Pogubnom utjecaju osiromašenog urana izloženo je 15 lokacija u Bosni i Hercegovini. Srbi iz Hadžića umiru od raka četiri puta češće nego drugi građani. Unatoč tome, nitko se u BiH ne bavi ozbiljno tim fenomenom.

Poslije reintegracije teritorija u BiH je oko 5.000 Srba iz Hadžića preselilo u Bratunac. Tek kada su u neobično velikom broju počeli umirati od raka shvatili su da nešto nije u redu. Kako se nitko nije bavio istraživanjima, Hadžićani su sami vodili evidenciju o smrtnosti među populacijom koja se doselila u Bratunac, a u koju se ubraja i jedan broj onih koji su došli iz Zenice.

“Mislim da je blizu 800 ljudi ovdje umrlo od raka i to na osnovu naših evidencija koje smo dobijali od domova zdravlja, crkve i svećenika, jer svećenik u matični karton umrlih unosi od čega je tko umro“, kaže Vido Banduka, pomoćnik načelnika Općine Bratunac i bivši stanovnik Hadžića.

“Podatak koji je na jednom saslušanju iznijela Slavica Jovanović, direktorica Doma zdravlja u Bratuncu, je da je otprilike oko četiri puta više oboljenja kod ljudi koji su došli iz Hadžića, nego kod onih iz Bratunca“, ističe Jelina Đurković koja je 2005. godine predsjedavala Komisijom za istraživanje posljedica radioaktivnosti osiromašenog uranija.
Osiromašeni uran kao “ratni suvenir”

Stanovnici Hadžića koji su doživjeli napade NATO-a na položaje Vojske Republike Srpske nisu imali pojma s kakvom se opasnošću susreću. Oni su čak streljivo s osiromašenim uranijem saupljali i držali u kućama kao suvenire. “Znam da je i kod mene stajala u uredu kao suvenir. Svi su to saupljali i ne znajući o čemu se radi i nitko tada nije ni razmišljao o radijaciji“, prisjeća se Vido Banduka.

Stanovništvo je i tijekom napada, kao i kasnije, bralo usjeve, napasalo stoku i pilo vodu na području koje je gađano ovim streljivom. Za opasnost kojoj su bili izloženi, kaže Banduka, saznali su tek kasnije, a tada je bilo već kasno.

Koliko je opasan utjecaj ovog teškog i radioaktivnog metala, čije je djelovanje tek 40 posto manje od urana koji se koristi u nuklearnim elektranama, pojašnjava profesorica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Sarajevu Lamija Tanović. “Tko dođe u kontakt s dijelovima streljiva može se suočiti sa ozbiljnim posljedicama. Daleko je najteži oblik posljedica osiromašenog urana na zdravlje kada se udišu fine uranove pare, koje se stručno nazivaju aerosol. To je fina uranova magla. Ona se razvija kada zrno pogodi cilj. Tada se razvija visoka temperatura od 1.200 stupnjeva, a uran sagorijeva na 700 stupnjeva. Onda se stvara ogromna količina tih uranovih para, koje imaju jako sitne čestice i one se šire na širokom području i kontaminiraju ga. Kada se te čestice udahnu ili se kroz vodu i hranu unesu u organizam, to je jako opasno”, pojašnjava doktorica Lamija Tanović.

Poremećaji kromosoma

“Na teritoriju Bosne i Hercegovine je ispaljeno oko četiri i pol tone streljiva s osiromašenim uranom, ali su i bojeve glave raketa također imale vrhove od osiromašenog urana. Institut za genetički inženjering iz Sarajeva je utvrdio da postoje poremećaji kromosoma. Dakle, bilo je rezultata istraživanja, kao i posljedica. Međutim, političari vam to neće priznati, jer su odštete za umrle vojnike koji su bili ovdje tijekom ratova na Balkanu ogromne. I kada to dođe do politike, onda to ona minimizira i stopira”, ističe Jelina Đurković.

U Anketnom odboru za istraživanje posljedica osiromašenog urana, formiranog 2000. godine, bio je i Vido Banduka. Njegov dojam je kako se sve učinilo da se ta tema i problem ne tretiraju na pravi način. “Kada sam ja bio član Anketnog odbora, imao sam osjećaj da većina ljudi i stručnjaka radi protiv toga. U stvari, sve se radilo da se dokaže kako to nije tako i da nije opasno“, naglasio je Banduka.

