Petak, 20 rujna, 2024

Jame bez dna – prirodni fenomeni ili nešto drugo?

0

U posljednje vrijeme sve češće stižu izvještaji o pojavljivanju rupa različitih dimenzija u zemlji koje gutaju sve pred sobom. Takvi događaji do sada su zabilježeni i u Hrvatskoj i BiH.

Rupa u Banjaluci
Rupa u Banjaluci

Iz neobjašnjivih razloga u zemlji su nastale rupe duboke od nekoliko metara do nekoliko desetina metara. I dok stručnjaci navode da je riječ o prirodnim pojavama, ima i onih koji su skloni vjerovati da je “to najava Sudnjega dana”.

S fenomenom učestalih otvaranja rupa u našoj državi susreli su se nedavno mještani sela Ljubačevo kod Banje Luke, koje je iznenadilo urušavanje tla na livadi, gdje je propadanjem zemlje, bez konkretnog povoda, nastala jama duboka više od 20 metara i prečnika oko tri metra.

Ovu ogromnu rupu, bez vidljivog dna, na brdu zvanom Ćulumi prvi je pronašao mještanin Goran Ćulum, koji kao lovac često tuda prolazi.

Naša ekipa na licu mjesta uvjerila se u nesvakidašnji prizor čija pojava izaziva strah među mještanima.

Nikada ranije na ovom području nije bilo sličnih pojava. Moja porodična kuća nalazi se u neposrednoj blizini i gotovo svakodnevno prolazim ovim putem. Primijetio sam veliki otvor, prečnika nekoliko metara, ali nisam smio prići da vidim šta se desilo. Obavijestio sam mještane, a kasnije i nadležne službe, koji su došli da provjere – ispričao nam je Ćulum.

Jama je odmah označena, a članovi Speleološkog društva “Ponir” prvi su se spustili u nju. Međutim, zbog klizavog i blatnjavog terena, nisu uspjeli utvrditi konačnu dubinu niti druge pojedinosti vezano uz njen karakter i način nastanka, pa se čeka toplije vrijeme da se nastavi s istraživanjima.

Za sada je utvrđeno da je u pitanju tzv. karstni teren na kojem vremenom dolazi do topljenja karbonatnih stijena i formiranja šupljina u unutrašnjosti zemlje. Od težine zemlje može doći do urušavanja površinskog sloja usljed čega nastanu ovako velike jame.

I pored bar djelimično naučnog objašnjenja o nastanku rupe u Ljubačevu, mještani, ali i brojni posjetioci koji dolaze da vide ovo čudo stvaraju razne misterije o tome kako i zašto se zemlja otvorila baš na ovom mjestu.

Neki smatraju da je to Božije djelo, drugi da je riječ o predskazanju ili najavi za nešto još veće. Počele su kružiti i priče da je nedaleko od ovog mjesta, nekada davno, također bila slična rupa, samo malo manja, koju su ljudi onda zatrpavali da bi izravnali teren. Uglavnom, nije nam svejedno, jer su seljani nebrojeno puta prelazili preko tog terena izvlačeći drva iz šume. Ne bismo voljeli da neko strada, bilo da je u pitanju čovjek ili životinja – ispričala nam je jedna starica iz ovog mjesta.

Ljudske žrtve

Učestalo otvaranje rupa u BiH, Hrvatskoj, ali i drugdje u svijetu stručnjaci objašnjavaju kao prirodni fenomen, ali i utjecaj čovjeka na životnu sredinu. Do sada je u SAD-u i Hrvatskoj iznenadno otvaranje zemlje odnijelo i ljudske živote.

Mjesto gdje je pronađen nastradali mladić (Hrvatska)
Mjesto gdje je pronađen nastradali mladić (Hrvatska)

Velike rupe u zemlji otvaraju se, prije svega, zbog utjecaja prirode, ali i čovjek svojim djelovanjem i zagađivanjem okoliša može “razljutiti” prirodu.

U našim kraškim područjima obilne kiše najčešće uzrokuju stvaranje jama iako se zemlja može otvoriti i zbog potresa, kaže direktor Federalnog zavoda za geologiju dipl.ing. geologije, prof. dr. Hazim Hrvatović.

Rupe koje se otvaraju na infrastrukturnim objektima posljedica su propusta. Kada je riječ o otvaranju rupa na pašnjacima ili livadama, takva dešavanja zavise od geološkog sastava tla. Ako je površinski pokrivač, odnosno humusni sloj tanji, pogotovo u karstnim terenima može doći do slijeganja tla, a to je povezano s prisutnošću određene količine vode. Dakle, ili vode ima ili nema, pa temperaturne promjene mogu utjecati na propadanje zemlje – pojašnjava Hrvatović.

Rupa u Hrvatskoj progutala mladića zajedno sa klupom
Rupa u Hrvatskoj progutala mladića zajedno sa klupom

On napominje da se zbog tih pojava građani ne trebaju previše uzbuđivati, te dodaje da te pojave nisu nikakav fenomen.

Moguće prostore gdje se to može desiti treba sagledati. Mi nemamo nikakvih podataka o područjima jer se tlo ne istražuje – ističe Hrvatović.

Rupa u Lovranu (Hrvatska)
Rupa u Lovranu (Hrvatska)

Novonastala misteriozna rupa široka 2,5 i duboka oko 1,5 metara u Poljicima kod Imotskog u Hrvatskoj progutala je betonski stub. Kako tvrde neki mještani, iz rupe se čuju čudni zvukovi, za koje vjeruju da ih proizvode duhovi. U Hrvatskoj su se čudne rupe do sada otvorile u Drnišu, Istri, Međimurju i Zadru, a do sada su usmrtile jednog čovjeka.

Jama kod Drniša

Foto: Radio Istra
Foto: Radio Istra

Mještani sela Čupići kod Drniša u Hrvatskoj zaledili su se od straha kada su dvjestotinjak metara od svojih kuća ugledali rupu bez dna. Riječ je o krškom poroznom tlu u kraju poznatom po vađenju boksita, a prema još neslužbenim procjenama, ponor je dubok nešto više od 100 metara, a dug oko 50 do 70 metara.

rupa3

Vozač preživio

Devet metara duboka i šest metara široka rupa otvorila se pred vozačem kamiona kada je prolazio kroz mjesto Kunming u provinciji Junan, piše „Word Chaos“.

– Odjednom se čula tutnjava i tlo se počelo urušavati. Prvo sam pomislio da je potres. Nakon toga se čula lomljava i moj je kamion bio uvučen u rupu, a nisam znao koliko je duboka. Bilo je užasavajuće – rekao je vozač policiji.

Propao u rupu igrajući golf

golferupaonateren

Mark Mihal (43) igrao je golf u Vaterlou u Ilinoisu kada je iznenada izgubio tlo pod nogama i upao u rupu koja se otvorila u zemlji. Iz rupe duboke 5,5 metara izvukli su ga prijatelji i menadžer golf terena.

Izvor: Dnevni avaz

Adem Ljajić: Ako je pjevanje himne uslov odričem se reprezentacije

4

Adem Ljajić 21-godišnji srbijanski ofanzivni vezni nogometaš Fiorentine o svojoj karijeri za klub iz Firence, kao i o reprezentativnoj, govorio je u intervjuu Gazzetti dello Sport.

ljajic“Istina je da sam sa selektorom srbijanske reprezentacije potpisao sporazum. No, nisam ga temeljito pročitao”, kazao je Ljajić o slučaju nepjevanja himne, zbog čega ga je Mihajlović do daljnjeg udaljio iz kadra.

“Srbija je također domovina muslimana. Deset godina sam igrao za raznorazne selekcije FSS-a i niko nije tražio da pjevam himnu. Ukoliko je to uslov da bih igrao za Srbiju, onda se odričem reprezentativne karijere”, dodao je.

Kad je u pitanju njegova sve bolja forma u Fiorentini, Ljajić kaže:

“Mnogo sam se promijenio mentalno. Ranije kad se na mene nije baš računalo u standardnim okvirima, trenirao sam s polovičnim angažmanom. Sada bez obzira na okolnosti treniram maksimalno. U Italiju sam stigao nakon samo dvije seniorske sezone u Srbiji, gdje se igra na osjetno nižem taktičkom nivou. Naučio sam kako igrati nogomet u Italiji, a trener Montella daje mi podršku što sjajno djeluje na moje samopouzdanje”.

Iako se pročulo da bi ga rado angažovao Everton, Ljajić kaže da bi radije još ostao u Firenci:

“Najradije bih potpisao novi ugovor s Fiorentinom. No, o tome više na kraju sezone”.

(Totalsport)

I to tek na poluvremenu: Zbog prevare sam dao 500 maraka da bi ušao na Bilino polje na utakmicu BiH-Grčka!

3

Edis Glumčević potegao je preko 2.000 kilometara iz Sttutgarta do Zenice kako bi prošlog petka navijao za reprezentaciju BiH u utakmici protiv Grčke.

tribine-zastava

Međutim, zbog velikih propusta u organizaciji ulaska na stadion koju je na sebe preuzela jedna firma i čistom lopovluku zbog kojeg bi posla u ovom slučaju morala imati i policija, Edis je na utakmicu ušao tek na poluvremenu, ali prethodno je morao dati 500 maraka na ulazu kako bi ušao bez ulaznice.

Našoj redakciji pristiglo je i pismo koje su potpisali prevareni navijači, a koje vam prenosimo u cjelosti, piše portal Otvoreno.ba

-Da neki ljudi nemaju obzira ni prema čemu pokazuje i firma „Ljaljić-turs“ d.o.o. iz Čelića, koja je mnogim našim navijačima uskratila gledanje utakmice BiH – Grčka, čak i onima koji su prešli i 3.500 kilometara samo da bi pogledali ovaj istorijski susret naše reprezentacije.

Ljaljić je nudio našim navijačima ulaz na utakmicu i prevoz po cijeni od 80,00 KM za južnu tribinu. Svi oni koji su iskazali interes za gledanje utakmice putem Ljaljić tursa bili su upisivani na spisak , te je rečeno da će karte biti podijeljene pred stadionom prije početka utakmice. Cijena koju je ponudio Ljaljić od 80,00 KM za južnu tribinu, bila je sa uključenim prevozom autobusom Ljljić tursa ili bez prevoza.

