Prije tri dana nepoznati muškarac je došao u džamiju i zamolio mujezina da tu ostavi tri putne torbe, jer nema gdje sa njima.
U sarajevskom naselju Grbavica jučer se odigrala prava drama, a nakon što je Fikret Pašanović, imam Jordanske džamije, pozvao policiju i kazao da u džamiji stoje tri torbe čiji mu sadržaj nije poznat.
Kako Oslobođenje saznaje, prije tri dana nepoznati muškarac je došao u džamiju i zamolio mujezina da tu ostavi tri putne torbe, jer nema gdje sa njima. Mujezin je, navodno, to odobrio, ali kako su prolazili dani i čovjek nije dolazio po torbe, one su postale sumnjive.
Navodno, dvije torbe su bile otvorene, a u njima su, između ostalog, bili britanska zastava i neke fotografije. No, torbu na kojoj je stajao natpis “Ako vjerujete u Allaha, ovo nećete otvoriti” niko nije smio ni dotaći.
S obzirom na to da je došao petak i vrijeme džuma-namaza, na kojem se okuplja veliki broj vjernika, efendija nije ništa htio prepustiti slučaju, pa je o svemu obavijestio policiju.
Odmah su mobilizovani specijalni timovi MUP-a KS-a i poslani u džamiju, kako bi provjerili torbe i osigurali objekat neposredno prije vjerskog obreda.
Kako se saznaje od očevidaca, policija je blokirala Grbavičku ulicu, a veliki broj specijalnih vozila je zauzeo cijeli parking ispred džamije. Međutim, kako saznajemo, vlasnik je u međuvremenu došao po svoje torbe, koje je policija, ipak, pregledala.
– Prilikom KDZ pregleda, u njima su pronađene samo lične stvari, kazao nam je portparol MUP-a KS-a Irfan Nefić.
Regulatorna agencija za komunikacije BiH (RAK) naredila je svim internet provajderima u BiH da zabrane pristup stranim internet stranicama za online klađenje.
RAK je, postupajući po zahtjevu Ministarstva finansija FBiH i Poreske uprave FBiH, naredila internet provajderima koji omogućavaju usluge klađenje i igara na sreću da tehnički učine sve kako bi korisnicima onemogućili pristup stranicama za online klađenje, piše Klix
Rok za to je 30 dana, a za nepoštivanje RAK će izricati kazne od 1.000 do 50.000 KM.
S razlogom se postavlja pitanje da li je ovo početak cenzure interneta u BiH?
Naime, u Evropskoj uniji i zemljama regije online klađenje je zakonski uređeno. Naprimjer, u Hrvatskoj, prema Zakonu o igrama na sreću, onaj koji priređuje klađenje putem interaktivnih prodajnih kanala online igranja plaća godišnju naknadu u iznosu od tri miliona kuna, prenosi Klix
I u Srbiji su pokušali uvesti ovakav vid cenzure. Ministarstvo finansija Srbije tražilo je od provajdera da zabrane pristupe stranim stranicama za online klađanje. No, Republička radiodifuzna agencija se proglasila nenadležnom te takva vrsta cenzure interneta nije uspjela u Srbiji.
RAK je zatražio zabranu pristupa sljedećim stranicama:
Večeras je pored Zemlje prošao asteroid veličine fudbalskog igrališta. Da je kojim slučajem udario u našu planetu, mogao bi da izbriše grad veličine Londona s lica Zemlje.
Foto: Ilustracija
Asteroid 2012 DA14 bezbedno je večeras prošao pored Zemlje, od koje je bio udaljen
27.357 kilometara.
To je najmanja zabilježena razdaljina na kojoj je neko svemirsko tijelo te veličine prošlo pored naše planete. Bilo je bliže čak i od mnogih vještačkih satelita.
Da kojim slučajem asteroid udario u našu planetu, mogao bi izbrisati grad veličine Londona s lica Zemlje. Naime, udario bi snagom koja je jednaka jačini 1.000 atomskih bombi bačenih na Hirošimu.
Naučnici su ranije rekli da nema bojazni od katastrofalnog udara, a pojedini procijenjuju da bi moglo doći do poteškoća u prenosu TV-signala.
Popularnog Sulejmana, odnosno glumaca Halita Ergenc mediji su jako voljeli spajati s atraktivnim kolegicama.
Iako je zauzet Halit Ergenc ako je vjerovati šuškanju turskih medija puno je ljubio i kad se kamere ugase. Aferu je navodno imao s prekrasnom Nur Fettahoglu (Mahidevran), vatrenom Meryjem Uzerli (Hurem) i zgodnom Deniz Cakir (Šah koja se pojavljuje kasnije u ‘Sulejmanu’).
Halit je navodno zaveo i Cansu Dere koja je očijukala s Mehmetom Akifom Alakurtom, te s turskim Jamesom Bondom glumcem Kenanom Imirzaliogluom, kojeg smo gledali kao Ezela.
Na snimanju ‘Sulejmana Veličanstvenog’ su se zaljubili i Hatidže (Selma Ergec’ i Ibrahim (Okan Yalabak) te kalfa Nigar i Gul-aga, tako da se snimanje stvarno pretvorilo u harem.
Jedna ukrajinska umjetnica je postala poznata nakon što je počela stvarati portrete od žvakaćih guma.
Anna Sofia Matveyeva prvo žvaće žvakaće gume, sortira ih po bojama, a onda ih zagrijava u mikrovalnoj pećnici.
Njena najbolja djela su portreti Stevea Jobsa, suosnivača kompanije Apple, i muzičara Eltona Johna. Za Jobsov portret je bilo potrebno 1.000 žvakaćih guma, a za Johna 250.
Kako kaže Mtveyeva, trenutno stvara portret Mircea Lucescua, menadžera fudbalskog kluba Shakhtar, za koji će joj prema procjenama također trebati 250 žvakaćih guma.
Portreti obično budu završeni za sedmicu i po, a Jobsov portret je radila tri sedmice.
“Žvakaća guma koju koristim nije samo materijal, već neka vrsta simbola”, kaže Matveyeva.
Svaki portret je težak u prosjeku pet kilograma, a Matveyeva se nada da će uskoro napraviti i svoju prvu izložbu.
