljivih signala može nam pomoći da kompletiramo mapu poznatog univerzuma.
Za kraj nam ostaje i nada da se. ukoliko FRB-ove doista uzrokuju superinteligentni vanjski svemirski brodovi, oni trenutno “odbijaju” od Zemlje.