Nakon dolaska u Zenicu, svi koji su došli autobusom Ljaljić tursa , a i svi oni koji su došli vlastitim prevozom, našli su se pred istočnom tribinom ulaz „F“ , jer su ljudi iz Ljaljić tursa pozvali sve navijače koji su išli ovim aranžmanom da se tu nađu radi podjele ulaznica.

Mada je dogovor bio da će se karte podijeliti za južnu tribinu. Nakon nekoliko sati, zbog ne podjele nikakvih ulaznice, mnogi navijači su bili izrevoltirani te su tražili ulaznice , jer se početak utakmice bližio. Organizator prevoza je stalno ponavljao da je sve u redu te da će svi ući po spisku koji se nalazi kod njega. Njegovo obrazloženje je bilo da će doći neki policajac i uvesti sve navijače sa spiska koji je on posjedovao. Istina, policajac se pojavio i isto tako rekao da je sve u redu, da ćemo svi ući te da se još malo strpimo. Napominjem , da je već bilo prošlo 20:00 H te da se nervoza kod navijača znatno povećala, u međuvremenu neki od navijača su tražili novac nazad. Organizator je i dalje tvrdio da je sve u redu te da se ništa ne brinu. Nakon 15 minuta policajac je obavio razgovor sa nekim čovjekom koji je bio službeno lice zaduženo za ulazak navijača na utakmicu. Svi koji su bili blizu su to i vidjeli. Svi smo i krenuli ka ulazu, kada je taj čovjek ( službeno lice) rekao : „ Na utakmicu niko ne može ući bez karte, pa čak ni do WC-a“.

Nakon ovih njegovih riječi nama je postalo jasno da smo prevareni, te da karte organizator uopšte i ne posjeduje. Počele su i žustre reakcije navijača, te je organizator počeo vraćati novac onima koji su to tražili.

Napominjem, da su u ovoj grupi navijača bili i navijači koji su došli iz Njemačke , Švicarske , Švedske i dr… te da su oni u ovoj priči najprevareniji . Oni su čitavo vrijeme tražili da uđu na utakmicu i nisu tražili novac , jer taj novac njima ništa ne znači kada su prevalili put i preko 3.000 kilometara da bi bodrili našu reprezentaciju.

Organizatori ( tri čovjeka ) su rekli svima da se smire ta da oni odoše na stadion ( na tribine ) da vide u čemu je problem, naravno oni se više nisu vratili. Navijači su ostali ogorčeni , poniženi i sa velikim razočarenjem se razišli.

Molimo sve koji mogu ovo da prenesu neka to i učine , a nadležne institucije da poduzmu nešto protiv ovih švercera , prevaranata, ta da ih kazne kako drugima ovakve stvari ne bi padale na pamet.

Isto tako molim sve koji su bili prevareni od strane Ljaljić tursa da se oglase, navodi se u pismu kojeg je potpisao i uputio Meša Sarajlić.

Izvor: Otvoreno

Drama u Gradišci: Hrabri granični policajci u posljednjem trenutku spasili ženu iz Save

0

Goran Jeličić (42) iz Banjaluke i Almedin Strika (32) iz Kaknja, pripadnici Granične službe Gradiška, jutros su, oko 6.30, u posljednjim trenucima iz hladne Save izvukli D.T. (41), rodom iz Gradiške.

Foto: Arhiv
Foto: Arhiv

D.T. je, kako smo nezvanično saznali, skočila u rijeku sa keja, 70-ak metara uzvodno od hotela u izgradnji. Na mjestu sa kojeg je skočila ostala je uredno složena jakna.
Nesrećnu ženu su u vodi uočili slučajni prolaznici i obavijestili pripadnike policije. Akciju spasavanja dodatno je otežavalo što je prostor oko hotela u izgradnji bio nepristupačan i potpuno ograđen, zajedno sa šetalištem, tako da su, nakon što su provjerili gornji i donji dio obale, Jeličić i Strika morali da preskoče visoku ogradu.

Kada su već izgubili nadu da će pronaći utopljenicu uočili su D.T. kako se, u tankoj majici, grčevito drži za gumu privezanu za čamac. Ćutala je, onako smrznuta, nijema.

Znajući da su u pitanju samo trenuci kada bi D.T. mogla nestati u hladnoj, nabujaloj rijeci, nabacili su stare daske i sa šetališta se spustili na krov starog ribarskog čamca, ne razmišljajući o opasnosti.

Zajedno su je teškom mukom, zbog nedostatka prostora na čamcu, izvukli iz vode, utoplili je, a jedan od pripadnika gradiške policije, Branislav Paspalj, dodao im je merdevine kako bi D.T. bezbjedno prenijeli do kola Hitne pomoći, koja su se u međuvremenu pojavila.

Ni u tim trenucima D.T. nije rekla ni riječi, tako da se o motivima pokušaja samoubistva može samo nagađati.

(Nezavisne)

Tableti zamjenjuju desktop računare

Po prvi put naredne godine broj prodatih tableta će preskočiti broj desktop računara, prema istraživanju koje je sprovela firma International Data Corporation (IDC).

tableti1Kontinuirani rast prodaje tableta poput Appleovog iPada i Samsungovog uređaja Galaxy, pokazuju da je izvjesno da će sljedeće godine broj ovih uređaja prevazići desktop računare.
U 2012. godini isporuka uređaja sa pristupom internetu je porasla za 29.1%, na preko milijardu komada, pokazalo je istraživanje.

Ovaj rast u prošloj godini je prije svega prouzrokovan povećanom prodajom upravo tablet računara od 78.4%, sa ukupno prodatih 128 miliona komada, a rast prodaje se očekuje i u budućnosti za skoro 50% procenata, na skoro 190 miliona.

Procijenjeno je da će tržište pametnih telefona imati rast za oko 27%, pa se očekuje da u ovoj godini bude prodato ukupno 900 miliona jedinica.

Tržište tableta, koje je u konstantnom usponu od kada je Apple predstavio svoj prvi iPad, ima odlične prognoze, sa veoma velikim rastom u vrlo bliskoj budućnosti, zaključuje se u istraživanju.

Po njemu se predviđa da će do 2017. godine biti godišnje prodavano po 350 miliona tableta, pa će se tako broj prodatih tableta praktično izjednačiti sa predviđenom prodajom od 1.5 milijardi smartfona u istoj godini.

Prodaja desktop računara u svijetu je u blagom padu, dok je prodaja laptop računara i dalje stabilna, a na novim tržištima je čak i u blagom porastu.

Apple i dalje prodaje najveći broj tableta, iako je djelimično njegova reputacija pionira i inovatora u ovoj oblasti ugrožena konkurencijom ostalih kompanija kojie su se uključile u proizvodnju ovih elektronskih naprava.

Udio u prodaji iPada je sa 51.7% u 2011. godini pao na 43.1% u četvrtom kvartalu 2012. godine, prema podacima IDC, a na drugom mjestu se nalazi Samsung koji je uspio da osvoji 15.1% u odnosu na 7.3% iz 2011. godine. U istom periodu, posljednjem kvartalu 2012. godine, Microsoftov Surface je prodat u ukupno 900.000 primjeraka.

Kada se radi o svim uređajima povezanim na internet lider na tržištu je Samsung, iako je Apple u poslednjm kvartalu uspio da smanji tu razliku.

Kombinovano, iPhone 5 i iPad Mini su uspjeli da osvoje 20.3% tržišta u odnosu na Samsungovih 21.2%.

Međutim Apple je u posljednjem kvartalu 2102. godine imao najveći prihod – 30.7% naspram Samsungovih 20.4%.

“Korisnici sada percipiraju smartfone, tablete i personalne računare kao jedan sistem povezanih uređaja koji se prvenstveno razlikuju po velilčini ekrana”, kaže Bob Odonel iz kompanije IDC.

“Svaki od ovih uređaja se prvenstveno koristi za prenos podataka i korišćenje različitih aplikacija koje zadovoljavaju razne potrebe korisnika u zavisnosti od veličine ekrana. Ovaj napredak će stvarati nove uzbudljive mogućnosti koje će nastaviti da tržište pametnih uređaja pokreće u pozitivnom pravcu”, zaključio je on.

(B92)

Zašto pucaju ženska prijateljstva?

Zašto bismo zbog gluposti gubili prijatelje? Taj gubitak razorniji je od prekida romantične veze. Ako ste ga iskusile, znate o čemu pričamo.

zene-prijateljstvoBog je ljudima dao rođake, a prepustio im izbor prijatelja. Mi smo ti koji odlučujemo s kim ćemo dijeliti tajne, kome ćemo se povjeravati, s kim smijati, ponekad i zaplakati. Ipak, nerijetko čujemo kako su ženska prijateljstva, za razliku od muških, manje iskrena. To ne mora biti tačno ako odnos dviju žena ima dobar temelj. Zato, kada jednom nađete pravu prijateljicu, dobro je čuvajte. Prijateljstvo je jedna od najvećih bogatstava koje čovjek može da ima. Kada ga izgubi, osjeća prazninu koju rijetko šta može da zamijeni.
Žene su poznate po tome da imaju više najboljih prijateljica, od kojih u svakom trenutku očekuju podršku. Od svake traže baš ono što im u tom momentu nedostaje.

Kada se dvoume između dvije stvari, zovu „odlučnu“, koja uvijek ima pravi izbor za njih. Ako žele da budu u društvu poznatih, imaju prijateljicu koja zna sve gradske face. Ona tada začas na njihovoj listi postaje „broj jedan“ prijateljica.

Takođe, imamo i onu „lošu“ prijateljicu, s kojom smo u nekom periodu života bile veoma bliske, a onda je počela negativno da utiče na nas.

Sve one nisu pravi prijatelji.

Pravi prijatelj ili „najbolja drugarica“ jeste ona koju poznajemo godinama i koja je s nama uvijek, i u dobru i u zlu.

Lažes me!