Agencija za sigurnost hrane u BiH priopćila je kako je danas od strane tvrtke Konzum d.o.o. Sarajevo u primila obavijest da na tržište BiH nije uvezla proizvod RIAL tuna komadi u salamuri, u pakiranju od 160 grama i rokom upotrebe do 10. mjeseca 2015. godina, a koji je povučen s tržišta Republike Hrvatske zbog nedozvoljenih količina histamina
Ilustracija
Iz Agencije za sigurnost hrane u BiH napominju kako su 9. februara, u cilju osiguranja visoke razine zaštite zdravlja potrošača u BiH dostavili zahtjev nadležnim inspekcijskim organima BiH, entiteta i Brčko distrikta BiH da poduzmu mjere pojačane kontrole i provjere nazočnosti navedenog proizvoda na tržištu BiH.
Iz Agencije ističu kako konzumiranjem hrane koja sadrži male količine histamina ne dolazi do ozbiljnih zdravstvenih problema, međutim u velikim količinama može biti toksičan. Ističu i da je histamin nastaje kao posljedica nepravilnog skladištenja na povišenoj temperaturi, te da prevencija u stvaranju histamina, prije svega uključuje hlađenje (na temperaturama od 1. -4. stupnja), kao i kontrolu ribe te smanjenje mikrobiološkog onečišćenja ribe.
Pripadnici Policijske uprave sarajevske općine Novi Grad prije nekoliko dana u blizini Sarajevskog aerodroma zaustavili su kamion u kojem su tokom rutinske kontrole pronašli dva obezglavljena konja, piše Avaz.
Foto: Arhiv
Kamion se, naime, kretao iz pravca Lukavice prema Stupu, a, kako je policajcima kazao vozač kamiona, krajnja destinacija sumnjivog tereta bilo je Visoko.
Iako zvaničnih policijskih informacija još nema, sumnja se da se radi o švercu konjskog mesa, koje je, kako se pretpostavlja, naručio proizvođač iz Visokog.
Pronalazak obezglavljenih konja u Sarajevu došao je u trenutku dok Evropu potresa afera s konjskim mesom, koje je pronađeno u proizvodima na kojima je na deklaraciji pisalo da se radi o goveđem proizvodu, piše list.
Iako u BiH još nisu zabilježeni slučajevi otkrivanja ovakvih sumnjivih proizvoda, pronalazak obezglavljenih konja mogao bi pokazati da afera koja trese bogate evropske zemlje poput Njemačke i Švicarske nije zaobišla ni našu BiH.
Aleksandar Šundić (23), u srpskim medijima prozvan ‘beogradski davitelj’, koji je juče uhapšen jer je u srijedu udavio Stelu Gundelj (25) u beogradskom naselju Medaković, skočio je danas sa zgrade suda
Foto: Arhiv
Uspio je da se otme čuvarima i baci sa drugog sprata gde se nalazila sudnica. Odmah je prevezen u Urgentni centar gde su mu ustanovljene teže tjelesne povrede. Kako Blic nezvanično saznaje, Šundić se trenutno nalazi na reanimaciji i životno je ugrožen.
On je juče uhapšen zbog sumnje da je u srijedu, u iznajmljenom stanu, udavio svoju devojku Stelu Gundelj (25). Osumnjičeni mladić je iz stana u kome se desilo ubistvo najprije pozvao svog najboljeg prijatelja i rekao mu: “Posvađali smo se, mislim da sam je ubio. Dođi u njen stan”.
Prijatelj je odmah došao u stan žrtve i prijavio zločin, dok je Šundić nakon poziva pobjegao. Uhapšen je dan kasnije u Studentskom domu “Karaburma”.
I tada je pretio policajcima da će se baciti sa krova zgrade.
Ronald Murray Eugene II (26) proglašen je krivim za ubistvo Mun Janga kojeg je u oktobru 2011. izudarao nogama i nanio mu teške povrede usljed kojih je podlegao u bolnici dva dana kasnije.
Foto: Ilustracija
Muškarac iz Caifornije ubio je čovjeka jer mu se smijao zbog načina na koji je jeo sendvič.
Ronald Murray Eugene II (26) proglašen je krivim za ubistvo Mun Janga kojeg je u oktobru 2011. izudarao nogama i nanio mu teške povrede usljed kojih je podlegao u bolnici dva dana kasnije.
Napad se dogodio nakon što je Murray kupio sendvič u restoranu. Kada je uzeo prvi zalogaj, a komad mesa ispao Jang mu se počeo smijati, javlja Associated Press.
Tužitelji su rekli da je Murray Janga udario više puta, a zatim bacio sendvič prema njegovj glavi tom silinom da su se majoneza i salata zaglavili u njegovom uhu, prenosi NewJerseyNewsroom.com.
Murray je na sudu izjavio da je postupao u nužnoj obrani, a tvrdio je i to da je vidio Janga kako stisnutih šaka stoji nad njim nakon što se u restoranu okliznuo na meso i pao.
U padu meteora iznad Urala u Rusiji povrijeđeno je više od 950 ljudi, a u gradu Čeljabinsku zavladala je panika. Povrijeđeni su ozljede zadobili uglavnom fragmentima stakla jer su se prozori na kućama rasprsnuli. Na dramatičnim video snimcima koje prenose ruske TV stanice vide se prizori nalik onima iz holivudskih filmova katastrofe.
Na snimcima se vidi ogroman zapaljeni predmet kako presijeca nebo, a zatim se raspada na nekoliko manjih dijelova. Svjedoci navode da su čuli nekoliko razornih eksplozija, od kojih su se zatresle stambene zgrade i polomila stakla.
Ruski mediji objavili su i prve fotografije na kojima se vidi rupa u jezeru Čebarkul u koji je pao jedan dio meteora koji se pri prolasku kroz atmosferu zapalio i raspao.
Ruski mediji javljaju da je vojska pronašla tri mjesta na zemlji na koja su dijelovi meteora udarili i ostavili kratere. Dva mjesta nalaze se u blizini jezera Čebarkul, a treće je udaljeno 80 kilometara prema zapadu, u blizini grada Zlatousta.
Jedan od komada meteora koji je pao u blizini jezera Čebarkul ostavio je krater prešnika šest metera.
Članovi tenkovske brigade jedinice koja je otkrila krater kraj jezera Čebarkul potvrdili su sajtu “Russia Today” da je nivo zračenja na mjestu udara u granicama normale.
