Portal Vijesti.ba saznaje od radnika GRAS-a nezadovoljnog štrajkom ovog preduzeća iznose koje je uplatila Vlada KS na račun ovog preduzeća, čiji su radnici u štrajku već treći dan, a Sarajlije njihovi taoci.

Ukupna planirana sredstva u 2013. godini: 23,5 miliona KM

Do danas uplaćeno 5,32 miliona KM

Preuzeto 23,5 miliona KM kreditnih obaveza po odluci Skupštine KS iz 2012. godine

Sve uplaćene fakture za mart izuzev 400.000 KM za kupone

Zadnje uplate prema GRAS-u :

28.mart – 200.000 KM
3. april – 1.207.000 KM
5. april – 306.000 KM
Sve ove iznose je uplatila Vlada KS.
Postavlja se pitanje, čemu onda štrajk?!
Da li je opravdan ili je riječ o političkoj ujdurmi?

U ova tri dana 120.000 zaposlenih u Kantonu Sarajevo je bilo onemogućeno doći na posao ili su kasnili, a zbog odnosa privrednika prema radnicima koji ne dođu na posao ili kasne može se procijeniti da se dnevno izgubi oko 50 radnih mjesta, kazao je ministar privrede KS Emir Hrenovica.

Izvor: Vijesti

U sjećanju na svoju kćerkicu, koja je imala šest godina kada je stradala, Sarajlija Fahrudin Kučuk posto je pisac za djecu, lutkar i Djed Mraz. Danas bi Aida Kučuk imala 26 godina i imala bi svoje snove…

Sjećanja: Aida, prvo dijete ubijeno u opkoljenom Sarajevu

U sjećanju na svoju kćerkicu, koja je imala šest godina kada je stradala, Sarajlija Fahrudin Kučuk posto je pisac za djecu, lutkar i Djed Mraz

Kobnog 2. maja 1992. godine sarajevski pisac za djecu Fahrudin Kučuk ostao je bez najvoljenijeg bića na svijetu, voljene kćerke Aide koja je tada imala samo šest godina.

Kako izvještava novinar agencije Anadolija (AA), bilo je to prvo od 1.600 djece koliko ih je stradalo tokom 44-mjesečne opsade Sarajeva, koja je započela na današnji dan prije tačno 21. godinu.

Aida je rođena 1986. godine. Njegova supruga Nermina umrla je samo četiri mjeseca po rođenju kćerke Aide, nakon čega je on ostao da brine za dijete.

Kako je ispričao Kučuk, Aida je rano djetinjstvo provela sa nanom i dedom, povremeno je bila kod tetke, majčine rodbine…

Kučuk se prisjetio posljednjeg susreta sa svojom Aidom. Bio je to 1. maja 1992. godine u Morića hanu.

”Dan je bio lijep i sunčan, a ja svjestan da se sprema rat i da će trajati duže od 15 dana, kako je većina ljudi tada mislila. Molio sam svastiku Admiru da ne ide sa Aidom na Grbavicu, gdje je živjela. Nekako sam osjetio da će to biti prvo naselje koje će biti odsječeno. Ona mi je odgovorila da idu samo uzeti neke stvari i da će se vratiti i biti kod djeda i nane. Proveli smo tri sata zajedno, a ničim čovjek nije mogao naslutiti šta će se desiti“, započeo je svoju priču Kučuk.

Razmišljao je da dijete ostavi kod sebe, ali se bojao da će da povrijedi njenu nanu i djeda. Kaže da danas često sebi prebacuje, iako sudbinu ne može promijeniti, zašto Aidu nije ostavio kod sebe.

„Sutradan, 2. maja, bila je ta odlučujuća bitka za grad. Zarobljen je bio i predsjednik. Predvečer, između 18 i 19 sati, bio sam u pripremi sa jedinicom. Na radiju sam čuo vijest da je ranjeno dijete iz iste ulice, broja i istih godina kao moja Aida. Apelirali su da se puste kola Hitne pomoći. U tom momentu, prošla mi je misao kroz glavu da je to moja Aida. No, javili su, greškom, da je riječ o muškom djetetu. Malo me je to smirilo. Ipak, u meni je bio crv, jer je apel išao više puta u sat vremena“, kazao je Kučuk za agenciju Anadolija.

Tek kasnije, Kučuk je od svastike i njenog muža saznao šta se desilo.

Pred sami ulaz pala je granata, geleri su razvalili zid sobe u kojoj je boravilo sedam osoba. Jedan mali geler pogodio je malu Aidu u preponsku arteriju.

„Badžo je iznio Aidu na rukama pred četnički transporter, odakle je ona prebačena u Lukavicu u kasarnu. Ljekar je tu mogao samo konstatovati smrt. Dan kasnije, 3. maja prebacili su je u bolnicu na Koševo. Kada sam vidio ljude iz naše mjesne zajednice da su ušli u sklonište, znao sam o čemu se radi… Počeli su sa pričom da je ranjena. Ja sam tražio da mi kažu pravu istinu… Saznao sam šta se desilo…”, govori bolni otac.

