Šezdesetgodišnja Sju Džonston iz Hjustona podelila je sa čitaocima časopisa “Hajpervokal” svoju ljubavnui priču, koja je zahvaljujući šerovanju na Twitteru oduševila svijet.

– Moj dragi suprug Džon i ja bili smo u braku 46 godina. Svakog Dana zaljubljenih on bi mi poslao buket najljepšeg cvijeća uz koji bi stigla i poruka od pet jednostavnih riječi:
“Moja ljubav za tebe raste”. Četvoro djece, 46 buketa i život prepun ljubavi bili su njegova ostavština u trenutku kada je prije dvije godine preminuo – napisala je gospođa Džonston.

Na prvi Dan zaljubljenih koji je trebalo da provede sama, 10 mjeseci nakon što je izgubila supruga, Sju je bila šokrana kada joj je stigao prekrasan buket.

– Bio je od Džona. Ljuta i slomljenog srca nazvala sam cvjećaru kako bih im objasnila da je došlo do greške. Oni su mi objasnili: “Ne, gospođo. Nije u pitanju greška. Prije nego što je preminuo, vaš je suprug platio dosta godina unaprijed i tražio da mu garantujemo da ćete vi nastaviti da dobijate cvijeće na Dan zaljubljenih.

Sa srcem u grlu poklopila sam slušalicu i pročitala poruku koja je bila zakačena za buket. Na njoj je pisalo: “Moja ljubav za tebe je vječna”- objavila je Sju.

(Blic)

Hamdi Ulukaya rođen je u Turskoj, u Anadoliji, u porodici koja je imala mljekarsku farmu. Studirao je političke nauke u Ankari, a u SAD je došao 1994. na usavršavanje engleskog jezika. Sada je vlasnik i izvršni direktor firme

Hamdi Ulukaya, pastir iz Turske u SAD je došao kako bi usavršio engleski, a za šest godina je uspio postati milijarder. Imperij je izgradio na jogurtu, proizvodu oko kojeg se svađaju Grci, Bugari i Turci. A dok se oni svađaju, Hamdi zarađuje ogroman novac!, piše RTS, a prenosi internetski portal b92.
Pastir iz istočne Turske došao je u Sjedinjene Američke Države, proizveo jogurt i za manje od šest godina postao milijarder! Zvuči kao scenarij za trash film, no nije, a zasigurno može poslužiti kao primjer “američkog sna”.

Hamdi Ulukaya rođen je u Turskoj, u Anadoliji, u porodici koja je imala mljekarsku farmu. Studirao je političke nauke u Ankari, a u SAD je došao 1994. na usavršavanje engleskog jezika. Sada je vlasnik i izvršni direktor firme “Čobani” (čoban je na turskom pastir), koja proizvodi tzv. grčki jogurt s kojim je pokrenuo “jogurt-revoluciju” u Americi.

Kada se otisnuo preko “bare”, prvo što mu je zasmetalo, kaže Hamdi, bio je jogurt koji konzumiraju Amerikanci.

“Jogurt je pretanak, presladak… Lakrdija. Čista prevara, jednom riječju strašno. Užasno”, tvrdi Hamdi.

Za razliku od američkog, jogurt iz Turske je gust, slan, s puno proteina i jako malo masti, ali tu vrstu jogurta u SAD zovu grčki po grčkom poduzeću Fage koje je nudilo sličan proizvod. No, za razliku od svih ostalih na američkom tržištu, njegov jogurt, kaže Hamdi, nema konzervansa.

“Nemam nikakav razlog stavljati konzervans u hranu. Ja se brinem za zdravlje i svima savjetujem – pazite! Bolje promijenite način proizvodnje, jer potrošači sada sve znaju i kazniti će vas ako ne učinite ništa zbog konzervansa”, siguran je Ulukaja.

Prije šest godina kompanija Čobani je imala mizeran promet, a 2012. godinu je prema podacima Blommberga završila s 1,1 milijardu dolara prihoda, čime je Čobani jogurt uvjerljivo najprodavanija marka u Americi. Svaki četvrti jogurt koji popiju Amerikanci silazi s Čobanijeve proizvodne trake.

I dok se čaša američkog jogurta proizvodila iz čaše mlijeka, po pravilu onog u prahu, Hamdi Ulukaya je čašu jogurta odlučio praviti od tri čaše mlijeka.

Kaže da su testirali stotine recepata sve dok nisu pogodili pravi, koji je oduševio sve profesionalne degustatore. Prve čaše njegovog jogurta krenule su s trake na police supermarketa krajem 2007. godine.