Lokalni ribar rekao je policiji da je na površini zaleđenog jezera našao rupu, koja bi mogla biti posljedica pada meteora. Policija je zatvorila sve prilaze jezeru, a čeka se dolazak tima ronilaca da ispitaju dno jezera.
Niko nam ništa nije javio, Stelina sestra Lea je to vidjela na internetu i šokirala se, plakala je juče Stelina baka Erka dok je čekala da joj dovezu mrtvu unuku u sanduku.
Foto: Arhiv
– Zlato moje, sreća moja. Toliko je bila uspešna, toliko je bila napredna. Ponos moj! Pogledajte njene slike s proslave diplome, slavili smo zajedno, bili smo srećni. Kada je u septembru diplomirala i postala doktorka, odštampala nam je zahvalnice sa svojom slikom, a sada čekam da mi moja Stelica stigne u sanduku. Joj, mnogo je teško, previše boli – plakala je neutešno Erka, baka ubijene Stele.
Ona je bila sama u kući tuge u Staroj Pazovi, budući da su Stelini roditelji Dragan i Katica otišli u Beograd da preuzmu tijelo kćerke.
– Nismo ni znali da je ona ubijena, niko nam nije javio. Njena sestra Lea je to videla na internetu. Dete se šokiralo i odmah je pozvala majku i rekla joj: „Mama, videla sam na portalima da je Stela mrtva, je li to istina?“ Ona je već dva dana pod lekovima, ne možemo da je smirimo – očajna je Stelina baka, koja se nije odvajala od unukine slike.
Ona kaže da je Stelina majka Katica bez razmišljanja odmah sjela u automobil i krenula za Beograd. Tamo su joj potvrdili najstrašniju vijest!
– Kada mi je javila, ceo svet mi se srušio. Ne znam mnogo o tom Aleksandru, znam samo da su oni raskinuli, da ga je ona ostavila – kaže neutešna starica.
Dom porodice Gundelj u Staroj Pazovi juče je postao dom tuge.
– Dragan i Katica su dobri ljudi. Divno su vaspitali ćerke. Borili su se za njih, sve su im pružili. Stela je bila vanserijska devojka, ambiciozna i uspešna. Ne znam kako će oni podneti ovu bol – kaže jedna komšinica porodice Gundelj.
Aleksandar Šundić (23), osumnjičen da je zadavio svoju devojku Stelu Gundelj (26) iz Stare Pazove u stanu u beogradskom naselju Medaković, uhapšen je juče ujutru u studentskom domu Karaburma, ali se prije hapšenja na krovu studenjaka odigrala prava drama, jer je mladić prijetio da će da skoči i ubije se!
– Policajci su proveravali sve lokacije na kojima bi Aleksandar mogao da se krije. Posetili su njegovu porodičnu kuću kod Topole, a pod prismotrom je bio i studentski dom na Karaburmi, gde je nekad živeo. U tom domu i dalje mu žive prijatelji i cimeri, kod kojih je često spavao i boravio kao ilegalac – kaže izvor Kurira iz istrage.
Policajci su juče oko šest sati ugledali Aleksandra i krenuli da ga legitimišu.
– Kad ih je ugledao, Aleksandar je počeo da beži. Utrčao je u dom i popeo se na krov zgrade. Približio se ivici i povikao: „Ne prilazite mi! Skočiću, ubiću se“! Bio je mnogo potresen, sve vreme je plakao – kaže neimenovani sagovornik beogradskog lista.
Policajci su ipak poslije desetak minuta ubijedili Aleksandra da se preda.
– Dok su ga policajci privodili, plakao je kao dijete i ponavljao: „Šta sam to učinio, nisam hteo da ubijem Stelu, nisam hteo“ – kaže izvor Kurira.
Aleksandar Šundić je na saslušanju u policiji priznao zločin.
-Rekao je da je bio zaljubljen u Stelu, ali da je sumnjao da ga vara. Mladić je bio bolesno ljubomoran i posesivan – kaže sagovornik Kurira.
Aleksandar Š. je, kako se sumnja, nakon kraće svađe udavio Stelu u krevetu. Poslije brutalnog ubistva pobjegao je iz stana, a potom je mobilnim telefonom pozvao svog najboljeg prijatelja. Rekao mu je: „Stela i ja smo se posvađali! Stiskao sam je po vratu i sad se ne pomera! Mislim da sam je ubio, molim te dođi do njenog stana! Ja se živ neću predati!“ Njegov drug je odmah pozvao policiju – kaže izvor Kurira iz istrage.
Prestravljeni mladić odmah se zaputio u stan u kojem je Stela živjela.
– Zatekao je Stelu kako, modrog vrata, leži u krevetu. Stvari u stanu bile su ispreturane, što je ukazivalo na žučnu raspravu, a na podu, nedaleko od tela, stajalo je pola flaše viskija – kaže neimenovani sagovornik.
Jedna od Stelinih najboljih prijateljica, koja je insistirala na anonimnosti, ispričala je da je Aleksandar bio patološki ljubomoran dok su se on i Stela zabavljali, ali da je „pukao“ kad mu je ona rekla da planira da otputuje u Njujork.
– Rekao joj je da bira između njega i Amerike. Steli je tada prekipelo i saopštila mu je da ga ostavlja. Od tada ju je svake noći zvao i plačući je molio da se pomire. Presretao je ispred zgrade u kojoj je živela. Verovatno joj je i te noći pretio samoubistvom i tako je nagovorio da ga pusti u stan – priča djevojka kroz suze.
Majci poslao SMS
Kako Kurir nezvanično saznaje, Aleksandar Šundić je poslije zločina majci i bratu s mobilnog telefona poslao SMS poruke.
– Aleksandar je majci u poruci napisao: „Mama, volim te!“ Poruku je poslao u sredu oko 8.30 sati, pa postoji mogućnost da je devojku ubio tokom noći. Stelino telo pronađeno je dva sata kasnije – kaže izvor Kurira iz policije.
To je nešto što nije odluka Hrvatske, niti je Hrvatska ta koja odlučuje o tome, a da bi eventualno zapriječila ili spriječila dolazak građana BiH s osobnom iskaznicom u Hrvatsku, rekao je ministar Ranko Ostojić
Ministri BiH i Hrvatske daju izjave novinarima (Foto: Anadolija)
Ministar unutarnjih poslova Republike Hrvatske Ranko Ostojić i ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Fahrudin Radončić susreli su se danas u Dubrovniku gdje su razgovarali o odnosima BiH i Hrvatske nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju (EU), javlja dopisnik agencije Anadolija (AA) iz Dubrovnika.