Jelina Đurković je 2005. godine devet mjeseci predsjedavala Komisijom za istraživanje posljedica radiaktivnosti osiromašenog urana. U izvještaju koji je napravljen iznesene su posljedice i date upute što se treba napraviti po ovom pitanju. Ona kaže da se taj izvještaj negdje “zagubio” i da se do njega danas ne može doći.
“Svi se žale kako ne mogu doći do izvještaja. Naš tajnik je taj izvještaj morao arhivirati. To znači da ga je netko sklonio, a čija je to bila sugestija i nalog, to ja ne znam“, rekla je u razgovoru za Deutsche Welle Jelina Đurković.

Zavod za javno zdravstvo FBiH je na teritoriju Hadžića ispitivao prisustvo osiromašenog urana u podzemnim vodama, jer je faza poluraspada ovog teškog metala četiri i pol milijuna godina (!) i on trajno predstavlja prijetnju po zdravlje stanovnika na tom području. “Posljednja ispitivanja su vođena 2010. i 2011. godine. Ona su pokazala da ne postoji prisustvo osiromašenog uranija u podzemnim vodama oko Tehničko-remontnog zavoda Hažići“, rekao je Alfred Vidić iz Instituta za zaštitu od ionizirajućeg zračenja pri Zavodu za javno zdravstvo FBiH.

Agonija se nastavlja

Danas u Bratuncu živi oko 2.000 prijeratnih stanovnika Hadžića. Ono što ih izdvaja od ostalih stanovnika ovog grada je činjenica da i danas, u znatno većem broju od lokalnog stanovništva, umiru od malignih oboljenja. “Odgovorno tvrdim da i danas od 100 stanovnika više od 50 posto njih umire od raka“, kaže Vido Banduka. Stanovnici Hadžića, kako oni u Bratuncu, tako i oni u Hadžićima, još uvijek žive u strahu od posljedica po svoje zdravlje. Agonija s kojom su suočeni se nastavlja, jer, kako ističu, država ništa ne poduzima po tom pitanju. “Radi se o tome da je potrebno napraviti vrlo ozbiljna istraživanja za koja, bojim se, stanje istraživačkog sektora kod nas gotovo da i nije u stanju takvo što organizirati”, zaključuje profesorica Lamija Tanović.

Izvor: DW

U saobraćajnoj nesreći koja se dogodila oko 13:00 sati u sarajevskom naselju Hrasno jedna osoba zadobila je teške tjelesne povrede, potvrđeno u MUP-u KS, prenosi piše sarajevski Klix

Do nesreće je došlo kada je A.T. (1981.) koji je upravljao motorom udario u lijevu bočnu stranu Golfa 2. A.T. je zadržan na Klinici za ortopediju i traumatologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, a kako nam je potvrdila Biljana Jandrić, portparol KCUS-a, zadobio je frakturu lijeve potkoljenice, javlja pomenuti portal

Saobraćaj u ulici Azize Šećirbegović se odvijao otežano.

Uviđaj su obavili pripadnici MUP-a KS.

(Bh-index)

Jeste li se ikad zapitali u koje zemlje svijeta turisti najrjeđe idu? Odgovor na to pitanje zna Gunnar Garfors, norveški poduzetnik i svjetski putnik koji je posjetio 190 od 198 zemalja na svijetu

Garfors je postavio svjetski rekord kad je posjetio pet kontinenata u jedan dan, 18. juna 2012. godine, i to koristeći se normalnim redovnim letovima. Sada se, kaže, bavi proučavanjem svih 198 zemalja na svijetu, tako što ih posjećuje ili namjerava posjetiti, a sve kako bi otkrio u kojoj zemlji želi provesti odmor.

Tako je počeo razmišljati o zemljama koje su najmanje posjećene na svijetu, te je uz pomoć podataka Svjetske turističke organizacije i podataka s interneta sastavio listu 25 najmanje posjećivanih zemalja na svijetu. Zemlje koje su se našle na listi u ovu su kategoriju upale ili zbog svoje veličine, prometne povezanosti s drugim dijelovima svijeta, ili zbog problema sigurnosti.

Listu najmanje posjećenih zemalja donosimo u obrnutom redoslijedu, od ‘najposjećenije’ do najmanje posjećene.