Dženaza maloj Aidi obavljena je 8. maja 1992. godine. Tačno mjesec dana ranije ukopane su prve žrtve sarajevske opsade – Suada Dilberović i Olga Sučić. Bol nikada nije prestala.

„Teška je formulacija oprostiti. Šta znači oprostiti nekome ko svjesno ubija i ratuje. Ja neću nikada nikome učiniti nažao. Neću ni reći da bih volio vidjeti čovjeka koji je ispalio granatu. Bilo bi smiješno. Ne znam šta bih uradio“, istakao je Kučuk.

Danas bi Aida imala 26. godina. Imala bi, zasigurno, svoje snove. Fahrudin je u mislima zamišlja…

”Ja se svaki dan srećem sa situacijom da otprilike prepoznajem djevojke njene dobi. Gledam ih i razmišljam kakva bi Aida bila kao čovjek, šta bi bila po struci… To je milion svakodnevnih misli. Koliko god imali uspješan život, to vas ne može odvesti od onoga što ste doživjeli. Ja nemam više djece. Otkinut je dio mene i dio svih ljudi koji su djecu, ne izgubili, već su im djeca sistematski i planski ubijena“, dodao je on.

I nakon skoro 21. godinu bol nije nestala.

„Bol nije manja. U prvo vrijeme je bila žestoka. Zatvarao sam se u sebe i plakao. Sad plačem ponekad, u nekim situacijama kad vidim neku djecu. Ali, sad je daleko jači taj unutrašnji pritisak. Iza rata na ovamo, mjerim sve kroz njene godine. Šta bi ona sad bila“, pojasnio je Kučuk.

Vratiti djeci osmjeh na lice

Potaknut time što je izgubio ono što je najviše volio, Kučuk je posvetio svoj život i rad djeci. Piše knjige za djecu, ima lutkarsko pozorište, a prethodne dvije godine radio je i kao Djed Mraz.

Sjećanje na njegovu Aidu i želja da na neki način generacijama koje dolaze vrati osmijeh na lice, uzrok su njegovog daljeg življenja.

„Ja pišem knjige za djecu. Sva su moja djeca, u tome nalazim smisao. To je amortizacija moje tuge i to je ono što me raduje. Smatram da ljudi, bili vjernici ili nevjernici, postoji druga dimenzija. Želim uraditi sve da moja kćerka bude ponosna na svog tatu i ono što on radi“, zaključuje Kučuk u razgovoru za agenciju Anadolija.

Roditelji ubijene djece ne mrze

Tokom 1.425 dana opsade Sarajeva, ubijeno je 1.600 djece i ukupno ubijeno 11.451 osoba. Svakog dana opsade, u Sarajevu je u prosjeku ginulo osam ljudi, a među njima i jedno dijete. Ranjeno je 14.946 najmlađih Sarajlija.

„Mi, roditelji ubijene djece, ne znamo da mrzimo, nismo spremni ni na osvetu, niti na bilo kakvo zlo. Nama je bitna pravda i da se stvore okolnosti kako nikada više nevina bića ne bi ginula i bila ubijana kao tokom opsade Sarajeva“, izjavio je za AA predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica.

Djeca ubijana diljem BiH

Diljem BiH ubijeno je više od pet hiljada djece. Djeca su ginula od snajpera, granata ili su mučena i ubijana u svojim domovima, zajedno sa roditeljima. Još uvijek nema tačnih podataka koliko je djece stradalo tokom tri i po godine agresije na Bosnu i Hercegovinu.

(Anadolija)

Nakon što je juče pažnju javnosti zaokupila priča o zlatu koje je navodno pronađeno u zemlji koja se izbacuje sa gradilišta tunela T4 na dionici Koridora 5c između Suhodola i Tarčina, čini se da bi u pitanju ipak moglo biti nešto drugo…

Podsjetimo, neki građani su već počeli prekopavati zemlju u potrazi za plemenitim metalom, ponukani pričom da je jedan radnik pronašao grumen veličine šake. No javio nam se jedan čitalac sa pretpostavkom o čemu je zapravo riječ:

– Nije samo radnik pronašao ovaj grumen u Tarčinu. Lično sam pronašao jedak komad u materijalu koji se izvozi iz Tunela T4, a danas (četvrtak) sam nakon analize iz potvrđenih izvora doznao da se radi o Piritu koji je sulfidni mineral, čija je formula FeS2. Zbog metalnog sjaja i mesingano žute boje se naziva lažno zlato, zbog sličnosti sa zlatom. Pirit je najčešći sulfidni mineral. Naziv mu je izveden iz grčke riječi πυρίτης (puritēs) – vatreni, zbog varnice koju daje prilikom ukresavanja na čeliku ili kremenu.