Nakon sastanka definitivno je potvrđeno da će građani BiH od 1. srpnja u tu zemlju moći ulaziti samo s biometrijskom putovnicom, a ne sa osobnom iskaznicom, kao do sada. Dakako, ukoliko drugačije ne odluče organi EU. Ovim su potvrđene ranije informacije agencije Anadolija da Hrvatska na mala vrata zavtara svoju granicu sa susjedima.
Ministar Ostojić je nakon sastanka kazao da Hrvatska nema ništa protiv toga da građani BiH nastave ulaziti u Hrvatsku samo s osobnom iskaznicom, ali ”da ograničenja postoje u arhivu EU”.
”Tamo je definirano da morate imati identifikacijski dokument, to jest biometrijsku putovnicu i da se mora udarati pečat. To znači da nije moguće to napraviti na osobnoj karti i to je nešto što nije odluka Hrvatske, niti je Hrvatska ta koja odlučuje o tome, a da bi eventualno zapriječila ili spriječila dolazak građana Bosne i Hercegovine s osobnom iskaznicom u Hrvatsku. Treba biti precizan i jasan, a to je da se ništa ne mijenja za sve one koji imaju urednu putovnicu na kojom će dobiti pečat”, izjavio je ministar Ostojić, prenio je dopisnik agencije Anadolija.
Prema riječima Ostojića postoji varijanta u kojoj bi građani BiH koristili osobnu iskaznicu uz eventualno karton, kao što sad državljani Hrvatske ulaze u Sloveniju.
”To znači da se na tom kartonu može udariti pečat i da temeljem tog pečata se može vidjeti kada ste ušli ili izašli iz zemlje. To, nažalost, ne prihvaća Evropska komisija (EK) ni Evropsko vijeće (EV) iz razloga što to nije prihvaćeno kao presedan. Jer je vrlo precizno navedeno AKI-em da to mora biti dokument, na kojem se može udariti pečat”, tvrdi Ostojić.
Pojasnio je kako ostaje mogućnost da Hrvatska svojom inicijativom zatraži od svih zemalja članica EU da podrže zahtjev da građani BiH nakon 1. srpnja 2013. godine mogu nastaviti ulaziti u Hrvatsku s osobnom iskaznicom.
”To podrazumijeva s naše strane zahtjev ne prema Vijeću, ne prema Evropskoj komisiji, već prema predsjedavajućem, a to je u ovom trenutku Republika Irska. Od njihove pozicije zavisi hoće li se eventualno taj zajednički napor uspjeti. Tu nema garancije. Situacija je takva da je AKI vrlo precizan. Sve članice trebaju konsenzusom da donesu takvu odluku i prihvatite tu inicijativu da bi se mogao nastaviti takav režim”, istakao je Ostojić, naveo je dopisnik agencije Anadolija.
Bosanskohercegovačka strana će dostaviti Hrvatskoj sve neophodne podatke koji su potrebni kako bi zahtjev koji Hrvatska strana bude podnijela nadležnim tijelima EU bio što efikasnije obrazložen.
”Drago nam je znati da imamo punu podršku Hrvatske, ali je problem to što ona ne može sama donijeti tu odluku. Odluku treba verificirati svih 27 zemalja članica EU. Bh. diplomacija, zajedno sa Hrvatskom, mora uraditi veliki dio posla, da bi omogućili taj komoditet ljudima, prvenstveno onima koji žive neposredno uz granicu. Ono što je važno za sve građane i Hrvatske i Bosne i Hercegovine jeste da niti jednog trena nije upitan prelazak granice sa ispravom koja se zove biometrijska putovnica, što je jako bitno za hrvatsku turističku sezonu, a i za naše građane”, kazao je ministar Radončić dodajući kako na današnjem sastanku nije se razgovarali samo o graničnom prijelazu Neum, već o cijeloj granici s Republikom Hrvatskom, iako mnogo toga ovisi od zemalja EU, prenio je dopisnik AA.
Koja je, po vašem mišljenju, najčešća greška koju žene rade u vezama? Donosimo vam nekoliko grešaka koje žene najčešće rade u vezama.
Foto: Ilustracija
1. Ne uređuješ se više
Nakon perioda u kojem si unaprijed razmišljala o kombinacijama kojima ćeš ga ostaviti bez daha, nastupilo je razdoblje trenirki, jelovnika na majci i prirodne ljepote, odnosno ne posvećivanja pažnje ni sebi ni njemu. Nemamo ništa protiv, ako ni ti nemaš ništa protiv toga da te on prestao gledati kao objekt žudnje. Ono što ti želimo reći je da ga s vremena na vrijeme trebaš iznenaditi, a i ti ćeš se osjećati bolje.
2. Ljubomora i zabrane
Od one “ne možeš gledati Ligu prvaka, jer je Hurem opet počela šamarati po haremu” do toga da se duriš svaki put kada poželi izaći van s prijateljima. Ako ne želiš da tvoj dečko bude jedan od onih koji svoju curu opisuju kao kombinaciju Jeternog čudovišta i domaće aždaje – malo ohladi. Uostalom, ni njemu nije drago kad ideš van s prijateljicama (iako ti to nikada neće priznati).
3. Više ne provodite vrijeme skupa
Doma tvoj dečko već dugo dolazi tek iza pregledavanja updateova na Faceu i Sile, a više ni ne izlazite. Kod kuće nije baš uvijek najljepše, a za dobru vezu povremeni zajednički izlasci su neophodni. No, ako oni postanu kao božićna jutra – čarobni, ali jednom godišnje – vrijeme je za promjene.
4. Očekuješ da on razmišlja kao žena i da ti čita misli
Takva očekivanja ne samo da su beskoristan gubitak vremena, već su i veliki uzrok tenzija. Muškarce zbunjuju žene, a žene ne razumiju muškarce. Tako je bilo, tako će i biti. Iz tog su razloga komunikacija i kompromis jako bitni.
5. Pokušavaš ga promijeniti
Nemoj, osim ako se dotični oblači kao međimurski folkloraš ili ako se radi o sitnicama koje ti idu na živce. Nečiju osobnost nemoguće je promijeniti. Preostaje ti ili da ga prihvatiš takvog kakav je ili da tražiš dalje. Uz mali podsjetnik da ni ti nisi u baš svakoj situaciji “materijal za ženiti”.