Prijateljski odnos podrazumijeva iskrenost. Što je iskrenost manja, to je distanca veća. Često se desi da shvatimo da smo u zabludi, da prijateljica nije tako bliska s nama kao što smo mislili.

Postoje dva razloga zbog kojih počnemo da uviđamo da se iskrenost istopila. Prvi je prećutkivanje – shvatimo da nam nije rekla nešto važno i da je neku veliku tajnu zadržala za sebe. Drugi razlog se ne tiče prećutkivanja nego laganja. O tome zašto ljudi lažu može mnogo toga da se kaže, ali jedan od razloga može da bude poriv da se prikažemo uspješnijim ili boljim nego što jesmo.

Zavodiš mi muža!

Prijateljice jesu važne, ali partner je važniji. Tako, ako žena posumnja da njen partner erotično reaguje na njenu prijateljicu, napraviće prema drugarici distancu i izbjegavaće situacije u kojima njih dvoje mogu da se srećnu.

To, međutim, još nije razlog za prekid prijateljstva. Do prekida dolazi kada žena zaključi da se njena prijateljica suptilno „nabacuje“ njenom partneru. U prijateljskim odnosima to se smatra apsolutno neprihvatljivim i razlog je za momentalno okončanje prijateljstva.

Problem je ako žena umisli ono što u stvarnosti ne postoji. A ako je i sigurna da između njenog partnera i prijateljice ipak nešto postoji, oni će se udružiti protiv nje, tvrdeći kako je sve umislila. Ipak, sjetimo se da postoje situacije kada je žena zatekla partnera u krevetu s najboljom prijateljicom. To su situacije dvostruke izdaje, koje su veoma bolne za osobu koja ih doživi.

Izdala si me!

Ljudima je, kada se loše osjećaju, potreban razgovor. To im pomaže da doživljaje pretvore u riječi, pa se bolje osjećaju. Recimo, kada u djetinjstvu imaju problem s drugaricom, djevojčice o tome razgovaraju s mamom. A kada odrastu, ulogu mame, odnosno treće osobe kojoj se povjeravaju, može igrati neka druga prijateljica.

Međutim, treća osoba može takođe u povjerenju cijelu priču prenijeti četvrtoj, koja će, takođe u povjerenju, to prenijeti petoj, i tako dalje. Posljedica ovog lanca prenošenja informacija jeste da na kraju mnogi znaju za događaj između prijateljica. Kada priča na kraju dođe do one koja se prvobitno povjerila, koja dobro zna kome se povjerila, to može rezultovati prekidom odnosa.

Smučila si mi se!

Prijateljice često izbjegavaju da uđu u otvoreni konflikt i da nešto raščiste jer se plaše da će izgubiti prijateljicu. Tako se tokom vremena zamjerke nakupe i dovedu do eksplozije i prekida odnosa. U situaciji u kojoj se dogodi kap koja prepuni čašu, osoba koja počinje da se ljuti čini to potpuno neprimjereno jer ona nije ljuta samo zbog date situacije, već zbog svih onih situacija u kojima nije pokazala da je uvrijeđena, ljuta ili da nešto zamjera. Ona tada napada drugu osobu kao ljudsko biće i izražava prezir: „Smučila si mi se.“

Druga prijateljica, koja je napadnuta, takođe se osjeća uvrijeđeno jer napad doživljava pretjeranim, pa i ona, po pravilu, tada prekida odnos. Na ovaj način odnos je prekinut s obje strane i teško ga je ponovo obnoviti.

Potajno me mrziš!

Ambivalentnost označava situaciju kada istovremeno postoji i privlačenje i odbijanje. U ženskim prijateljstvima, na otvorenom nivou komunikacije je privlačenje, ali na skrivenom nivou je odbijanje. To znači da neko može biti drugome prijatelj 90 odsto, a u ostalih 10 odsto neprijatelj. Negativna dimenzija odnosa uglavnom se izražava kao takmičenje. Kada je jedna prijateljica u problemu, druga joj je iskreni prijatelj, ali kada je prijateljica veoma uspješna, kada je u nečemu bolja od one druge, druga može početi da se poredi, može zaključiti da je gora, početi da se zbog toga loše osjeća, a zatim pokušati da zajedljivim komentarima ili ogovaranjem smanji tu razliku. To je tipični mehanizam osjećanja zavisti.

(Blic.rs)

Milorad Dodik: BiH je nedovršena država, jednom ćemo se mirno razići

0

On je ovu tvrdnju ponovio komentirajući to da Federacija BiH nije ispunila uvjete za novu tranšu kredita Međunarodnog monetranog fonda, te ističući da i RS, “htjela to ili ne” ima probleme i zbog drugog entiteta i države BiH

Foto: Arhiv
Foto: Arhiv

Nalazimo se u nedovršenoj, nemogućoj državi, koja se nikada neće ni završiti kao takva i jedina logika je da se mirno raziđemo, ali za to još ne postoje uslovi- ustvrdio je danas predsjednik RS-a Milorad Dodik i naveo da će i za to jednom postojati uvjeti.
On je ovu tvrdnju ponovio komentirajući to da Federacija BiH nije ispunila uvjete za novu tranšu kredita Međunarodnog monetranog fonda, te ističući da i RS, “htjela to ili ne” ima probleme i zbog drugog entiteta i države BiH.

– Budući da FBiH nije uspunila uslove MMF-a, bit će blokirani aranžamani i za RS i to može da izazove probleme i za našu poziciju – kazao je Dodik i naveo da rješenje kako preduprijediti moguće probleme i u RS-u traže na današnjem sastanku koji je inicirala premijerka RS-a Željka Cvijanović.

Na njen poziv i ove subote se u zgradi Vlade RS-a sastao politički vrh SNSD-a.

Osim Dodika sastanku prisustvuju potpredsjednici SNSD-a Igor Radojičić, Nada Tešanović i Nikola Špirić te član Izvršnog odbora SNSD-a Zoran Tegeltija i član Glavnog odbora stranke Željko Kovačević.

(Fena)

Ne zaboravite pomjeriti kazaljke – Noćas počinje ljetno računanje vremena

0

U noći sa subote na nedjelju počinje ljetno računanje vremena. Kazaljka na satu se pomjera jedan sat unaprijed, pa će se u 02.00 sata vrijeme računati kao 03.00 sata.

Sat-pomjeranjeU svijetu službeno vrijeme se pomjera unaprijed u kasnu zimu ili rano proljeće, a vraća unazad u jesen, najčešće za jedan sat, ali tačan broj sati i datumi izmjena određuju se na lokalnom nivou i podložni su promjenama.

Pomicanje kazaljki u zapadnoj Evropi uvedeno je početkom 1970-ih godina, sa obrazloženjem da se time “produžava” dan, omogućuje ušteda u potrošnji električne energije, povećava produktivnost, poboljšava prilagođavanje ljudi i radni dan čini efikasnijim.Sve evropske zemlje koriste ljetno vrijeme, a datum pomjeranja kazaljki različit je od države do države.Na sjevernoj hemisferi ljetno vrijeme počinje posljednje nedjelje u mart ili prve nedjelje u aprilu. Pomjeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedjelje da ne bi izazvalo veće probleme za radno stanovništvo.

(AA)

I nebo je plakalo – posljednji pozdravi “strašnom lavu”: Na zadarskom groblju pokopana Nora Šitum

0

Nora Šitum, petogodišnja djevojčica koja je neviđenom brzinom ujedinila Hrvatsku u nezapamćenoj humanitarnoj akciji, pokopana je danas na zadarskom gradskom groblju. Okupilo se više stotina članova obitelji, rodbine i prijatelja.

Foto: Index
Foto: Index

Roditelji malene Nore su se u četvrtak, mjesec i pol nakon što su puni nade otputovali u Philadelphiju na eksperimentalno liječenje za koje je Hrvatska skupila više od pet milijuna kuna, vratili iz SAD-a. Nora je preminula prošloga tjedna, a posljednji ispraćaj “strašnog lava” održavao se danas u podne u Zadru.

Nora u svojoj borbi nije uspjela, ali ono što je pokrenula jest nada za drugu djecu. Upravo zbog nje, udruga Hrabro dijete pokrenula je osnivanje fonda za liječenje rijetkih malignih bolesti, čije je osnivanje izvjesno.

nora_sahrana1

“Ovo više nije Nora, ovo je borba za svu djecu”

“Na koji način će to biti provedeno, ovisi o svima nama u Hrvatskoj, jesmo li mi za ili protiv i hoće li to morati ići putem referenduma ili će se izravno uvesti u neke zakonske okvire. Vlada to mora odlučiti i vjerujem da će to biti brzo jer se pokazalo da ima velike potrebe za tim”, rekla je u nedavnom razgovoru za Media servis Jasminka Žužić, predsjednica udruge Hrabro srce.

Prijedlog Udruge je da fond financiraju zaposleni građani Hrvatske s tri kune mjesečno.

“Ovo više nije Nora, ovo je borba za svu djecu jer ima još stotinu Nora u Hrvatskoj koje trebaju našu pomoć”, poručila je prije odlaska u Ameriku Norina majka Đana.

(Index.hr)

Florence Hartmann: Oslobađanje Momčila Perišića prkosi zdravom razumu

0

Novinarka i publicistkinja, bivša glasnogovornica Tužiteljstva Haškog tribunala, govori o uspostavljanju Haškog tribunala koji je izazvao promjene, jer je do tada međunarodno krivično pravo manje-više bilo mrtvo slovo na papiru i ona upravo tu vidi problem, jer taj pravni sistem koji je oživljen stvara regulative koje velike sile ne žele.

florence-hartmanPo njoj za razliku od sudija Haškog suda, koji su se iskazali kreiranjem naprednih međunarodno-krivičnih standarda, sudije u sadašnjem sastavu ovog suda više ne posjeduju tu hrabrost

DANI: Gospođo Hartmann, da li je presuda Žalbenog vijeća Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u slučaju Perišić definitivna potvrda da se sudije više vode političkim motivima nego normama međunarodnog prava? Vas su već osudili zato što ste kritikovali njihov rad u knjizi Mir i kazna, tajni ratovi između međunarodne politike i pravde tako da sad možemo slobodno razgovarati, jer Vam se ne može ponovo suditi za već presuđenu pravnu stvar.