25. Dominikanska republika – 73.000 turista godišnje
24. Čad – 71.000 turista godišnje
23. Centralna Afrička Republika – 54.000 turista godišnje
22. Lihtenštajn – 53.000 turista godišnje
21. Džibuti – 53.000 turista godišnje
20. Sijera Leone – 52.000 turista godišnje
19. Tonga – 45.000 turista godišnje
18. Istočni Timor – 40.000 turista godišnje
17. Butan – 37.000 turista godišnje
16. Sjeverna Koreja – 35.000 turista godišnje
15. Libija – 34.000 turista godišnje
14. Gvineja Bisau – 30.000 turista godišnje
13. Mauritanija – 29.000 turista godišnje
12. Mikronezija – 26.000 turista godišnje
11. Solomonski otoci – 23.000 turista godišnje
10. Afganistan – 17.500 turista godišnje
9. Komori – 15.000 turista godišnje
8. Sao Tome i Principe – 8.000 turista godišnje
7. Turkmenistan – 7.000 turista godišnje
6. Ekvatorijalna Gvineja – 6.000 turista godišnje
5. Maršalski otoci – 5.000 turista godišnje
4. Kiribati – 4.700 turista godišnje
3. Tuvalu – 1.200 turista godišnje
2. Somalija – 500 turista godišnje
1. Nauru – 200 turista godišnje

(Magazin.hr)

Vjernici katoličke vjeroispovijesti, protestanti i pripadnici Anglikanske crkve, širom svijeta danas obilježavaju Uskrs, svoj najradosniji blagdan.

Ovaj praznik, kao i mnoge druge praznike u katoličanstvu i drugim religijama, prate brojni tradicionalni običaji, a onaj po kojem je Uskrs najpoznatiji jeste bojanje i ukrašavanje jaja.

Simboliku, običaje i tradiciju ovog praznika pojašnjava za Agenciju FENA fra Ivan Šarčević, naglašavajući da se katolici za Uskrs pripremaju trodnevljem – Velikim četvrtkom, Velikim petkom i Velikom subotom. To su u kršćanskoj vjeri najvažniji dani zajedno s nedeljom – Uskrsom.

– Oni ne nose onu izvanjsku radost koliko ozbiljnosti. Jer, to su zadnji zemaljski Isusovi dani kada kršćani vjeruju da Bog Isusu Kristu nije dopustio da umre, nego mu je dao da živi. Kršćanska vjera to bazira na svjedocima, odnosno onima koji su svjedočili da su sreli Isusa u jednoj drugoj dimenziji – ističe fra Ivan.

Navodi vjerovanje kršćana da bi ljudi uz Uskrs trebali krenuti zajedno u vjeri, s Bogom, na jedan novi put.

– Ono što bi možda za ovo naše vrijeme bilo dobro jest da ne propagiramo samo nove granice, nove entitete niti čak neke posebne politike ili države za čovjeka, nego da nam je potreban jedan novi čovjek i novost života. To nije u smislu nekog nadčovjeka ibermenša niti nekog površnog čovjeka koji sve prihvata i slijepo vjeruje, već zbilja jednog etički novog čovjeka – smatra fra Ivan Šarčević.

Vjernici Uskrs obilježavaju uz niz obreda velikog tjedna, osobito za Veliki petak kada se pjeva Muka iz evanđelja po Ivanu te ljubi i klanja križu, dok je i Velika subota prepuna simbolike – od obreda i simbolike svjetla do obnove krštenja i blagoslova vode kada se čita iz Svetog pisma i pokušava sažeti povijest između Boga i ljudi, odosno Boga i čovjeka.

Fra Ivan Šarčević naglašava da običaj bojanja jaja nije izvorno kršćanski, već postoji i u židovstvu. Jaje je znak života i u drugim kulturama i tradicijama. Ono je i simbol metamorfoze jer iz njega izlazi novo biće.

– To je uistinu jedna od najvećih metafora za tumačenje Uskrsa, a ta se transformacija vidi i u slučaju kada iz gusjenice nastane leptir. To je neki novi život u novim dimenzijama. Uskrs je simbol novog života – zaključuje fra Ivan Šarčević.

Jaja se ukrašavaju različitim bojama i sličicama, dok u mnogim dijelovima BiH jaja boje ručno kistom u zlatnim ili srebrnim nijansama. Jedan od najzanimljivih običaja u BiH je takozvano potkivanje jaja, što se i danas zadržalo na području Kreševa. Tako vješte ruke na jaja stavljaju potkovice, križ ili druge simbole Uskrsa.

Jedan od zanimljivih simbola koji neizostavno prate Uskrs je zec, koji gotovo u istoj mjeri predstavlja ovaj praznik kao što to čini Djed Mraz za Božić. Uskrsni zeko često se može vidjeti u košaricama s obojenim jajima, a njegova je simbolika jedinstvena – on ukazuje na obnavljanje, ponovno rađanje i simbolizira nadu. Zec se kao simbol plodnosti i novog rađanja koristio još i u paganskim religijama.

Obično se djeci govori da obojena jaja donosi zec ukoliko su bili dobri da bi ih nagradio.