Mirsada Dizdarević iz Višegrada, kao četverogodišnja djevojčica, 13. septembra 1992. godine, u vrijeme krvavog pira zločinaca u ovom gradu na Drini, istrgnuta je iz majčinog naručja i odvedena u Beograd. Žrtva je zločina – ratne otmice djece – za koji se nikome još nije sudilo.
Bol i patnja
Bilo joj je namijenjeno da bude pokrštena i usvojena, kao i nepoznatom broju djece koja su oteta od roditelja tokom agresije na BiH i odvedena u Srbiju. Mirsada je u Srbiji provela nekoliko godina u centru za nezbrinutu djecu. No, njena do sada neispričana priča samo pukom srećom i predanošću njene majke Dude otišla je u drugom smjeru.
Ova danas 24-godišnja djevojka sad živi u Sarajevu s majkom, i dalje se boreći s teškim psihičkim traumama zbog onoga što je preživjela i odvojenosti od majke. U ekskluzivnoj ispovijesti Mirsada i njena majka Duda kažu da nikada neće zaboraviti dan kada su razdvojene. Mirsada mnogo manje govori, ali majka se sjeća svakog detalja.
– Sjećam se tog dana, ostala mi je slika krvavih ulica Višegrada – kaže Mirsada, koja dijeli sudbinu više od pola miliona nezaposlenih Bosanaca i Hercegovaca.
Majka Duda kaže da su četnici, kada su joj uzeli kćerku, ubili sve u njoj.
– Srpski vojnici palili su kuće po Višegradu. Bosa sam istrčala na ulicu s djetetom u naručju da nas žive ne zapale. Domalo se ispred mene zaustavio crveni automobil u kojem je bio vojnik. Rekao mi je da sjednem u auto i odvezao me u zgradu zavoda, gdje su bila smještena djeca s posebnim potrebama. Nakon dva mjeseca došla su dvojica muškaraca, jedan vojnik s puškom i jedan iz Crvenog krsta. Rekli su da Mirsadu vode u dom u Beograd. Plakala sam i molila ih da mi je ne uzimaju, ali jesu – prisjeća se Duda.
Od tog dana Duda nije spavala noćima. Pitala se šta je s njenom Mirsadom, je li živa, ima li šta jesti…
– Poslije nekoliko mjeseci saznala sam da je živa, ali se nisam smirila. Jedina misao bila mi je kako doći do nje. U Crvenom krstu su mi obećali da će je dovesti. Kupila sam igračke i s djecom od sestre čekala svoju ljepoticu – kaže Duda.
Ponovni susret
Mirsadu je u Beogradu pronašla polusestra Habiba, koja je bila udata za Srbina. Iako se toga u potpunosti ne sjeća, Mirsada je jedno vrijeme provela u kući Habibe.
No, Mirsada kaže da je trpjela strahote i od Habibinog muža te je ponovo vraćena u dom. Jedna porodica je, kako navodi, dolazila u dom s namjerom da je usvoji i pokrsti, no odustali su kada su saznali da joj je majka živa. Za to vrijeme Duda je patila i čekala da joj vrate kćerku. Posredstvom Crvenog krsta Mirsada je vraćena majci krajem 1995. godine. No, ponovni je susret s Mirsadom, koja je tada imala već skoro osam godina, donio je novu traumu. Duda kaže da joj je to bio najteži trenutak u životu.
– Kad se našla ispred mene, nisam je prepoznala. Bila je velika, nije više bila malo dijete. Zvala sam je da mi dođe, nije htjela. Nije me prepoznala. Govorila sam joj da sam ja njena majka. Plakala je i bježala od mene. Davala sam joj igračke, ali je odbijala da mi priđe. Bol koju sam tada osjetila neizbrisiva je, uništila me – sjeća se Duda.
Članak američke novinarke
O Mirsadinom slučaju je još 1992. godine pisala američka novinarka Nina Bernštajn (Bernstein), koja ju je pronašla u Beogradu 29. avgusta 1992. godine. U svom članku je napisala:
– “Bilo je previše krvi”, govorila je Mirsada bojeći čitav list papira crvenom bojom. Pritiskala je crvenu bojicu na papir. Prstima je prelazila preko papira, noktima stružući boju. “Vidjela sam kamion. Moja majka bila je u njemu, trčala sam za njim i plakala, ali se nije zaustavio. Vojnici su je odveli.” Jednom od vojnika je rekla: “Oni ljudi tamo su svi ludi.”
U sarajevskom naselju Grbavica, tačnije u Jordanskoj džamiji, ostavljene su dvije sumnjive trobe, i to prije početka džuma namaza.
O ovome je obaviještena sarajevska policija, koja je odmah izašla na lice mjesta, prenosi Avaz.
“U toku je pretraga vjerskog objekta i okolike, dobili smo dojavu u 11:10 minuta da se sumnjive torbe nalaze unutar džamije. Kolege su na terenu i vrlo brzo ćemo saznati o čemu je riječ”, rečeno je u MUP-u Kantona Sarajevo, piše Source.
Iako se još uvijek ne zna o čemu se zaista radi, prema informacijama sa lica mjesta, džamija je puna vjernika i džuma neće biti odgođena.
Sergej Smirnov iz ruske observatorije “Pulkovo” izjavio je lokalnim medijima da postoji velika šansa da u narednih par sati u Zemljinu atmosferu uđe novi meteor, nakon što se prethodni rasprsnuo na djeliće i povrijedio više od 500 ljudi u Čeljabinskoj oblasti.
Guverner te ruske oblasti na Uralu kaže da su spasilačke ekipe otkrile da je meteor pao u jezero blizu grada Čebarkul, iako naučnici tvrde da se on raspao.
Trag meteora na nebu iznad Urala u Rusiji: Uskoro novi udar?
– Objekata bi mogao da bude oko metar u prečniku i težak nekoliko tona. Kada je ušao u atmosferu, razbio se na oblak parčića koji su nastavili put, stvarajući eksplozivni talas i emitujući svjetlo. Odatle ti bljeskovi, kao i polomljeni prozori – rekao je za RIA Novosti Valerij Šuvalov za Instituta za dinamiku geosfere, komentarišući događaj koji je stanovnike Čeljabinske oblasti natjerao da pomisle da je u pitanju NLO.