HARTMANN: Budući da je skupina međunarodnih sudija preuzela koncept delikta mišljenja i uvrstila ga svojim postupcima u međunarodno-pravne krivične norme, onda imaju mogućnost da mi sude svaki put kad “uvrijedim” njihov lik i djelo! Ali, idemo dalje…

Naravno, jasno je da je MKSJ nastao kao alibi međunarodne zajednice koja se nije mogla dogovoriti da drugim sredstvima zaustavi lavinu zločina usred Evrope. Njegovi tvorci tada nisu računali da će se takav koncept izmaći iz njihovih ruku i pretvoriti u pravi sud, a još manje da će biti pokretač za razvoj međunarodnih pravnih institucija, te osnivanja Stalnog međunarodnog krivičnog suda (ICC). Sada se moraju nositi sa time.

Od pojave MKSJ-a svijet se na neki način potpuno promijenio. Ipak, krvoproliće u Siriji, ili stravični zločini na istoku Konga, ukazuju na nemoć međunarodne pravde. Žrtve masovnih zločina ne mogu se koristiti tim napretkom u mjeri u kojoj su to legitimno mogle očekivati. Ali svugdje u svijetu, da li pred domaćim sudovima ili međunarodnim instancama, oni koji omogućavaju i izvrše zločin genocida, zločine protiv čovječnosti, mogu biti pozvani na odgovornost.
Do uspostave MKSJ-a, i preokreta koji je izazvao, međunarodno krivično pravo je bilo manje-više mrtvo slovo na papiru. I tu je nastao problem jer taj pravni sistem koji je oživljen stvara regulative. U svijetu globalizacije, moćni finansijski krugovi se suprotstavljaju reguliranju protoka kapitala da bi se mogli bogatiti bez prepreka. Slično tome, moćne države ne žele biti previše ograničene u svom poslu. Pred zatvaranje MKSJ-a izgleda da žele neutralizirati i pravne prepreke koje su stvorene, kako bi ih regulativa koja će ostati što manje ometala.

Naravno, ovdje se na to gleda kroz prizmu regionalne priče, što je i normalno: zvanično, MKSJ je i stvoren za pravdu žrtvama u bivšoj Jugoslaviji. Ali njegov rad ima dalekosežne implikacije i zato je sada, u zadnjoj fazi svoga rada, ponovo stavljen pod oštru kontrolu politike. Namjera nije toliko da se raščiste narativi o ratnim događajima u regionu, koliko da se uklone legalna ograničenja koja su stvorena i koja sprečavaju države, odnosno velike sile, da vode ratove bez previše brige da jednog dana i njihovi lideri mogu završiti na sudu. Taj cilj, naravno, dovodi do iskrivljavanja činjenica o ratu na ovom prostoru. Sada, da li je to samo posljedica ili želja da se u isti mah postigne više ciljeva, to je pitanje koje ostaje otvoreno.

Vratimo se na slučaj Perišić. Već je prvostepena presuda u ovom predmetu vrlo bitno reducirala njegovu odgovornost kao načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, dakle najviše hijerarhijski rangiranog oficira, na isključivo “saučesništvo” u zločinima, zato što je “pomagao i ohrabrivao zločine VRS-a počinjene u Sarajevu i Srebrenici”, te “što nije osudio zločine koje je počinila VSK vezano za bombardovanje Zagreba”. Ovom prvostepenom presudom osuđen je na 27 godina zatvorske kazne, da bi u drugostepenoj presudi bio potpuno oslobođen po svim tačkama, uz obrazloženje da osuda za “odgovornost za saučesništvo i ohrabrenje ne može biti izrečena ako nije dokazano van svake razumne sumnje da je ta pomoć imala za cilj da olakša zločine”.

Groteskne teze koje su predstavljene u Perišićevoj konačnoj presudi su svakako djelomično posljedice te prekretnice u rezonovanju haških sudija. Očekivali smo da će MKSJ osvijetliti tačnu prirodu veze između VJ i VRS-a, i da će, kao što je to Tužilaštvo obećalo na otvaranju suđenja Perišiću “probiti veo Miloševićeve razrađene obmane”, osmišljene da uvjeri međunarodnu zajednicu i javnost da Srbija nije sudjelovala u ratu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Ta obećanja su se izgubila negdje – kako bi mi rekli – u prevodu! Šta smo dobili na kraju? Približnu aboliciju saučesništva u vrhu komandne strukture, koncept koji je jedan od osnovnih postulata međunarodnog krivičnog prava, stvoren ne samo da se pozivaju na odgovornost izvršitelji zločina nego, kao što je Nürnberg ukazao, mozgovi koji stoje iza politike masovnih zločina i koji omogućavaju svojim saučesništvom ili direktnom komandom izvršavanje takve kriminalne politike.

Međutim, izgleda da je bilo važnije da visoki zvaničnik, ili šef generalštaba vojske jedne države, krivično ne odgovara za zločine počinjene od strane susjedne oružane skupine kojoj daje vojno osoblje, oružje, logističku i financijsku pomoć, budući da “nema” (ili se ne može dokazati da ima) efektivnu kontrolu nad tim oružanim snagama, ili nije eksplicitno navedeno da je dodijeljena pomoć usmjerena za zločine. Do ovakvog preokreta u pravnom rezonovanju, saučesnikom se smatrala osoba koja je i dalje pomagala oružane formacije znajući da one kontinuirano čine zločine. Nastavak pružanja takve pomoći ukazuje da se odobravaju predvidljive konsekvence pomoći – zločine. Jasno je, kada se ta žalbena presuda svede na svoju suštinu, kome ide u prilog takav restriktivni koncept saučesništva.

U svom nedavnom intervjuu za Hard Talk na BBC-u, sudija Theodor Meron je insistirao da iza ovih zadnjih presuda “ne stoji nikakav politički plan”. Ipak i sam tužilac Brammertz, u svom intervjuu Danima, posvjedočio je da je Žalbeno vijeće naglo promijenilo pravile igre u dokazivanju saučesništva!

DANI: Šta se, po Vama, dešava u Haškom sudu?

HARTMANN: Zanimljivo da je predsjednik Haškog suda imao potrebu da žuri na Hard Talk, petnaest dana poslije konačne presude Perišiću, kako bi se opravdao pred međunarodnom javnosti. Nisu mu sigurno bile najvažnije kritike u regionu, nego debata koja je započela u međunarodnoj ekspertnoj zajednici i koja je posvjedočila o zabrinutosti zbog toga što će u budućnosti postati nemoguće dokazivati saučesništvo za ljude na vrhu.
Između ostalih, Benjamin Ferencz, jedan od tužitelja iz Nürnberga, izjavio je nakon Perišićeve žalbene presude da “oslobađanje odgovornih vođa utemeljeno na tehničko-pravnim nejasnoćama prkosi zdravom razumu i potkopava univerzalnu težnju za više mira u svijetu”. Također, sudija Pocar, član Žalbenog vijeća u slučaju Gotovina, oštro je kritikovao nove interpretacije međunarodnog krivičnog prava koje po njemu “poriču svaki smisao pravde”. Očito, sudija Meron je htio prekinuti ovakve rasprave uoči predstojeće tematske sjednice o MKSJ na generalnoj skupštini UN-a koju je inicirao njen predsjednik Vuk Jeremić.

DANI: Kada politika počinje imati primat u rezonovanju sudija Haškog tribunala?

HARTMANN: Prvi znak upozorenja vjerovatno je bio u prvostepenoj presudi Šljivančaninu, gdje su sudije smatrale da ovaj visoki oficir nije kriv za ubistva ratnih zarobljenika koje je vojna policija pod njegovom komandom predala paravojnim jedinicama poznatim po zločinima. Tada je bilo jasno da je MKSJ počeo da prilagođava primjenu prava u skladu sa očekivanjima velikih sila koje i same imaju slične situacije u operacijama intervencija širom svijeta.
Zanimljivo je da je Žalbeno vijeće, kojim je predsjedavao sudija Meron u predmetu Vukovar, promijenilo taj zaključak i kaznilo Šljivančanina, smatrajući da je imao službenu dužnost da osigura bezbjednost ratnih zarobljenika. Ali u djelomičnoj reviziji konačne presude, isto Vijeće sa sudijom Meronom, oslobodilo je Šljivančanina odgovornosti za taj događaj pod izgovorom da je novi svjedok, Miodrag Panić, izjavio da Šljivančanin nije znao da su se njegovi vojni policajci povukli iz hangara na Ovčari i predali ratne zarobljenike lokalnim ubicama. Tako da je na kraju ublažen efekat ispravljanja koncepta komandne odgovornosti koje je Prvostepeno vijeće pokušalo abolirati.
Duže vrijeme MKSJ nas je bio navikao na napredne i hrabre interpretacije međunarodnog krivičnog prava u cilju sužavanja “rupa u odgovornosti” – prostora za nekažnjivost onih kojih imaju ključnu ulogu ali se ne nalaze na mjestu zločina. Odbrana se često žalila na tu progresivnost haških sudija primjedbom da olakšavaju posao tužiocima i da optuženici nemaju šanse da budu oslobođeni. Danas se sigurno raduju, budući da se prostor za nekažnjivost znato proširio! Međutim, to treba da nas brine, jer krenuvši u “rikverc” Haški sud daje modus operandi za buduće zločince.

DANI: Zašto, po Vašem mišljenju, niko u Tribunalu, pa ni Tužiteljstvo nije reagiralo na presudu Žalbenog vijeća u slučaju Perišić? Primjetno je da sudska vijeća Haškog tribunala primjenjuju ono što se u međunarodno-pravnom rječniku zove “deux poids, deux mesures”, odnosno dvostruke pravne standarde. U predmetu Perišić, iako je uloga Drugostepenog vijeća da isključivo razmatra pravne pogreške prethodne presude, ono nanovo razmatra dokazni materijal, odnosno činjenice, i onda umjesto da predmet vrati na prvostepeni postupak, koji ima nadležnost da razmatra dokaze, donosi odluku?