Izvor: Doznajemo

Ministar saobraćaja u vladi Kantona Sarajevo Jusuf Bubica kazao je danas novinarima na pres-konferenciji da će se gradski javni prijevoz u Sarajevu normalizirat do sutra, odnosno do rođendana Grada Sarajeva i bez GRAS-a

Još jednom je najavio radikalne mjere nakon normalizacije javnog gradskog prijevoza koji će rezultirati pokretanjem krivičnih prijava nakon utvrđivanja odgovornih za nelegalni, već trodnevni štrajk u GRAS-u.

Dodao je da za funkcionalan gradski prijevoz potrebno 150 autobusa.

Ministar za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo Damir Marjanović rekao je da od kantonalnog ministra saobraćaja Jusufa Bubice ima informaciju da će se broj vozila alternativnog gradskog prijevoza u Sarajevu stalno povećavati tako da će u ponedjeljak, ako štrajk GRAS-a bude nastavljen, biti dovoljno alternativnih prijevoznika da bi učenici i nastavno osoblje mogli dolaziti na redovnu nastavu u škole.

Kako uposlenici preduzeća GRAS već treći dan štrajkuje zabilježeni su i izostanci s nastave naročito srednjoškolaca, dok osnovci manje izostaju.

– Ministarstvo će se oglasiti kakav odnos škola treba da bude prema tim izostancima, ali nikako na štetu učenika niti nastavnika. Naprotiv, insistirat će na odgovornosti uzročnika aktuelnog stanja – rekao je ministar Marjanović.

Doda je da će, ako štrajk gradskog prijevoznika potraje, biti razmotrene mjere kako nastavu prilagođavati (eventualno pomjeranje smjena i sl.), ali cilj je redovno odvijanje nastave.

Naglasio je da su i predstavnici obrazovne struke sugerirali Ministarstvu da bi eventualni poremećaj nastave u ovom periodu godine bio veoma nepoželjan.

GRAS-ovi kuponi za prijevoz na đačkim mjesečnim iskaznicama važe i važit će u alternativnim vozilima ako štrajk potraje i ne smije se dešavati naplata karata.

S obzirom na to da je već vrijeme zamjene martovskih kupona aprilskim, pošto GRAS štrajkuje, đaci mogu i dalje koristiti kupone od prošlog mjeseca, naveo je ministar Marjanović.

(Fena)

Imamo utisak da je obustava saobraćaja politički dirigirana i namjera je izazivanje haosa u Sarajevu da bi se na taj način smijenila aktuelna Vlada KS-a, kazao je ministar Bubica

Ministar saobraćaja u Vladi Kantona Sarajevo Jusuf Bubica kazao je za Fenu da je u javni gradski prijevoz uključeno još deset voznih jedinica, i to je jedina promjena u odnosu na jučerašnje stanje u prijevozu, jer iz Grasa nema nikakvih novih informacija o tome da će krenuti saobraćati.
– Većina od deset novih autobusa su Centrotransovi, a nekoliko ih je i od drugih autoprijevoznika koji su se javili po oglasu u medijima. Iako se na oglasu javljaju samo prijevoznici koji su registrirani za prijevoz i raspolažu kvalitetnim autobusima, njihova vozila se provjeravaju prije nego budu puštena u promet – istaknuo je Bubica.

Zahvaljujući tome, tvrdi Bubica, saobraćaj se iz sata u sat u gradu poboljšava, što je cilj dok se Gras ne uključi u redovan linijski saobraćaj.

Međutim, ministar kaže da ne raspolaže informacijama da se u slučaju Grasa išta promijenilo budući da Vlada nema partnera za razgovor o normalizaciji saobraćaja.

– Imamo utisak da je obustava saobraćaja politički dirigirana i namjera je izazivanje haosa u Sarajevu da bi se na taj način smijenila aktuelna Vlada KS-a. Ne prihvatamo ovakav način borbe za radnička prava u kojoj su građani Sarajeva taoci političkih interesa. Istrajat ćemo u nastojanjima da građanima osiguramo normalan prijevoz, a potom ćemo se u skladu sa zakonom obračunati s vinovnicima ovog nereda – kaže ministar Bubica.

Naglasio je da su u Vladi raspoloženi za sastanke, međutim, u Grasu nemaju legitimnog predstavnika koji bi uime štrajkača razgovarao s predstavnicima Vlade o puštanju vozila u saobraćaj.

U Grasu postoje dva sindikata, Sindikat vozača i Sindikat komunalne privrede, koji okupljaju oko 98 posto zaposlenih u tom preduzeću, ali nijedan ne stoji iza organiziranja ovog štrajka. Za to vrijeme niko drugi se nije prijavio da bi preuzeo odgovornost za stanje u Grasu.

Sadašnja obustava saobraćaja od zaposlenih u Grasu je osma od 2009. godine.

Sutra, 6. aprila, obilježava se Dan Grada Sarajeva, a ako Gras ostane u štrajku, građani će drugi put na Dan svog grada ostati bez javnog prijevoza. Prvi put je to bilo 6. aprila 2009. godine.

(Oslobođenje)