Veći dio materijala od kojeg je bio sačinjen meteor je ispario, a preostali djelići su usporili i pali na tlo.
Meteor došao iz pravca Sunca
– Vjerovatno mu je struktura bila od gvožđa, čim se tako daleko probio kroz atmosferu. Mi i dalje nemamo tačne podatke o djelićima meteora – kazao je Šuvalov.
Oleg Malkov, aeronautički naučnik sa Moskovskog državnog univerziteta izjavio je za “Komsomolskaju pravdu” da meteor nije detektovan u svemiru vjerovatno zato što je došao iz pravca Sunca.
– Mi možemo da uočimo samo kamenje koje dolazi iz pravca noćnog neba – rekao je Malkov i naveo da meteorska kiša iznad Urala nema veze sa asteroidom 2012DA14 koji će se približiti Zemlji u narednih par sati.
Dragan Subašić (39) iz Pančeva u Srbiji prije šest godina preživio je težak modani udar. O svom iskustvu napisao je blog post. Obavezno pročitajte ovu ispovijest, može vam pomoći da prepoznate simptome opake bolesti, ali i da se uspješno oporavite poslije udara
Na nagovor nekih dragih osoba iz mog okruženja, rešio sam da napišem ovaj bogami poduži post. Cilj koji sam sebi postavio je da makar nekoga sa sličnim zdravstvenim stanjem na neki način makar malo uspem da pokrenem na put ka boljem. Do kraja ovoga posta pročitaćete moju priču onako kako je ja pamtim.
Ne želim da baratam stručnim izrazima i frazama da ne bih odbio onog kome je ovo namenjeno – slični meni. Znači do kraja ovog posta se nadam da će neko shvatiti poruku moga pisanja, a to je da se nikada ne predaješ bez borbe i da guraš fazon optimizma koliko god je to moguće. Znam da će neki odustati već na prvu, odmah da im kažem da prave veliku grešku. Jer ako se oslanjaju na lekare i druge malo će toga postići. Sve dolazi iz glave da se razumemo, ako sebe uspeš da nateraš da misliš pozitivno postićićeš više nego što misliš.
Ja znam da sam živi primer i zbog toga znam da je to istina. Moraš verovati prvo u sebe i svoje mogućnosti da bi izašao na kraj sa raznim stvarima… Pa da krenem od početka. Jednog lepog septembarskog dana tačnije trećeg septembra 2007 godine. Sa ženom i sa sinom sam proveo divan dan na Adi. Ništa nije nagoveštavalo ono što će da mi se desi sutradan i zauvek izmeniti moj život.
Sunce je bilo nisko i bilo je vreme da se vratimo kući. Malo posle našeg dolaska došao je ženin ujak i moj brat na kafu. Glavobolje sam vukao od vojničkih dana. Migrene. Pio sam Avamigren za njih. Nisam bukvalno imao dan lekara. Sedeo sam i pio kafu večernju sa gostima, glava me je sve više bolela pa sam popio jedan lek. Ubrzo je ženin ujak otišao kući. Nastavio sam da sedim sa bratom kada su krenuli prvi simptomi: mali prst na desnoj ruci je počeo da trne, bila mi je muka, povraćalo mi se, govor mi se sve više pretvarao u nešto nerazgovetno, desno oko je počelo da slabi.
Kako su minuti prolazili meni je bivalo sve gore. Polako je počinjala desna strana da se oduzima. Otičao sam nekako do vecea i ispovraćao se. Vratio sam se u sobu i pao koliko sam dugačak. Nisam se sapleo, izdala me je kompletno desna noga. Uzeli smo kutiju sa lekovima i pročitali sve one indikacije. Iste kao što sam ja imao. U porodici niko ranije nije imao moždani udar tako da nismo imali pretpostavku šta je ustvari. Brat me je do dugo u noć masirao i tešio sam se da će sve do jutra proći kada ispare lekovi iz organizma. Otišao je malo posle ponoći. Hitnu nismo zvali samo iz razloga što su svi simptomi upućivali na jaku migrenu i odbijanje organizma na te lekove. Nekako sam uspeo da zaspem. I tu nastaje prekid filma.
Nešto mi se na flešbekove vraćalo. Kristalno jasno se sećam nekih delova tog mog stanja skroz dok na urgentnom nisam pao i razbio glavu i najverovatnije je to uzrok moga buđenja iz iste. Sećam se jednog trenutka me nose na stolici iz zgrade. 4 septembar. Pada kišica neka. Ulazimo u kola hitne pomoći i opet zatamnjenje. Budim se na prijemnom odeljenju bolnice u Pančevu. Do tada mi se već sve poremetilo, pogotovu desna strana tela. Nisam mogao da mrdnem zenicom a ne nešto drugo. Iznad mene je doktor stajao sa onom lampicom za oči. Prelazio je preko mojih očiju ali sam ja već toliko otišao u tri lepe da nisu reagovale čak ni zenice. Jasno sam čuo i video sve koji su se nalazili ispred mene u tom trenutku.
Lekar je jednog trenutka rekao da je to čista moždana smrt i da me odvezu na urgentni na obdukciju. Hteo sam da vrištim.
Dragan Subašić, po drugi put prohodao u 34 godini
“Ljudi živ sam jebala vas i obdukcija i sve…” To je nažalost bilo samo jedno od stražnih stvari koje će mi se desiti. Onda opet flešbekovi na putu do Beograda. Znao sam da idemo u Beograd zato što sam povremeno video Pančevački most kroz ono prozorče na kolima hitne. Onda sam se probudio na momenat u nekoj sobi na urgentnom. Neko je igrao oko mene i pokušavao da priča sa mnom. Do tada sam već bio ekstra jako odmakao sa svime. Na momente mi dolaze i odlaze slike. Jednog trenutka sam na nekom krevetu i nešto mi guraju u usta i nos a ja se navodno batrgam. Sonda i ona veštačka pluća.
Mrak. Ko zna dokle, valjda su mi dali neku inekciju ne znam. Onda sam u skroz drugoj sobi. Tačno se sećam i rasporeda kreveta i sve. Isto se skupljaju lekari oko mene i svi isto pričaju. Moždana smrt. Meni dođe da vrištim ali glasa nema. U jednom trenutku, ali kunem vam se da sam video onaj beli oreol iznad načelnicine glave. Prilazi krevetu i kaže da se pojavio neki eksperimentalni lek u Švajcarskoj, pa ako žena hoće da potpiše da ga naruče za sutra. Žena je naravno potpisala.