HARTMANN: Posljedice te pravne regresije na interpretaciju događaja u toku rata su groteskne. U stvari, da bi mogli nametnuti novi restriktivni pravni koncept saučesništva, sudije su morale iskriviti ili ignorisati dokazni materijal. Tako dobijamo potpuno iskrivljenu sliku ratnih događaja! Sudije Žalbenog vijeća izašli su iz svoje nadležnosti kad su počeli nuditi svoju sopstvenu interpretaciju dokaznog materijala. Ako su i smatrali da je prvostepeno vijeće toliko pogriješilo u interpretaciji dokaza onda su trebali vratiti predmet na ponovo suđenje.
Potvrda da su mogli to uraditi je slučaj Haradinaj gdje je Drugostepeno vijeće upravo tako postupilo. Ali ne treba zaboraviti da je to pitanje, opasne veze između VRS-a i VJ, uvjek bilo prisutno, i u toku rata i poslije. To su vrlo osjetljiva pitanja. Francuska sutkinja Picard, član Prvostepenog vijeća u slučaju Perišić, u toku suđenja pitala je tužitelja kako to da VRS i VJ, pa i VSK, nisu ista vojska kada je toliko oficira jedne države u komandnim strukturama druge dvije?!
Tužiteljstvo je i samo bilo dosta uzdržano u ovom predmetu, tako da izgleda da neki dokumenti kojima je raspolagalo nisu ni podneseni kao dokaz, a neke druge dokumente, zapadne države nisu nikad dale. Mislim prije svega na dokaze poput transkripata razgovora između Perišića i Mladića koje su snimili Amerikanci u tajnim prislušnim stanicama koje su imali 1995. u Hrvatskoj. Nadalje, Srebrenice nema u Mladićevim dnevnicima. Nema je ni u dokumentima VSO. Tako da bez obzira na ulogu sudija u žalbenom postupku, trebaće još dugo prije nego što se, kao što je obećano, probije veo Miloševićeve razrađene obmane.

DANI: Tužiteljstvo je u slučaju Perišić dosta odstupilo po pitanju primjene odgovornosti za udruženi zločinački poduhvat, koji je drugačije primijenjen u slučaju Milošević? U međupresudi Slobodanu Miloševiću jasno se navodi primjena člana 98 bis, odnosno koji se legalni koncepti koriste da bi se došlo do presude. Sva ta pravila su poslije odbačena. Ko je odgovoran za to?

HARTMANN: Istina je da je Tužiteljstvo dosta odstupalo od pristupa koji je imalo u slučaju Milošević. I to u predmetima koji su direktno vezani i koji se tiču zvaničnika SRJ ili Srbije, s jedne strane Perišića, a s druge Stanišića i Simatovića. Na primjer, Stanišić nije optužen za Srebrenicu nego samo za ubistvo šest srebreničkih mladića u Trnovu. Zvanično su opravdali takvo odstupanje uputstvima koje su u drugim presudama dale sudije, a vezano za nivo dokazivanja koji sudije traže za komandnu odgovornosti ili za saučesništvo.
Znači, Tužiteljstvo je odustalo od toga da rasvjetljava sve što je moglo o ulozi Perišića, da bi se držalo onoga što je bilo najlakše dokazati, a da bi na kraju sudije u žalbenom postupku promjenile pravila igre i oslobodile ga po svim tačkama optužnice. Sigurno je da smo, u takvim uslovima, daleko od potrage za istinom i pravdom. Primjenom promijenjenih pravila igre, mislim pravno, Milošević bi bio oslobođen, osim možda za Kosovo. Kao što je odmah pisao Mirko Klarin iz agencije Sense, presuda Perišiću je posthumno oslobađanje Miloševića. Mir, mir, mir – niko nije kriv! Međutim, problem se ne svodi samo na Miloševića.

DANI: Dakle, po slovu zadnje presude Žalbenog vijeća MKSJ-a legitimno je da vrh jedne države pošalje oružje, svoje oficire, formira nekakvu fantomsku vojsku u drugoj državi, kojom “nevidljivo komanduje”, počini najveće zločine, a onda samo pripazi da nigdje ne napiše “crno na bijelo” da se oružje koristi za ono za što je i napravljeno, i time će sudovi utvrditi “van svake razumne sumnje” nepostojanje odgovornosti?!

HARTMANN: Tako je! Ali da ne zaboravimo, u konačnoj presudi u predmetu Gotovina i Markač, Žalbeno vijeće pod istim predsjednikom, odnosno Theodorom Meronom, pretvorilo je u legalan čin svako bombardiranje nastanjene sredine, bez obzira da li smrtonosne bombe pogode vojne ciljeve ili ne!
DANI: Da li je ovim presudama pred Međunarodnim sudom pravde, najvišom sudskom instancom UN-a, zakovana pravda po pitanju odgovornosti država za zločine, i to ne samo što se tiče Bosne i Hercegovine?

HARTMANN: Međunarodni sud pravde, dakle, ima drugačije pravne kriterije za dokazivanje nego u krivičnom pravu, jer se sude države, a ne osobe. Čini se da se sada restriktivni kriteriji za odgovornost država iz prakse Međunarodnog suda pravde primjenjuju i na osobe koje odgovaraju pred MKSJ.
Kriteriji koje primjenjuje Međunarodni sud pravde su izričito postavljeni 1986. godine kako Amerika ne bi snosila odgovornost za zločine koje su počinile snage Contras pomognute od strane SAD-a u Nikaragvi. Srbija je oslobođena optužbe za genocid u Bosni i Hercegovini velikom dijelom zahvaljujući upravo tim restriktivnim kriterijima.
Vidimo sada da su na neki način i Perišiću išli u korist kriteriji drugoga suda, koji je za potrebe velikih sila, kreirao “rupu” u odgovornosti. Sada vidimo da kosovska četvorka očekuje da bude oslobođena od svake odgovornosti upravo po tim kriterijima. I to je tek početak. Uskoro ćemo vidjeti takve zahtjeve i pred Stalnim međunarodnim krivičnim sudom, u slučaju Bachira, predsjednika Sudana na primjer. A koliko će tek šefova država sada moći mirno pokrenuti krvoproliće bez brige?!

DANI: Izgleda da Žalbeno vijeće na čelu sa sudijom Meronom, odnosno Meron na čelu sa Žalbenim vijećem, samo novinarima koji ih kritikuju potvrđuje presude i šalje ih u zatvor? Šta je sa Vašom presudom? Možete li uložiti žalbu pred nekom drugom međunarodnom instancom na ovo pravno nerezonovanje sudija Haškog tribunala? Šta je sa slobodom govora i mišljenja koje garantira Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava? Šta je sa ostalim međunarodno-pravnim normama koje brane prava novinara?

HARTMANN: Čim su sudije motivirani drugim interesima, a ne principima pravde, pravila igre se mijenjaju. Kada je u pitanju vrh jedne države koji može nekažnjivo pomoći oružane snage koje sistematski i u kontinuitetu vrše zločine (Perišić) ili jedna vojska koja može zakonito promašiti legitimne ciljeve bombardiranja u urbanim sredinama (Gotovina), Žalbeno vijeće je velikodušno. Ali kad je u pitanju to koliko je dozvoljeno novinaru da informira javnost o svjesnim kršenjima prava od strane sudija, onda ništa nije dozvoljeno.
Znači ono što slovo i duh zakona dozvoljava, haško Žalbeno vijeće zabranjuje, a ono što ne dozvoljava, ono odobrava. Problem je što Haški sud nema instancu iznad Žalbenog vijeća, i zbog toga je nedodirljiv i zna da je nedodirljiv. U mojoj konačnoj presudi, sudije među kojima je Theodor Meron – koji nije imao pravo zasjedati u mom predmetu jer je autor jedne od odluka (VSO dokumenti!) koju sam kritizirala u knjizi – odbacile su sve međunarodne i evropske poznate standarde koji štite slobodu informiranja. Znači, njima je važnije da jednog novinara stave u zatvor samo zato što je dokazivao da su izgubili integritet, nego služiti pravdi žrtvama masovnih zločina i time sprečavati buduće zločine.

Ono zbog čega sam “zaradila” sedam dana zatvora od MKSJ i postala osuđeni kriminalac, bilo je moje upozorenje javnosti da sudije mogu birati političke interese umjesto pravde i da bez javnog nadzora nad njihovim radom, sud može postati politički. Theodor Meron je potpisao zadnju ključnu odluku da se ne dozvoli pristup VSO dokumentima, i to u trenutku kad je Bosna i Hercegovina predstavljala dokaze u susjednom sudu, odnosno pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Odlučio je zadovoljiti zahtjev Srbije umjesto pravde! Međutim, on nije za to odgovaro nego je “sredio” da umjesto njega odgovaram ja! I šta danas možemo očekivati od sudija koji su već odavno odustali od svog integriteta? Možemo se samo nadati da njihove kolege neće samo pisati disidentna mišljenje nego se izboriti da ponište pravni apsurd koji je stvoren zadnjim presudama, pa se svidjelo to velikim silama ili ne. Ali za to treba hrabrost i plašim se da ona hrabrost koju su ranije sudije Haškog suda iskazale kreiranjem naprednih međunarodno- krivičnih standarda, više ne postoji u sadašnjem sastavu sudija Haškog suda.

DANI: Čitali ste u Danima sjajni i potresni tekst Hasana Nuhanovća, još jednog borca za pravdu, koji se sam bori protiv vjetrenjača: već deset godina razni sudovi ga uvjeravaju da niko nije odgovoran što su njegovi najmiliji predati direktno u ruke zločincima. Niti Holandija, budući da su njeni vojnici u pitanju i budući da je imala svoj dobar udio u donošenju odluka na terenu, niti UN, ni njegovi komandanti, kao francuski general Janvier. Eto, ni Perišić nije odgovoran, ni Milošević, ni Srbija, ni Crna Gora… Pa ko je onda odgovoran?