Kako nije imao novca za reklamu svog proizvoda, Hamdi se poslužio trikom pa je napravio ambalažu koja je vizuelno izgledala veća od pakiranja konkurentskih proizvoda.

I posao sa Čobani jogurtom je krenuo pa su ubrzo uz običan jogurt počeli prodavati i jogurte sa breskvom, jagodama, borovnicom i drugim voćem, a prodaja je porasla 10 puta.

U početku je prodavao 400.000 čaša jogurta sedmično, pa milion, pa 1.200.000. I činilo se da je tu kraj.

Ali nije, jer Hamdi Ulukaya tvrdi: “U SAD se pije samo jedna trećina jogurta u usporedbi sa Evropom a to je već veliki poslovni izazov!”.

(Anadolija)

Svakodnevno konzumiranje velikih količina Coca-cole bilo je “značajan faktor” u smrti jedne 30-ogodišnje žene na Novom Zelandu, saopštili su danas zvaničnici. Nataša Haris (Natasha Harris), koja je umrla prije tri godine od posljedica srčane aritmije, pila je do 10 litara ovog gaziranog pića na dan.

To je dva puta veća količina od bezbjedne granice za dnevni unos kofeina i preko 11 puta više od preporučene dnevne količine šećera, prenosi BBC.
Kompanija “Coca-Cola” saopštila je da se ne može dokazati da je njen proizvod doprinio smrti Harisove.

Ova majka osmogodišnje kćerke godinama je patila od zdravstvenih problema. Njena porodica navodi da je ona postala zavisna od Coca-cole i da se tresla ako ne bi pila svoje omiljeno piće.

Ona je pila to piće tokom čitavog dana, do odlaska u krevet, a svi zubi su joj bili uklonjeni jer su propali.

Zvaničnici kažu da je konzumiranje ovog pića pojačalo efekat srčane aritmije, stanja u kojem srce kuca brže ili sporije u odnosu na normalan ritam.

Istražioci su izračunali da u 10 litara Coca-Cole ima više od jednog kilograma šećera i 970 miligrama kofeina, prenijeli su mediji na Novom Zelandu.
Oni su, ipak, dodali da kompanija ne može biti odgovorna za činjenicu da pojedinci piju prevelike količine njenog proizvoda.

Proizvođačima osvježavajućih pića upućen je apel da na svoja pića postave uočljivija obavještenja o rizicima koje donosi konzumiranje prevelike količine šećera i kofeina.

Nakon neočekivane odluke pape Benedicta XVI da se povuče sa dužnosti, analitičari špekulišu da je kucnuo čas da Rimokatolička crkva izabere svog prvog neevrospkog poglavara i ističu da postoje velike šanse da on bude iz Latinske Amerike ili Afrike

Afrički kardinal Peter Turkson iz Gane, trenutno na čelu Odjeljenja za pravdu i mir u Vatikanu, izjavio je još prije tri godine da ne vidi razlog zašto sljedeći papa ne bi bio crnac, naročito poslije izbora Baracka Obame za predsjednika SAD. I britanski Guardian je danas objavio fotografiju karadinala uz riječi: “Favorit za nasljednika Benedicta XVI”.

Ledbrouks je druga kladionica koja predviđa da Peter Turkson iz Gane ima najviše izgleda da bude izabran za novog papu sa kvotom 3,5, prenosi Blic.

Već godinama se špekuliše o mogućnosti da papa bude izabran iz redova zemalja u razvoju, jer u njima katolička crkva posljednjih decenija doživljava najveći proboj. U Africi je, na primjer, od 1978. do 2007. broj katolika porastao sa 55 na 146 miliona. Nasuprot tome, broj katolika u Evropi opada.

U tom dijelu svijeta živi 42 odsto od ukupno 1,2 milijarde katolika, dok ih u Evropi ima svega 25 odsto. Dvojica visokih zvaničnika Vatikana nedavno je vrlo eksplicitno nagovijestila ko bi mogao da bude nasljednik Josepha Ratzingera, prvog Nijemca na toj dužnosti u 1.000 godina.

– Znam mnogo biskupa i kardinala iz Latinske Amerike koji bi mogli da preuzmu dužnost vrhovnog poglavara Katoličke crkve – izjavio je nadbiskup Gerhard Muller, koji se trenutno nalazi na čelu Kongregacijom za doktrinu vjere.

Švajcarski kardinal Kurt Koch, šef vatikanskog Odjeljenja za jedinstvo Crkve, izjavio je za ciriški Tagesanzeiger da ne vidi budućnost Crkve u Evropi.

– Bilo bi dobro da kandidati budu iz Afrike ili Južne Amerike na sljedećoj konklavi – rekao je Koch, dodajući da bi on lično glasao za neevropskog kandidata.