Na urgentni sam primljen sa nekih 5-6% moždanih funkcija. Kada su doneli taj lek moždane funkcije su skočile prvi dan na 80%. Najverovatnije je taj lek imao i neka halucinoegena dejstva pošto mi se dešavalo da od pokretnog rentgen aparata zamislim da je usisivač za meso, od nekih doktora sam mislio da su ustaše i da su došli da nas kolju. Užas.
Ono što znam, zapamtio sam sve što se dešavalo u sobi gde sam bio. Zapamtio sam skoro sve tehničare i medicinske setre tako da kad sam dogodine otišao na kontrolu svima sam se javio… Poimenično. Ono što mi se dešavalo još to je da sam silno želeo da ustanem više iz sna. Za mene je sve to delovalo kao san. Jednostavno nisam verovao da se sve to meni dešava. Samo sam hteo da se probudim i da odem na svoj brod kojeg sam privodio kraju. Onaj deo kako sam pao i slomio glavu ste već pročitali u Neispričanim pričama – Koma. Da vas ne smaram. Kada sam izašao iz kome valjda su doktori procenili da više nisam za urgentni i poslali su me nazad kod mene u bolnicu. U bolnici sam proveo dobrih skoro tri meseca. Bilo je svega i svačega. Naravno, kada sam ustao iz kome nisam znao da pričam. Moj sin je sedeo danima pored mene i učio me slovo po slovo. Kao bebu. Na svu sreću taj deo mozga mi nije toliko stradao pa sam brzo progovorio. Iz bolnice sam otišao u banju Rusanda u Melencima.
E odavde vam kreće priča o optimizmu, borbi i veri. Kada sam stigao u banju već sam uveliko znao da sam opasno nastradao. U banju sam ušao u invalidskim kolicima. Na prijemu u banju sam se uvredio kada me je doktorka pogledala i rekla da nema šanse da se oporavim. To su inače govorili i svi lekari. Maltene njima u inat nekako sam opet prohodao i funkcionišem koliko – toliko normalno danas. Sećam se da sam doktorki u banji rekao kroz zube da ću za mesec dana izaći iz banje makar na štakama. U kolicima ne. Ili tako ili sa cipelama napred…
Terapija je krenula ali sam ja i pored toga dodatno sam vežbao u paviljonu gde sam bio. Ponekada sam znao da iznerviram babe po paviljonu jer se dešavalo da u svojoj tvrdoglavosti da stanem na svoje noge jednostavno padnem. Banjski psiholog je bio posebno iznenađen sa mojom dozom optimizma. I tako su se dani nizali i došlo je vreme mog povratka kući. Izašao sam ipak na jednoj štaci.
Doktorka, dođete mi gajbu piva u koju ste se vi kladili btw. Po povratku iz banje sam znao sebe da teram da izlazim što više napolje, makar i da sedim samo. Mnogo znači kad imaš sa nekim da baciš makar neku reč. Prija. I to vam je prvo i osnovno pravilo za oporavak – Ne zakopavajte se u sebe, nikako. Onog trenutka kad potonete unutra u sebi, jebiga, kraj je neminovan. Treba biti strašno uporan. Ponekada dosadi i smara te sve, znam. Ali, ako sam sebi ne pomogneš neće ti niko pomoći. Znam da kad sam prvi put otišao na kontrolu kod moje doktorke na urgentni da sam otišao peške na štapu. Doktorka se krstila. Jednostavno nisam želeo da se predam. Smatrao sam da imam još nešto da uradim u životu, da sam potreban svome sinu i svim dragim ljudima koji su mi pomogli i trpeli sve moje izlive besa dok sam ležao bespomoćan u bolnici. I tako, ako si uspeo da stigneš do ovde sa čitanjem meni je drago.
Rado ću svakom odgovoriti i pružiti podršku ko se nalazi u sličnoj situaciji. Znam da ponekada i samo lepa reč može puno da pomogne. Pa sad, ako je neko zainteresovan ja sam spreman da podelim ovo moje iskustvo sa svima. Ako neko misli da će ova moja priča nekom pomoći da mu bude bolje neka mi se javi slobodno.
I za kraj, samo treba imati čisto srce i mnogo volje da prebrodiš sve krize koje ti život baca pod noge kao klipove. Ne dajte se, ne predajte se, nemojte da vas obeshrabe lekari kada vam kažu da nema šanse, budite uporni i radite na sebi svaki dan svaku noć, koliko god možete. Ako se predate pukli ste kao lubenica. Sve vas pozdravljam i da, širi priču.
Kakogod, poruka je ista – ne predajte se nikada…
Dragan Subašić, poznat je na tviteru po nadimku Večni Dečak, a piše na ovoj blog adresi.
Voda je postala jedan od najznačajnijih strateških resursa u svijetu i “nafta 21. vijeka”. Prema nekim procjenama, u budućnosti bi se mogli voditi i ratovi zbog voda i vodnih resursa.
Novinari agencije Anadolija istražili su stanje u vezi sa vodnim bogatstvima zemalja u jugoistočnoj Evropi i ostatku svijeta i saznali su da je Bosna i Hercegovina najbogatija vodom u regiji, a da je Srbija najsiromašnija.
Prema podacima Svjetske banke (WB) za 2012. godinu, koji tematiziraju obnovljive izvore pitke vode, Bosna i Hercegovina je zemlja sa najvećim količinama pitke vode po glavi stanovnika. BiH je sa 9,461 kubnih metara pitke vode po glavi stanovnika prva u regiiji i sedma u Evropi. BiH je po vodnim resursima bogatija od mnogih zemalja svijeta uključujući Kinu, Francusku, Njemačku, Japan i Sjedinjene Američke Države.
Usporedbe radi, BiH je sedam puta bogatija od Njemačke prema obnovljivim izvorima pitke vode.
U regiji jugoistočne Evrope, odmah poslije BiH je Hrvatska koja ima 8,555 kubnih metara vode po glavi stanovnika. Slijedi Albanija gdje je prema podacima Svjetske banke zabilježeno 8,364 kubnih metara pitke vode po glavi stanovnika. Na samom začelju su Makedonija sa 2,616 kubnih metara i Srbija sa 1,158 kubnih metara pitke vode po glavi stanovnika.