HARTMANN: Lekcija koja nam je data u zadnje vrijeme u Haagu je da samo najviše lokalne strukture vlasti, civilne ili vojne, mogu krivično odgovarati za zločine, te da za saučesništvo treba dijeliti na namjere zločinaca, a ne samo biti svjestan ubilačkih posljedica svojih djela. Po tome, Holandski bataljon nikad ne bi bio kriv čak i da ne uživa imunitet kao dio UN-a!
Divim se hrabrosti i dosljednosti Hasana Nuhanovića i jako je bitno što je pokrenuo te postupke. Nažalost, našao se pred političkim i pravnim zidom, ali je u tim presudama dobio tako licemjerno opravdanje, koje će dugo, kao i uloga njihovih vojnika u Srebrenici u julu 1995, gristi savjet holandskog društva. Možda će to jedan dan dovesti do promjene, možda prekasno za Srebreničane ali na vrijeme za druge žrtve.
Što se tiče odgovornosti za ono što se desilo u Bosni i Hercegovini tokom rata, nakon priče koju su nam servirale sudije Žalbenog vijeća Haškog suda, pitam se zašto je međunarodna zajednica tražila da Milošević i Tuđman potpišu Dejtonski sporazum i garantuju njegovo provođenje kad, navodno, ni oni ni njihovi pomoćnici nisu imali neku ozbiljnu kontrolu nad svojim prijateljima u Bosni?

DANI: Šta očekujete od presuda koje dolaze: Stanišić, Prlić?

HARTMANN: Presuda Prlić i ostali će najvjerovatnije težiti svesti odgovornost kriminalnog poduhvata na lidere “Herceg-Bosne” bez uvezivanja sa centrom moći u Zagrebu. Ali treba imati na umu da je presuda koja dolazi prvostepena i da Žalbeno vijeće može kasnije ispraviti ono što mu ne odgovora, odnosno suziti margine odgovornosti.
U svakom slučaju, po novim kriterijima, onaj koji je bio blizu terena ima da se plaši pravde, a onaj koji je bio daleko od polja smrti i omogućio zločine, može se nadati mirnoj penziji pod suncem. U slučaju Stanišić je za očekivati da će sudsko vijeće primjenjivati nove kriterije koji su uspostavljeni Perišićevom konačnom presudom i vjerujem da Stanišić već sada vidi svjetlo na kraju tunela. A nama koji smo vjerovali u pravdu ostaće pred očima snimci iz baze Crvenih beretki u Kuli, u Vojvodini, gdje Stanišić i Simatović u prisustvu Miloševića odaju počast njihovim, kako su ih zvali “brzim, ubitačnim” jedinicama koje su sijale smrt po Bosni i Hercegovini. Ostaće nam i žaljenje zbog onoga što je Haški sud mogao da uradi za ovaj region, a nije uradio samo zato što nije nastavio da se bori za svoju nezavisnost od politike

Izvor: Dani

Oborili pet vladinih stranica: Anonymousi objavili rat Sjevernoj Koreji

0

Hakerska grupa Anonymous Korea ustvrdila je danas na Twitteru da su “oborili” pet službenih internet stranica Sjeverne Koreje, uključujući zvaničnu web-stranicu ove zemlje, kao i stranicu Komiteta za inozemne odnose.

anonymous-masksAnonymousi su objavili i popis svih pet vladinih web stranica koje nisu u funkciji, a na Twitteru se mogu naći pod oznakom “Tangodown”, dok su ove hakerske napade već mnogi na ovoj društvenoj mreži prozvali “OpNorthKorea”, odnosno “Operacija Sjeverna Koreja”. Među srušenim stranicama su i ona nacionalne aviokompanije Air Koryo, korejska i engleska verzija službene stranice Demokratske Narodne Republike Koreje i još nekoliko drugih, objavili su Anonymousi jutros, da bi nešto kasnije se ponovo oglasili na Twitteru navodeći da je napad u toku, ali da nisu još uspjeli srušiti službenu stranicu Demokratske Narodne Republike Koreje.

Hakerski napadi dolaze nakon višednevne huškačke retorike te nakon današnjeg objavljivanja “ulaska u ratno stanje” Sjeverne Koreje sa njihovim južnim susjedima.

koreja-stranica

“Od ovog trenutka, odnosi između sjevera i juga ulaze u ratno stanje i sva pitanja rješavat će se u skladu s tim”, navedeno je u priopćenju koje je prenijela državna novinska agencija Sjeverne Koreje KCNA.

(Klix)

Film “U zemlji krvi i meda” nije plagijat: Josip Knežević izgubio sudski spor protiv Angeline Jolie

0

Nakon nešto više od godine dana sud je odlučio da Angelina Jolie nije ukrala priču za svoj film “U zemlji krvi i meda” od sarajevskog novinara i književnika Josipa Kneževića, koji se predstavlja kao James J. Braddock, piše portal Index.hr.

angelina-jolie-u-zemljiKnežević je 2011. godine tužio Jolie da je svoj film, za koji je napisala scenarij, režirala ga i koproducirala, djelomično temeljila na njegovoj knjizi “Slamanje duše”, koju je napisao ’90-ih, ali objavio 2007. godine.

“To je čista krađa, na sudu je to krađa prema autorskim pravima. Ona je prvenstveno glumica, a složit ćemo se i da je lijepa žena, ali nije redateljica, ovo joj je prvijenac, niti je scenaristica”, izjavio je tad Knežević.

Ipak, sutkinja Dolly Gee zaključila je da zapleti, likovi i teme u ova dva djela nisu “jako” slični, iako su oba temeljena na ljubavnim pričama za vrijeme rata, prenosi Hereford Times.

Šestogodišnji dječak poginuo u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu

 Dječak kojeg je udario kamion na kolovozu ulice Dobroševićka u općini Novi Grad u petak oko 14 sati podlegao je od posljedica teških tjelesnih ozljeda.

Foto: Ilustracija
Foto: Ilustracija

VW-transporter, kojim je upravljao vozač T.N., udario je dječaka H.Z. (2007.) iz Sarajeva, koji je zadobijenih povreda podlegao na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.

Zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa, službenici MUP-a Kantona Sarajevo u 18.30 sati uhapsili su T.N. (1983.) iz Sarajeva, a on je predat u prostorije Odsjeka za zadržavanje osoba lišenih slobode MUP-a Kantona Sarajevo.

(Fena)

Ivica Osim: “Džeko je svjetska klasa, Mandžukić mu nije niti blizu”

0

Ivica Osim jedno je od najvećih trenerskih imena bivše Jugoslavije. Njegovo mišljenje itekako se cijeni, no kada je Bosnu i Hercegovinu ocijenio najboljom reprezentacijom regije, nije mogao izbjeći reakcije.

Ivica_osim“Mislim da jesmo najbolja reprezentacija u regiji. Ako ništa, onda barem najbolje igramo”, rekao je Osim na početku intervjua za Slobodnu Bosnu.

Hrvatska je s Belgijom vodi mrtvu trku za prvo mjesto. Uz manje poteškoće Štimčeva je reprezentacija svladala Srbiju, iz borbe za Brazil ispali su Makedonci i Slovenci, a Safet Sušić s BiH predvodi skupinu nakon pobjede nad izravnim konkurentima Grčkom. Prvi put u povijesti BiH ima priliku otići na SP, a Sušićevi igrači u kvalifikacijama briljiraju. Optimizam u susjednoj zemlji itekako je opravdan.

“Gledam Džeku kako igra i nosi sve pred sobom. To je svjetska klasa. Hrvatsku nosi Mario Mandžukić, koji je fin i pristojan dečko, dobar igrač iz velikog kluba, ali Mandžukić nije niti blizu Džeki. Edin je klasa više”, dodaje legendarni trener.

Govoreći o svom prijatelju Safetu Sušiću, koji je sa “zmajevima” na korak do plasmana na Svjetsko prvenstvo, Osim je rekao: “Safer je možda preoprezan. Postavlja igru tako da bude spreman na najgore, a onda od toga gradi taktiku. Ima još posla, ali može se malo opustiti, neka uživa. Ima razloga. Jako smo dobri i na korak smo do Brazila”.

(Index)

I naša zemlja na meti tornada: BiH pogodile četiri ‘pijavice’ koje se nisu pojavljivale nikada ranije

1

Razorne superoluje, kao što je bila ”Sendi” u SAD, u narednim decenijama, posebno krajem ovog vijeka, mogle bi pogoditi i Evropu te tako zadati velike muke stanovnicima

Ilustracija
Ilustracija

U svemu tome ne bi bili pošteđeni ni naši prostori, na kojima bi se pojavljivalo sve više manjih tornada ili pijavica. To upravo potvrđuje činjenica da su na području BiH u posljednjih pet godina registrovane četiri takve pijavice, koje se nisu pojavljivale nikada ranije, ali i olujni vjetrovi koji su dostizali brzinu i do 100 kilometara na čas, pišu Nezavisne.

Naime, oluje poput uragana “Sendi”, koji je prošle godine poharao istočnu obalu SAD, formiraju se u tropskom dijelu zapadnog Pacifika i kreću se sjeverozapadno, prema Americi, ali ova pojava mogla bi uskoro da se desi i na Starom kontinentu.

Istraživanje koje je prenio magazin “New Scientist” pokazalo je da će se uragani u budućnosti formirati istočnije u tropskom dijelu Atlantskog okeana, jer se to područje ozbiljno zagrijalo, pa će imati dovoljno toplote i vlage koja im daje snagu, pa bi se zbog toga superoluje u budućnosti mogle, umjesto prema Americi, okrenuti ka Evropi. Oni su objasnili da oluje slabe poslije napuštanja tropskog područja, ali u dodiru sa hladnijim vazduhom iznad Evrope pretvoriće se u hibridne oluje, poput uragana “Sendi”, koji je prošle godine u SAD odnio mnogo života i nanio veliku materijalnu štetu. Treba podsjetiti da je superoluja “Sendi” na svom putu 2012. godine u sedam zemalja odnijela 285 života, a procjenjuje se da je napravila štetu od 75 milijardi dolara.

Nebojša Kuštrinović, član Savjeta za klimatske promjene BiH, rekao je da bi razornim superolujama najviše bilo podložno priobalno područje Atlantika.

– Mi smo ovdje, unazad pet godina, imali tri mala tornada, dva u Lijevče polju te po jedan u Prijedoru i Popovom polju, što se ranije nikad nije dešavalo – rekao je Kuštrinović.