Prema ovim podacima, BiH je u oblasti obnovljivih izvora pitke vode oko sedam puta bogatija od susjedne Srbije.
Profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu Muriz Spahić za agenciju Anadolija je kazao da je voda ogroman resurs, ali da veliki problem predstavlja neracionalan pristup vodama u BiH.
“To je veliko i značajno prirodno bogatstvo, ali te vode se u BiH neracionalno koriste pa tako zagađuju i okolinu te na kraju sve više ostajemo bez pitkih voda”, istakao je Spahić koji smatra kako je potrebno građane educirati da je voda resurs bez kojeg se ne može živjeti, dodavši da BiH svoje vodne resurse, koje mnogi nazivaju “balkanskom naftom”, nije iskoristila kao svoju veliku konkurentsku prednost.
“Politička koncepcija u zemlji je takva da entitetske i kantonalne linije sprječavaju efikasnu zaštitu voda koje se tako ne mogu štititi po prirodnim slivovima kao što je predviđeno poveljom o zaštiti voda”, istakao je Spahić.
Od zemalja u široj regiji, nakon BiH najbogatija vodama je Slovenija sa 9,098 kubnih metara po glavi stanovnika, a slijede Turska sa 3,083, Bugarska sa 2,809 i Slovačka sa 2,316 kubnih metara pitke vode po glavi stanovnika.
Posmatrano prema evropskim zemljama, Island je sa 532,915 kubnih metara pitke vode zemlja najbogatija vodnim resursima, a slijede Norveška sa oko 77,000, Finska 19,500 i Švedska sa oko 18,000 kubnih metara pitke vode po stanovniku.
S druge strane, evropska zemlja sa najoskudnijim vodnim kapacitetima je Malta gdje se nalazi samo 121 kubnih metara po glavi stanovnika, a slijede Moldavija sa 281, Holandija 659 i Kipar sa 699 kubnih metara pitke vode po glavi stanovnika.
Posmatrano na globalnom nivou, poslije Islanda koji je najbogatiji po pitkim vodama, slijedi Gvajana sa 318,766, Surinam sa oko 166,000 i Papua Nova Gvineja sa oko 115,000 kubnih metara pitke vode po glavi stanovnika.
S druge strane, najsiromašnija zemlja po vodnim resursima u svijetu je Bahrein gdje se nalaze samo 3 kubna metra pitke vode po glavi stanovnika, a slijede Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) sa 19, Egipat 22, Katar 30 i Saudijska Arabija sa 85 kubnih metara pitke vode po glavi stanovnika.
Profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu Muriz Spahić stoga ističe kako bi se BiH morala mnogo više fokusirati na izvoz i distribuciju vode u zemlje koje su deficitarne u oblasti vodnih resursa.
“Trebalo bi promovirati flaširanje naših voda jer su daleko kvalitetnije nego one koje uvozimo iz inostranstva. Trebamo strateški izvoziti u zemlje koje nemaju dovoljno voda a to su prije svega zemlje srednje Azije i srednje Afrike. Iako imamo to vrijednost bogatstvo mi ga ne koristimo pametno i istovremeno plaćamo na desetine miliona maraka za uvezenu vodu”, kazao je Spahić.
Tako je prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u BiH u prvih 11 mjeseci 2012. godine uvezeno 34.577 tona vode ukupne vrijednosti 7,9 miliona eura, dok je izvezeno svega 15.253 tona vrijednih 1,7 milijuna eura. Prema tome, BiH svake godine u prosjeku na uvoz vode izgubi oko šest miliona eura.
Rezultati istraživanja Svjetske banke koji tematiziraju obnovljive izvore pitkih voda sakupljeni su na osnovu izmjerenih količina unutrašnjih riječnih tokova i podzemnih voda u određenoj državi.
Ovo je najveći televizor na svijetu, ima ekran prečnika od 4,9 metara i košta 660.000 dolara. Toliko je veliki da ne može stati ni u prostranu kuću, a djelo je kompanije “Porsche Design Studio” iz Austrije.
On nije upadljiv kada je ugašen, ali čim se upali, sedam panela izlazi iz zaštitne strukture i formira ekran televizora koji je napravljen od čak 725.000 LED lampi, a one mogu prikazati 4,4 biliona boja. Televizor posjeduje i biometrijski senzor za otiske prstiju kako bi se spriječilo da ga koriste neovlaštene osobe ili djeca.
Petar F. (18) iz Banjaluke koji je juče ujutru pronađen mrtav u banjalučkom naselju Rosulje najvjerovatnije je stradao usljed pada sa obližnje zgrade
Uzrok smrti još uvijek nije zvanično potvrđen, ali su na tijelu mladića pronađene povrede koje ukazuju da je najvjerovatnije pao sa poslovne zgrade “Telemax” u izgradnji. Beživotno tijelo mladića pronašli su radnici sa gradilišta.
Uviđaj je obavljen u prisustvu dežurnog tužioca, koji je naredio da bude izvršena obdukcija mladića.
– Na tijelu je bilo određenih povreda koje su mogle nastati kao posljedica pada sa zgrade, ali ne djeluju kao smrtonosne povrede. Po nalogu tužilaštva tijelo je upućeno na obdukciju poslije čega bi trebalo da budu poznati uzrok i vrijeme smrti, rekao je za Nezavisne novine neimenovani izvor blizak tužilaštvu.
Rezultati obdukcije kao i uzrok smrti mladića biće poznati danas.
U sarajevskom naselju Grbavica jučer se odigrala prava drama, a nakon što je Fikret Pašanović, imam Jordanske džamije, pozvao policiju i kazao da u džamiji stoje tri torbe čiji mu sadržaj nije poznat.
Iako je zauzet Halit Ergenc ako je vjerovati šuškanju turskih medija puno je ljubio i kad se kamere ugase. Aferu je navodno imao s prekrasnom Nur Fettahoglu (Mahidevran), vatrenom Meryjem Uzerli (Hurem) i zgodnom Deniz Cakir (Šah koja se pojavljuje kasnije u ‘Sulejmanu’).
Anna Sofia Matveyeva prvo žvaće žvakaće gume, sortira ih po bojama, a onda ih zagrijava u mikrovalnoj pećnici.
Bol i patnja