Prema njegovim riječima, ta manja tornada su manjeg intenziteta nego u SAD, ali im je sličan način nastanka u sukobima tople i hladne vazdušne mase, kada se i prave vrtlozi i to se upravo dešavalo prilikom zahlađenja tokom ljeta. Istakao je da je i Savjet za naše predjele predvidio manja tornada, mnogo slabijeg intenziteta nego u SAD, a da je dokaz tome i uraganski vjetar, više nego olujni, prije nekoliko dana u Banjaluci.

(Nezavisne)

Nikšić tražio od Svjetske banke da se suspenduje 110 miliona maraka namijenjenih za pomoć malim i srednjim preduzećima

0

Niko od članova iz Boljitka, SDA i HSP-a nije uradio ništa protuzakonito, već samo ono na šta nas zakon obavezuje da direktora i članove uprave kojima je istekao mandat zamijenimo, kaže dopremijer Ivanković Lijanović

Nikšić   Lijanović   Krajina
Nikšić                                      Lijanović                                                  Krajina

Nakon što je federalni premijer Nermin Nikšić pisao šefici ureda Svjetske banke u Bosni i Hercegovini Anabeli Abreu, tražeći da suspenduje 110 miliona maraka namijenjenih za projekt pomoći malim i srednjim preduzećima, Arbeu je u dopisu koji je dobio i ministar finansija FBiH Ante Krajina, 5. marta 2013, potvrdila primitak Nikšićevog zahtjeva u kojem traži suspenziju komponente za Federaciju BiH nakon informacije o novim imenovanjima u Fondaciji OdRaz.

– Kontaktirat ćemo u narednim danima federalnog ministra finansija, kojeg je Federacija ovlastila kao predstavnika za ovaj projekt, kako bismo dogovorili sastanak na kojem ćemo razgovarati o mogućem uticaju ove informacije o Fondaciji OdRaz na projekt i utvrditi odgovarajuće korake s ciljem osiguranja pravilnog korištenja projektnih sredstava, napisala je šefica ureda Svjetske banke u BiH.

Nakon toga, održala je i sastanak sa Krajinom, a ministar finansija, koji je ujedno i predsjednik UO Fondacije, kazao je kako čeka pisane upute iz Svjetske banke o ovom pitanju. Opšti je stav bio kako je premijer zatražio suspenziju sredstava, da bi se ona realizovala tek po promjeni koalicionih partnera u samoj federalnoj Vladi.

Izvor: Oslobođenje

Zanimljivi podaci: Svake sekunde se popije 5.500 šoljica kafe

Ako piješ kafu dok ovo čitaš, znaj da to sada čini i nekoliko hiljada drugih ljudi širom svijeta.

Ilustracija (Foto: Arhiv)
Ilustracija (Foto: Arhiv)

“Neskafe” (Nescafe), koji na svjetskom tržištu postoji 75 godina, a na srpskom 60. Svake sekunde u svijetu se popije više od 5.500 šoljica ovog napitka, saopštila je kompanija.

“Neskafe je danas prisutan u 180 zemalja, a s obzirom na vodeću poziciju u kategoriji proizvođača kafe, planiramo da nastavimo sa ekspanzijom”, istakao je šef “Nestle” strateške poslovne jedinice za napitke Karsten Fredholm.

“Neskafe” je nastao usljed Svjetske ekonomske krize 1929. godine, kada je tadašnji čelnik kompanije “Nestle” Luj Dapl, dobio zadatak da kafu, nagomilanu u skladištima u Brazilu, pretvori u rastvorljive kocke kafe.

Danas postoji više od 200 različitih ukusa ovogo napitka.

Inače, kafa je nakon nafte drugi najkorišćeniji proizvod na svijetu, a mišljenja u vezi sa tim koliko je zdravo popiti dnevno, su podijeljena.

Jedna američka studija je pokazala da ljudi između pedesete i sedamdesete godine konzumiranjem najmanje tri šoljice kafe dnevno, mogu da smanje rizik od smrti za deset odsto u odnosu na one koji ne piju kafu.

(Mondo)

Zbog nemara političara: Građani BiH plaćaju najskuplji plin u Evropi

0

Bosna i Hercegovina je potpuno ovisna o ruskom plinu kojim se snabdijeva preko Srbije. Takva situacija je i uzrok što je BiH među tri evropske zemlje koje plaćaju najvišu cijenu ovog energenta, jer je poput Makedonije stopostotno zavisna o ruskom dobavljaču Gazpromu. Ljudi od struke redovno napominju da je plin energent budućnosti, a BiH ukoliko želi ozbiljnu budućnost mora razmišljati i o izgradnji skladišta za plin kojih nema te o izgradnji plinske infrastrukture i zakonodavstva koji reguliše ovu oblast.

Ilustracija
Ilustracija

BiH plaća 515,2 američka dolara po kubnom metru za ruski plin. Skuplje ga plaćaju samo Makedonija i Poljska. Plinska infrastruktura u našoj zemlji je nerazvijena, a osnovni razvoja potrošnje plina u BiH su proširenje sistema plinovoda, izgradnja skladišta za plin i povećana potrošnja u industriji, ističe u razgovoru za Klix.ba dr. sc. Božo Tomić, redovni profesor Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta u Tuzli. Profesor Tomić napominje da bi se proširenjem sistema plinovoda omogućila alternativna opskrba i povećanje konkurentske sposobnosti, pouzdanosti opskrbe i energetske efikasnosti. Izgradnjom skladišta za plin eliminirale bi se postojeće neravnomjernosti u potrošnji i stvorili uvjeti za povećanu potrošnju u industriji, ističe profesor.

Konkurencija donosi niže cijene

“Na cijenu plina utječe i dinamika isporuke, odnosno mogućnost da ne zavisite o sezonskoj potrošnji. Vrlo je bitno da imate i mogućnost alternativnog snabdijevanja, a ne da zavisite samo o jednom isporučitelju, kako je sada kod nas. Također, kod nas je takvo stanje da je malo učešće potrošnje plina u industriji, a široka je sezonska potrošnja, tokom zime”, kaže profesor Tomić.

Sve zemlje koje koriste plin kao glavni ili jedan od vodećih energenata imaju skladišta. BiH ga nema i ne postoje realne šanse da će ga ubrzo dobiti. Naš sagovornik je prije nekoliko godina bio nosilac izrade studije o mogućnostima izgradnje skladišta plina. Jedno od možda i najpogodnijih mjesta za skladištenje je, smatra naš sagovornik, ležište soli Tetima kod Tuzle.

“Cijena skladišta sa priključkom na postojeći cjevovod je oko 55 mliona eura. Kada se to prevede u metre kubne skladišnog prostora, onda to iznosi manje od jedan euro. Tu je dodatna mogućnost da skladištimo plin i za susjedne zemlje, jer Hrvatska i Srbija nemaju dovoljne kapacitete za skladištenje. Zakonom je inače regulirano da članice EU u skladištima moraju imati dovoljno plina za četvoromjesečnu potrošnju. Kada se dese ovi problemi sa transportom ruskog plina, onda članice EU nemaju nikavih problema, jer koriste plin iz skladišta. U toku ljetnjih mjeseci se skladišta pune, a zimi se povećana potrošnja kompenzira iz skladišta. Ukratko, cijena plina kod nas može biti niža samo ako imamo alternativu, a ne da dozvolimo monopolističko ponašanje jednog isporučioca”, objašnjava profesor Tomić.

BiH sada ima samo jednu mogućnost snabdijevanja plinom i to preko Srbije, odakle se plin u BiH distribuira od Zvornika do Sarajeva i Zenice. Alternativne mogućnosti za BiH su da se veže na plinovode u Republici Hrvatskoj.

“Postoje dvije mogućnosti, a to su veza kod Slavonskog Broda i kod Ploča. Trenutno realnija opcija je da se BiH ‘kači’ na ovaj plinovod kod Slavonskog Broda. Za kraće vrijeme se može postići ta veza. Time bismo ušli u evropski plinski sistem i imali bi mogućnosti da uzimamo plin od drugih isporučitelja i ne bi zavisili samo o Rusima”, ističe profesor Tomić.

Najbolja opcija je plinovod od Bosanskog Broda do Zenice

Stručnjak iz ove oblasti i bivši direktor BH Gasa Almir Bečarević također smatra da je ova opcija za BiH najbolja i da za nju postoje najrealnije šanse. Osim toga, BiH je na raspolaganju i grant Evropske investicione banke od milion eura za izradu studije izvodljivosti utjecaja na životnu sredinu i studije društvenog utjecaja u slučaju da želi krenuti u realizaciju izgradnje tog plinovoda. Međutim, vlasti u RS-u ne žele ni razgovarati o takvoj mogućnosti uz tvrdnje da će kroz taj entitet proći ogranak “Južnog toka”.

“U najkraćem rečeno narodnim rječnikom što je babi milo to joj se i snilo. Ovu logiku ljudi koji to trenutno vode ne mogu razumjeti. Čitav taj plinovod je dimenzioniran prema navodno dvije gasne elektrane. Znači, imate planirane dvije gasne elektrane u RS-u na tom gasovodu, pa jednu ili dvije u Srbiju, isto tako jednu u Hrvatskoj, pa privatnu jednu u Zenici. To znači u radijusu od 400 kilometara imate šest gasnih elektrana, pa mi sad recite od tih šest je li realno da bude ijedna? U RS-u kažu da će to biti kogeneracija za proizvodnju toplotne energije, što uopće nije sporno, za Banju Luku čija toplana je četiri puta manja nego sarajevska, a u Sarajevu to nema i plus još u Prijedoru ili nekom drugom gradu. Ne znam na tom kompletnom kraku ima li i petina stanova u odnosu na ono koliko ih ima u Sarajevu. Znači, to je apsolutno odsustvo realiteta i pravljenje ambijenta da ljudi misle kako će to biti i da će biti potrošeno tih nekih 500 miliona eura, a u isto vrijeme imate na četiri kilometra preko rijeke kompletan novi plinovod koji je sagrađen iz pravca Mađarske do Slavonskog Broda”, kaže Bečarević.

Kapacitet ovog plinovoda je apsolutno dovoljan da može podmiriti Hrvatsku i BiH. Bečarović napominje da se u vrijeme kada je bio na čelu BH Gasa ušlo u proceduru oko dobivanja kredita od Evropske banke za obnovu i razvoj za plinovod Slavonski Brod-Bosanski Brod-Zenica.

“Projekat je ocijenjen kao fizibilan, jer imate odmah prvog potrošača preko rijeke, a to je Rafinerija u Bosanskom Brodu, kojoj treba plin i to nije uopće sporno. Znači vi ćete sada vući neku cijev od 200 kilometara i opteretiti cijenu plina s tom investicijom i reći da će taj plin biti konkurentan plinu koji je četiri kilometra preko rijeke. Pa to nema logike ni maloj djeci. Preko gasovoda Brod-Zenica ćete biti na Južnom toku. Plinovod Nabuko je isto planiran da pređe preko Mađarske i opet i tu ste na dobitku jer ćete biti povezani i na njega. Da li je onda isplativo graditi 300 kilometara nekakvih drugih plinovoda na kojima se crtaju neke elektrane, a sada da odete u RES GAS i pitate ih kolika je cijena plina i koliko će vas sutra koštati električna energija iz te plinske elektrane, odgovorno tvrdim da uopće ne bi imali predstavu koliko to košta i koliko će koštati. S druge strane imate izgrađen plinovod, imate novac koji vam se daje, a vi to uporno odbijate samo zato što je iz pravca Hrvatske. Drugog racionalnog objašnjenja nema. Bitno je da je jeftino, ali ta logika u RS-u ne vlada”, kaže Bečarović.

BiH mora imati okvirni zakon o plinu

Na nivou BiH ne postoji ni zakonski okvir za ovu oblast. Bilo je nekoliko pokušaja da se on uradi, ali zbog prigovora iz RS-a to nikada nije sprovedeno u djelo. Iako RS i FBiH imaju određene propise koji reguliraju ovu oblast to nije dovoljno. Na nivou Federacije i države ne postoji regulatorni organ zadužen za plin, dok u RS-u postoji Regulatorna komisija za energetiku, a u FBiH su ta ovlaštenja na Ministarstvu energije, rudarstva i industrije. Ti propisi nisu u skladu sa obavezama koje je naša zemlja preuzela potpisivanjem ugovora o Energetskoj zajednici. BiH ne sprovodi nijedan od tri predviđena zakonska akta iz plinskog sektora, a trebala je neke prije pet, a neke prije dvije i po godine. Ukoliko se nešto ne uradi na rješavanju ovog problema, BiH bi mogla snositi posljedice.

“Zadnja izjava oko toga koju je dao ministar Mirko Šarović je bila da BiH nije obećala da će prilikom ulaska u EU donijeti okvirni zakon o plinu, što apsolutno nije tačno, BiH taj zakon jednostavno mora imati. Činjenica je da BiH može neke stavri zbog svog uređenja regulirati na entitetskom nivou, ali osnov, a to je za početak regulator, mora postojati kako bi pristupi sistemima bili isti. Priključili se vi u Bosanskom Novom ili u Ljubuškom ili Zvorniku, vi morate znati koje su vam tarire i da znate da je pristup slobodan i da nije diskriminatoran. RS to apsolutno odbija, neće da razgovara o bilo kakvom okviru, upravo nadajući se da će neko izgraditi plinovod kao Južni tok i da će samo oni imati pravo pristupa i određivati pravo pristupa. Mogle su se čuti izjave iz RS-a tipa: Mogli bi čak i Federaciju snabdijevati. Radi se sve ono što se radilo kada je u pitanju struja, odnosno Elektroprijenos”, mišljenja je Bečarović.

U januaru 2012. godine Sekretarijat Energetske zajednice je poslao dopis Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa vezano za pokretanje postupka proziv BiH zbog kršenja ugovora, jer nije ispunila obaveze koje je njime preuzela prema Energetskoj zajednici.

“Vjerujem da će Energetska zajednica kazniti BiH, zapravo siguran sam u to. Ovaj rok od dva mjeseca koji su dali da sredimo stvari je istekao i u nekom momentu će i nas stići kazna od Energetske zajednice, jer nismo uradili što smo trebali. Nadam se da će biti dovoljno pritiska da se taj okvirni zakon uradi”, dodaje Bečarević.

Ukoliko želimo ući u Evropsku uniju, a svi u BiH to žele, bar nema onih koji javno govore da su protiv toga, onda moramo biti svjesni da u tu zajednicu zemalja ulazimo kao država, a ne kao entiteti te da svoje obaveze i moramo ispuniti kao država.

Izvor: Klix

Sjeverna Koreja proglasila “ratno stanje” sa Južnom Korejom

2

Sjeverna Koreja saopštila je danas da je ušla u “ratno stanje” sa Južnom Korejom, čime je nastavljena agresivna retorika prema Seulu i Washingtonu.

Foto: Arhiv
Foto: Arhiv

Vlasti Južne Koreje saopštile su da u ovoj objavi nema ništa novo i da zato nema razloga za uzbunu.

Dvije Koreje formalno su u ratu već šest decenija, pošto je njihov sukob 1953. godine okončan primirjem, a ne mirovnim sporazumom. Uprkos novim prijetnjama, malo je vjerovatno da će se Pjongjang upustiti u otvoreni ratni sukob, prenio je Reuters.

“Od ovog trenutka, odnosi između sjevera i juga ulaze u ratno stanje i sva pitanja između sjevera i juga rješavaće se u skladu s tim”, prenijela je sjevernokorejska državna agencija KCNA.

U izvještaju se navodi da je ovo zajedničko saopštenje sjevernokorejske vlade, vladajuće partije i ostalih organizacija.

Za sada nema naznaka o neuobičajenim aktivnostima sjevernokorejske vojske, niti bilo čega što bi ukazalo da u najskorije vrijeme predstoji agresija, saopštilo je južnokorejsko Ministarstvo odbrane.

Južnokorejsko Ministarstvo za ujedinjenje saopštilo je da zajednički industrijski kompleks ove dvije zemlje Kesong funkcioniše normalno i da radnici bez problema prelaze granicu u oba smjera.

(Srna)

Katolici sutra obilježavaju veliki praznik: Uskršnji zeko i obojena jaja glavni simboli Uskrsa

Katolici u BiH i širom svijeta sutra obilježavaju jedan od najvećih praznika Uskrs, dan uskrsnuća Isusa Krista. To je vrijeme kada u krugu porodice i najmilijih slave novi život

uskrs-slike-mobiteli2Ovaj praznik, kao i mnoge druge praznike u katoličanstvu i drugim religijama, prate brojni tradicionalni običaji, a onaj po kojem je Uskrs najpoznatiji jeste bojanje i ukrašavanje jaja.

Simboliku, običaje i tradiciju ovog praznika pojašnjava za Agenciju FENA fra Ivan Šarčević, naglašavajući da se katolici za Uskrs pripremaju trodnevljem – Velikim četvrtkom, Velikim petkom i Velikom subotom. To su u kršćanskoj vjeri najvažniji dani zajedno s nedeljom – Uskrsom.

– Oni ne nose onu izvanjsku radost koliko ozbiljnosti. Jer, to su zadnji zemaljski Isusovi dani kada kršćani vjeruju da Bog Isusu Kristu nije dopustio da umre, nego mu je dao da živi. Kršćanska vjera to bazira na svjedocima, odnosno onima koji su svjedočili da su sreli Isusa u jednoj drugoj dimenziji – ističe fra Ivan.

Navodi vjerovanje kršćana da bi ljudi uz Uskrs trebali krenuti zajedno u vjeri, s Bogom, na jedan novi put.

– Ono što bi možda za ovo naše vrijeme bilo dobro jest da ne propagiramo samo nove granice, nove entitete niti čak neke posebne politike ili države za čovjeka, nego da nam je potreban jedan novi čovjek i novost života. To nije u smislu nekog nadčovjeka ibermenša niti nekog površnog čovjeka koji sve prihvata i slijepo vjeruje, već zbilja jednog etički novog čovjeka – smatra fra Ivan Šarčević.

Vjernici Uskrs obilježavaju uz niz obreda velikog tjedna, osobito za Veliki petak kada se pjeva Muka iz evanđelja po Ivanu te ljubi i klanja križu, dok je i Velika subota prepuna simbolike – od obreda i simbolike svjetla do obnove krštenja i blagoslova vode kada se čita iz Svetog pisma i pokušava sažeti povijest između Boga i ljudi, odosno Boga i čovjeka.

Fra Ivan Šarčević naglašava da običaj bojanja jaja nije izvorno kršćanski, već postoji i u židovstvu. Jaje je znak života i u drugim kulturama i tradicijama. Ono je i simbol metamorfoze jer iz njega izlazi novo biće.

– To je uistinu jedna od najvećih metafora za tumačenje Uskrsa, a ta se transformacija vidi i u slučaju kada iz gusjenice nastane leptir. To je neki novi život u novim dimenzijama. Uskrs je simbol novog života – zaključuje fra Ivan Šarčević.

Jaja se ukrašavaju različitim bojama i sličicama, dok u mnogim dijelovima BiH jaja boje ručno kistom u zlatnim ili srebrnim nijansama. Jedan od najzanimljivih običaja u BiH je takozvano potkivanje jaja, što se i danas zadržalo na području Kreševa. Tako vješte ruke na jaja stavljaju potkovice, križ ili druge simbole Uskrsa.

Jedan od zanimljivih simbola koji neizostavno prate Uskrs je zec, koji gotovo u istoj mjeri predstavlja ovaj praznik kao što to čini Djed Mraz za Božić. Uskrsni zeko često se može vidjeti u košaricama s obojenim jajima, a njegova je simbolika jedinstvena – on ukazuje na obnavljanje, ponovno rađanje i simbolizira nadu. Zec se kao simbol plodnosti i novog rađanja koristio još i u paganskim religijama.

Obično se djeci govori da obojena jaja donosi zec ukoliko su bili dobri da bi ih nagradio.